Na početku je jasno da će oni završiti zajedno, ali to ovom ljubiću ne smeta
Roman “Jezero od riječi” Emily Henry (Mozaik knjiga, urednica Nada Kujundžić, prijevod Aleksandra Barilović, 129,90 kuna) zapravo je vrsta literature koju je najteže pronaći, stoga nije čudno da od 2020. godine kada je objavljen ne silazi s liste najprodavanijih knjiga. Riječ je o ljubavnom romanu, onome u kojem odmah na početku znate da će junaci završiti sretni zajedno, ali je istodobno tako vješto napisan da to ne umanjuje užitak čitanja čak ni onima koji s posvemašnjim prijezirom gledaju na tzv. ljubiće.
Tajna je naravno u autoričinoj vještini, ali i u činjenici da je za junake izabrala dvoje pisaca koji se upravo nalaze usred kreativne blokade i ne znaju kako dalje. Iako iskre međusobne privlačnosti frcaju od početka priče, a postoji i predpriča iz njihovih studentskih dana, čar romanu daje njihova literarna i autorska suprotstavljenost. Ona, naime, piše ljubavne romane i vjeruje u sretne završetke, dok je on pisac ozbiljnih, mračnih djela u kojima je sve crno i unaprijed izgubljeno, a o njoj još od mladosti razmišlja kao o “vilinskoj kraljici” jer poučen iskustvom ne vjeruje da postoje sretni i zaštićeni životi. Njihova prošlost određuje sadašnjost kada oboje moraju shvatiti da ništa nije uvijek i zauvijek sretno, ali i da nada u sreću udvoje ipak postoji. U ovoj su priči izuzetno dobro napisani svi dijalozi, koji ne samo da pršte od duhovitosti, već za ulazak u tu duhovitost i njihove dvoboje riječima treba dobro poznavati književnost, od klasika do najnovijih hitova, pa tako ovaj roman od stranice do stranice nudi i svojevrsni kviz, poput “Potjere”, o svemu što smo pročitali zadnjih godina te upozorava na neke od naslova koji su nam možda i promakli ili smo nad njima olako odmahnuli rukom.
Stoga je ovo idealno ljetno štivo, dovoljno ležerno da se može čitati i na plaži (na gradskom balkonu ili u parku), ali i dovoljno intrigantno da čitatelj(ica) ne osjeća grižnju savjesti kada iz svoje ljetne torbe izvuče – ljubić.