Samsung Galaxy Z Fold4 i Galaxy Z Flip4: Mali, ali fini koraci naprijed
PRVI DOJMOVI Uz svjetsku premijeru isprobali smo nove Samsungove mobitele s preklopnim ekranima
Budućnost je – savitljiva. Samsung je očito uvjeren u ovu tvrdnju jer već godinama ulaže silan novac u razvoj i plasiranje svojih pametnih telefona s preklopnim zaslonima. Prije 3,5 godine, kada je u San Franciscu prikazan prvi Galaxy Fold, osjetilo se veliko iščekivanje u tech-svijetu. Jesmo li dobili novi gadget koji će dominirati u sljedećem razdoblju? To se u međuvremenu nije dogodilo, niti izgleda da će tehnologijom ili korisničkim iskustvom ovakvi uređaji preuzeti primat na tržištu u skorom razdoblju. No utrka je u tijeku, više jakih smartfon brendova nastoji pronaći najbolju formulu, a na vrhu “foldable” biznisa je Samsung koji je upravo predstavio svoja dva nova modela: Galaxy Z Fold4 i Galaxy Z Flip4. Nema ovdje generacijskih skokova u odnosu na lanjske modele, ali finese su u detaljima. Svakom inačicom Samsung uspije podići ljestvicu, rafinirati i hardverski i softverski dio. Tako je i ovog puta naizgled malo toga promijenjeno, a zapravo je cijeli niz detalja poboljšan. Promijenjena je cijela mehanizacija šarki, stvoreno je novo ultratanko staklo i uređaji su sada izdržljiviji i zaštićeniji. Kamere sada kvalitetom manje zaostaju za Samsungovim redovnim flagship mobitelima, što je bila mana prošlih modela, pogotovo u odnosu na cijenu. Jer utiranje novih tehnoloških putova i skupo je pa Galaxy Z Fold4 stoji čak 13.999 kn (256 GB podatkovnog prostora), odnosno 14.999 kn (512 GB). Tu je i prednost modela Galaxy Z Flip4 koji je u odnosu na Fold ipak cjenovno pristupačniji, a i kompaktniji je i jednostavniji za korištenje pa ne čudi da je to najprodavaniji model mobitela s preklopnim ekranima. Imao sam priliku oba modela kratko isprobati na medijskom predstavljanju u Londonu. Z Fold4 i dalje izgleda golemo iako je unutarnji rasklopljeni zaslon iste dijagonale od 7,6 inča kao lanjski model, ali je omjer slike malo promijenjen i sada je 23.1:9 (umjesto 25:9). Ekran je kvalitetan, što biste i mogli očekivati od skupog mobitela. I dalje je zamjetna ta sitna udubina u sredini ekrana, ali mislim da to nikome ne predstavlja problem. Staklo je izdržljivije i Samsung tvrdi da se može preklapati stotine tisuća puta bez oštećenja. Pruža i zaštitu od vode (IPX8). Vanjski ekran je malo širi nego prije pa je manje izduljen i ugodniji za korištenje. Stražnja kamera ima tri objektiva, a glavni od 50 MP bi trebao nuditi najveći iskorak te popraviti i fotografiranje u uvjetima slabijeg osvjetljenja. Tu je i 10 MP telefoto senzor s 3x optičkim i 30x digitalnim zumom pa ispada da imamo i dašak moćnog zuma sa Samsungove Ultre. Z Fold4 prvi je uređaj koji koristi “large” verziju Googleova operativnog sustava Android12 što pomaže u korištenju aplikacija na velikom zaslonu. Lakše se koristi i više aplikacija istodobno, a u Googleovim aplikacijama poput Gmaila i Chromea omogućena je značajka povlačenja datoteka za lakše slanje fotografija i drugih dokumenata. Lijepo izgleda taj Z Fold4, ali uvjeren sam da će opet Flip biti probitačniji. Ovaj model osvaja na prvu, baš se doima praktičnim. Ovoga puta Samsung je izgleda pogodio s malim vanjskim zaslonom (1,9 inča), koji sada ima više funkcija i izgleda baš atraktivno te je svojevrsni “pametni sat” tog mobitela. Možete namjestiti razne widgete poput vremenske prognoze ili kalendara, a jasno koristiti ga i za pozive, videochatove, odgovaranje na poruke... Za razliku od Folda, novi Flip je dobio upgrade baterije (sada 3700 mAh). A oba uređaja koriste jaki čipset Snapdragon 8+ Gen 1 i tu ne bi trebalo biti problema s performansama. Dakle, ukupno gledajući, nema revolucionarnih iskoraka, ali ima korisnih i finih pomaka u pravom smjeru.
