Sinkovići: Vrijeme će kazati je li ovo početak našeg kraja
Nakon prvog poraza u posljednjih devet godina Valent i Martin Sinković ne daju za pravo svom treneru Braliću da je on kriv za četvrto mjesto na SP-u
Nakon što im se prvi put u devet godina dogodilo da se s velikog natjecanja vraćaju bez medalje, braću Sinković lovili smo po putu. Martin je iz čeških Račica krenuo kući već u nedjelju, sa suprugom Manuelom, a Valent je u Hrvatsku krenuo u ponedjeljak, s trenerom Bralićem.
A Brale je, u maniri istinskog mentora, odgovornost za četvrto mjesto na SP-u preuzeo na sebe.
– Lijepo mi je čuti da naš trener preuzima odgovornost, no nije nimalo kriv. Sve smo radili kao i svih ovih godina i ništa nije upućivalo na to da bi se ovo moglo dogoditi. Nije bilo da smo umorni pa da je rekao: “Izdržite!” Štoviše, nakon polufinala kazao nam je da se odmorimo koliko god treba i stvarno mislim da nije njegova krivnja. Drago mi je da svi tražimo svoju krivnju, što je svatko od nas mogao bolje napraviti, i možda ima nešto u tome da trebamo prilagoditi trening svojim godinama. Sada je i to faktor koji ćemo morati uzeti u obzir. No, ne želim razmišljati da sam stariji i ne želim smanjivati količinu treninga ako to nije potrebno.
Martin odlazi u Meksiko
Tako razmišlja Martin Sinković, a slično zbori i brat Valent.
– Nismo ništa radili drukčije no obično, ali tijelo stari i vjerojatno nešto u treningu treba mijenjati. Možda ćemo ubuduće više birati utrke, odnosno bitke koje ćemo voditi.
Neposredno nakon finala Valent je kazao da je razočaran. Kako je vrijeme odmicalo, je li to razočaranje raslo?
– S vremenom je manje. Dakako, nikad nećemo biti zadovoljni ovim nastupom jer kao da nismo stavili točku na “i” odlične sezone u kojoj, do Svjetskog prvenstva, nismo izgubili nijednu utrku.
Štoviše, Martin i Valent u dvojcu na pariće pobijedili su u 43 utrke zaredom.
– Nisam vodio tu evidenciju, ali poznato mi je da smo do prelaska u dvojac bez kormilara imali 29 pobjeda uzastopce pa je moguće da smo ih ove sezone imali još 14. Naravno da mi je žao što je taj niz prekinut, posebice na Svjetskom prvenstvu, no nama su ipak najvažnije Olimpijske igre. A najveći gušt bio bi pobijediti Francuze, aktualne olimpijske pobjednike i svjetske prvake, na pariškim Igrama.
Čini se, ističe Valent, da su im Boucheron i Androdios postali
“meta”.
– Mislim da smo u njima dobili velik rivale, kakve nismo imali ni u dvojcu ni u dublu. U četvercu smo imali Nijemce, dok bi u dvojcu na pariće ili u dvojcu bez kormilara svake godine bio netko drugi.
No, Martin ne misli da su “galski pijetlovi” bili nepobjedivi.
– Nisu oni bili toliko dobri koliko smo mi bili lošiji nego obično. Žao mi je što nismo napravili ono što možemo, no nakon 12 sjajnih sezona doista bi bilo nezahvalno da sada kukamo. Rado bih rekao, da to mogu, kako smo premalo trenirali ili da nam se nije dalo, no to jednostavno nije tako.
Znači, ovaj poraz neće dovesti do promjene posade ili čak i discipline?
– Jedino da počnemo gubiti sve utrke, onda bismo razmislili, no vjerujem da se to neće dogoditi. Nema smisla predati se nakon jednog poraza – kazao je Valent, s kojim se, bratski, slaže i Martin:
– Pobijedili smo na tri regate Svjetskog kupa i na Prvenstvu Europe, a na najvažnijem smo natjecanju podbacili. Da smo ostali bez medalje, posljednji se put dogodilo 2013. u četvercu, no tada smo “ulovili raka” i to na početku i kraju utrke.
Obojici Sinkovića slijede tri tjedna odmora tijekom kojih će pokušati zaboraviti veslanje. Martin će to činiti u Meksiku, a Valent u Hrvatskoj.
– Supruga i ja putujemo u Meksiko, pri čemu nas više zanimaju kulture Asteka i Maja nego tamošnje plaže.
Valent čeka prinovu
Valent i da hoće, na daleko putovanje ne može.
– Supruga Antonela je trudna, u prosincu će naš jednoipolgodišnji Karlo dobiti društvo. Prvi dio odmora provest ću u pripremanju sobe za Karla, a nakon toga možda ćemo otići do mora, ali nigdje izvan Hrvatske.
Je li to što su postali obiteljski ljudi utjecalo na bilo koji način?
– Već nekoliko godina obojica smo oženjeni, no to ni na koji način nije utjecalo na ovaj rezultat. Naravno da je drukčije nego kad nam je bilo 20 ili 25 godina, imamo više obveza sa strane, no treninzi zbog toga nisu patili – uvjeravao nas je Valent, koji se složio s Martinom da ovo nije početak kraja, nego novi poticaj:
– Samo budućnost zna je li ovo početak našega kraja. Mi se tako ne osjećamo. Što se tiče naše volje, ona je ista i ovo četvrto mjesto neće nas poremetiti.
Je li doista posrijedi godina proizvodnje? Pitali smo 33-godišnjeg Martina oporavljaju li se doista dulje od treninga i utrka no prije?
– Ne bih rekao, jedino što osjetim jest da me više bole tetive i mišići. Prije sam mogao trčati koliko sam htio, a u posljednje vrijeme ne trčim jer me znaju boljeti
• koljena.
Dinamo – Donat 3:1, Agram – Viktorija 6:0, Osijek Hajduk 2:0, Rijeka - Split 0:7; Croatia – Orijent 2:2
Njemačka liga: Hannover (Brozović 4) – Kiel (Duvnjak 1) 27:29, Erlangen – Melsugen (Martinović 5, Mandić 6) 34:34, Lemgo – Leipzig (Ivić 1, Mamić 1, Marić) 29:29;
Nantes (Pešić 19 obrana) – Ivry (Šunjić 16 obrana) 33:28;
Veszprem – Tatabanya (Maraš 3) 42:32; Galati – Bistrita (P. Posavec 2) 25:41, Zalau – Buzau (Blažević 4, Prkačin) 24:30, Craiova – Dacia (Krsnik 3) 31:27;
Kastamonu (Ježić 6) – Rapid (Kapitanović devet obrana) 26:33
Gorica – Metković-Mehanika 30:26; Sesvete – KTC 31:20
Petar Sedlar Pepe – Zagreb 2.5:3.5, Sesvete AP – Mornar 2.5:3.5. Liburnija - Novo Virje 4:2, Solin-Cemex - Pula 4.5:1.5, Stridon - Ferit-Osijek 2.5:3.5; Polet (B) - Radnik (V) 2.5:1.5, Mladost - Ericsson Nikola Tesla 3:1, Amater Kastav 3.5:1.5, Liburnija - Draga 4:0