1 Dvostruka prijevara (Rab Film Festival)
Gotovo dvadeset godina nakon što je ovjenčan Grand Prixom za “Oldboy”, svoj veliki hit koji je instantno postao svevremenski klasik, južnokorejski redatelj Park Chan-wook ove se godine iz Cannesa na Daleki istok vratio s još jednom velikom nagradom. Dok je Grand Prix podijeljen između francuskog “Zvijezde u usponu” te belgijskog filma “Blizu”, Park Chan-wook dobio je nagradu za najboljeg redatelja i to zahvaljujući neobičnoj romantičnoj priči “Dvostruka prijevara”. Nakon izričaja za koji je Tarantino rekao da mu je jedna od najvećih inspiracija i filma od kojeg je Spike Lee odlučio napraviti (manje uspješan) remake, Chan-wook ovog puta, odmičući se od korejskog noira koji je uz nekoliko drugih kolega i utjelovio, donosi nešto posve drugačije i neočekivano. Donosi, premda emotivno suzdržanu, jako nježnu i dirljivu ljubavnu priču. I više nego što ima veze sa svojim prijašnjim radovima, Chan-wook u “Dvostrukoj prijevari” atmosferom podsjeća na lanjske radove redatelja Ryûsukea Hamaguchija “Drive My Car” te “Kolo sreće i fantazije”. Chan-wook je, naime, ovu priču istkao koristeći se nitima decentnosti, suptilnosti, minimalizma, ali i motiva neizbježne upletenosti sudbine u ljudske živote. “Dvostruka prijevara” nedvojbeno je ovogodišnji veliki azijski hit (lanjski je to svakako bio “Drive My Car”, a preklanjski nenadmašni “Parazit”). Tomu u prilog svakako ide i činjenica da je upravo ovaj film južnokorejski kandidat za Oscar 2023.
U ovu sivkastu i blago tmurnu, ali poetičnu vizualnu rapsodiju, kojoj ne nedostaje ljepote pred kojom se uzmiče, uspjela se ispod kišobrana ljubavnog odnosa ukomponirati i priča koja ima elemente trilera, drame, akcije i detektivskog podžanra. Policajac Hae-Joon našao se na zadatku na kojem treba razriješiti misterioznu smrt penjača koji je pao sa stijene. Tijekom istrage se Hae-Joon, oštroumni i uspješni detektiv koji, ne živi, nego životari u osrednjem braku, poprilično zbliži sa Seo-rae, suprugom poginulog penjača koja i nije pretjerano uznemirena činjenicom da je postala udovica. Premda Seo-rae ima alibi uz pomoć kojeg skida sa sebe sumnju da je upletena u smrt supruga, uskoro postaje jasno da se ispod njega krije debeli veo tajni. Koja je točno njezina priča i, još važnije, koja je priča između dvoje ljudi kojima bi se, parafrazirajući Dobrišu Cesarića, mogla desiti ljubav, a oni ne znaju da li da je žele ili ne žele?
Zbog disruptivne strukture filma, ali i zbog i lelujavosti po kojoj Seo-rae i Hae-Joon plešu između ljubavi i – katkad još primamljivije – ideje o potencijalu koji ima ljubav koja se neće ostvariti, do samog će se kraja odgovarati na ta i druga univerzalno-egzistencijalna pitanja koja se, u okrilju duboke introspektivne analize protagonista, kriju u ovoj neobičnoj kombinaciji bolne romantične i napete detektivske priče.