Ukolopletu loših vijesti minulih tjedana, pojavila se i jedna doista zanimljiva. Zemlja je, naime, postavila novi rekord kad je riječ o duljini dana. Odnosno, zabilježen je najkraći dan otkako znanstvenici za mjerenje vremena koriste atomske satove. Točnije, kojima mjere brzinu rotacije našeg planeta. Tako je izmjereno da je 29. lipnja Zemlja jednu vrtnju oko svoje osi dovršila za 1,59 milisekundi manje od 24 sata. I to je samo jedan u nizu rekorda u posljednje dvije godine. Znamo kako se Zemlja oko svoje osi odvrti za 24 sata pa je prividno da Sunce zalazi i izlazi. Ali dugoročno se Zemljina vrtnja usporava. Svako stoljeće Zemlja uspori za nekoliko milisekundi, odnosno treba joj 0,001 sekundi ili više za dovršetak jedne rotacije. U toj šabloni brzina Zemljine vrtnje ipak i fluktuira, pa od jednog do drugog dana vrijeme potrebno da se Zemlja okrene oko svoje osi bude za djelić milisekunde kraće ili dulje.
Kada govore od tome koliko se sporo Zemlja vrti, znanstvenici koji proučavaju njezinu rotaciju koriste izraz ‘duljina dana’, ‘length of a day’, a to je razlika u odnosu na vrijeme koje je potrebno Zemlji da se jednom rotira oko svoje osi, 86.400 sekundi. Kada se ta vrijednost poveća, znači da se Zemlja vrti sporije. Kada se smanjuje i broj postane negativan, vrti se brže. Posljednje dvije godine Zemlja se ubrzava. Tako je 2020. godine izmjereno čak 28 najkraćih dana od 1960. godine, najkraći je bio 19. srpnja kada se Zemlja vrtjela za –1.47 milisekundi brže od 24 sata. To se nastavilo i 2021. iako je najkraći dan bio tek za djelić dulji od onih bilježenih godinu prije. I sada, ove godine, Zemlja se ponovno ubrzava, sve do najkraćeg dana 29. lipnja dok je već sljedećeg dana zamalo oborila i taj vlastiti rekord, 26. srpnja odvrtjela se brže za 1,50 milisekundi.
Zbog čega su dani kraći?
Pomno rotaciju Zemlje prate na portalu Time and Date gdje stoje sve ove interesantne informacije. A i za nas je bilo stanovito iznenađenje da postoji i svjetska organizacija koja se time bavi, International Earth Rotation and Reference System Service. U tekstu na Time and Dateu objašnjava se kako je moguće da se dani krate zbog procesa u Zemljinim vanjskim ili unutarnjim slojevima, a razlozi mogu biti i plime ili čak klima.
Znanstvenici nisu sasvim sigurni te s naporom pokušavaju predvidjeti koliko će dani točno trajati godinu dana unaprijed. Jedna od teorija koju su na godišnjem okupljanju Azijsko-oceanijskog društva geoznanosti predstavili Leonid Zotov, Christian Bizouard te Nikolaj Sidorenkov upućuje na to da je sadašnje skraćivanje dana možda u nekom odnosu s ‘Chandlerovim odstupanjem’. Taj izraz označava malo i nepravilno kretanje Zemljinih geografskih polova po njezinoj površini.
– Normalna amplituda Chandlerova odstupanja iznosi od tri do četiri metra, no od 2017. do 2020. godine to je kolebanje nestalo, tvrdi Zlotov. I to bi moglo dovesti do prve negativne prijestupne sekunde, što je sekunda koju bi trebalo oduzeti našim satovima kako bi se održao sklad sa Zemljinom rotacijom. Suprotnost je, dakako, pozitivna prijestupna sekunda.
Naš znanstvenik s australskom adresom prof. dr. sc. Hrvoje Tkalčić s Australskog nacionalnog sveučilišta u Canberri ima svoja razmišljanja o ovom događaju.
– Ono u čemu se moje područje preklapa s duljinom dana (LOD, kratica za “length of day”) jest područje proučavanja unutarnje jezgre. Naime, 2013. godine pokazali smo u radu publiciranom u Nature Geoscienceu da diferencijalna rotacija unutrašnje jezgre relativno u odnosu na Zemljin plašt oscilira. Prije toga je prevladavalo mišljenje da je diferencijalna rotacija unutarnje jezgre u jednom smjeru, tj. uvijek pozitivna.
Nakon tog rada uslijedila su istraživanja kojima su moji kolege geodinamičari pokazali da ta oscilirajuća rotacija prati tzv. šest do desetgodišnji ciklus promjene LOD-a. Naime, unutarnja jezgra, koja je uronjena u vanjsku tekuću jezgru, nekoliko godina rotira se brže od Zemljina plašta, a nekoliko godina sporije. Intuitivno možemo shvatiti zašto je to tako jer u središtu planeta postoje gravitacijske sile zbog neravnomjerne raspodjele mase u plaštu i elektromagnetske sile zbog geodinama u vanjskoj jezgri. Ovaj zadnji članak govori o fluktuacijama u LOD-u i spominje moguće uzroke koje još uvijek nastojimo objasniti. Iako Zemljin dan postaje sve dulji kako Zemlja stari, iz kratkoperiodičnih oscilacija koje možemo opaziti i mjeriti (od kada to precizno mjerimo), zanimljivo je da je nedavno izmjeren najkraći dan. Znanstvenike zanima zašto je to tako. Osim unutarnjih uzroka kao što su dinamika unutarnje jezgre i općenito unutarnja građa Zemlje, spominju se i astronomski uzroci, ali isto tako i Chandlerova odstupanja položaja geografskih polova uzrokovana dinamičkim procesima na površini Zemlje, kao što su cirkulacija oceana, tj. planetarno strujanje goleme mase oceanske vode. Anomalije u trajanju dana u ovom se članku dovode u vezu upravo s Chandlerovim nestabilnostima. Naime, promjene u oceanskim strujanjima uzrokuju i promjene u tlaku na površinu čvrste Zemlje na dnu oceana. A takve globalne promjene uzrokovane su promjenama u temperaturi zraka i vode, salinitetu vode, brzini i smjeru atmosferskih strujanja (vjetrova), pa iz toga možemo zaključiti i to da klimatske promjene mogu utjecati na promjene u trajanju dana – kaže prof. Tkalčić.
Kada bi se došlo u situaciju da se uvodi negativna prijestupna sekunda, bilo bi potrebno i održati službeno mjerenje vremena koje se temelji na visokopreciznim atomskim satovima u skladu sa solarnim mjerenjem vremena koje se temelji na praćenju kretanja Sunca po horizontu. Oni koji su skloniji dramatičnijim scenarijima, tvrde kako bi u tom slučaju moglo doći i do problema s IT sustavima. No ni ruski znanstvenik Zotov ne vjeruje u takav scenarij, odnosno smatra da dan više ne može biti kraći od ovog rekordno kratkog koji je zabilježen.
– Mislim da postoji 70 posto šansi da smo na tom minimumu te da nećemo trebati negativnu prijestupnu sekundu – kazao je Zotov.
Inspiracija za znanstvenike
Kao štetniji utjecaj eventualnog uvođenja pozitivne prijestupne sekunde spominje se čak i neka vrsta vremenskog skoka, a to bi rezultiralo čak i padom različitih softvera ili barem oštećenjem podataka. Dok bi negativna prijestupna sekunda izazvala i daleko veće štete. To se odnosi na one softvere koji se oslanjaju na mjerenje vremena ili se u bilo kojem obliku oslanjaju na vrijeme. Ta dodatna sekunda mogla bi biti izvor popriličnih problema. No, bez brige, praktički nema onih koji misle da bismo doista došli do situacije u kojoj bismo je uvodili.
Sam atomski sat uređaj je za mjerenje vremenskih intervala mjerenjem frekvencije elektromagnetskog zračenja koje emitiraju ili apsorbiraju atomi ili molekule, već kako stoji u enciklopedijskim unosima o ovom izuzetno preciznom instrumentu. Upotrebljavaju se atomi cezija i vodika ili molekule amonijaka. Preciznost atomskih satova danas je takva da ne odstupaju više od jedne sekunde od točnog vremena u milijun godina.
Atomski sat na temelju snopa cezijevih atoma trenutačno je najpreciznija norma vremena i frekvencije. Cezijevi atomi u snopu izlaze iz peći brzinom zvuka. Prvi laser ugođen je tako da ih pripremi u jednom energetskom stanju. Atomi dalje prolaze kroz mikrovalni rezonator kojemu je oscilator ugođen na frekvenciju prijelaza između hiperfinih stanja osnovne razine cezija. Laser na izlazu provjerava jesu li atomi u željenom stanju. Ako nisu, znači da je mikrovalni oscilator promijenio frekvenciju. Povratnom vezom uspostavlja se korekcija. Hlađenjem atoma (cezijeva fontana atomska stupica) postižu se i veće preciznosti, 100 mil. god. za ± 1 sekundu.
Duljina dana čini se prilično inspirativnom za znanstvenike. Primjerice, prije četiri godine u časopisu Science pisalo se o tome da je prosječan dan prije 1,4 milijarde godina trajao 18 sati i 41 minutu, a prema citiranoj studiji objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences Zemlja je usporavala za 1,35 sekundi svakih 100.000 godina. Ali ondje se tvrdi i da se taj trend nastavlja i nastavit će se još milijunima godina. Očito, nećemo biti ovdje da zaključke ove studije i provjerimo. Ali nas u svakom slučaju treba činiti ponosnim što se ova studija temelji na Milankovićevim ciklusima koji su dobili ime po našem znanstveniku Milutinu Milankoviću. Riječ je o matematičkoj teoriji koja povezuje klimatske promjene s promjenama u ekscentričnosti orbite, nagibom osi i precesijom. Pa se promjena duljine dana povezivala i sa snažnim potresima, iako u vrlo malim razmjerima. Tako se vjeruje da je veliki potres u Tōhokuu u Japanu 2011., koji je imao magnitudu 8,9 po Richteru, ubrzao Zemljinu rotaciju za malih, ali ipak zabilježenih 1,8 mikrosekundi.