Primorac će i građanima ponuditi obveznice, ali kad kamate dođu na 5%
Prodaju državnih obveznica narodu usavršio je mađarski premijer Orbán i one im sada donose gotovo 10 posto prinosa, cijena hrvatskog javnog duga skače blaže od njemačkoga, Talijani nadomak 5 posto
Državne obveznice ne bi trebale ostati rijetka roba rezervirana samo za dobro upućene i visokopozicionirane bankare i ekonomiste kao što su Ante Žigman ili Sandra Švaljek. Novi ministar financija Marko Primorac najavio je da Vlada razmišlja o tome da i građanima ponudi da financiraju državu otkupom državnih obveznica. Popularnije rečeno, bile bi to narodne obveznice o kojima su sanjali još neki ministri prije Marka Primorca, ali na kraju su ih okolnosti odvratile od toga da ih ponude.
Mađari rekorderi
Narodne obveznice najpopularnije su u susjednoj Mađarskoj, u kojoj građani trenutačno drže čak 27 posto ukupnog javnog duga te zemlje, a bilo je perioda kada su držali i do 35 posto. Mađarima se to trenutačno i te kako isplati jer se prinosi na desetogodišnju mađarsku obveznicu kreću oko 9,7 posto. Ni kupci njihovih obveznica nisu uspjeli do kraja sačuvati gubitke vrijednosti forinte od inflacije, koja je dva puta viša od prinosa. Narodne obveznice u nešto blažem intenzitetu prisutne su i u Poljskoj, u kojoj je cijena desetogodišnjeg duga oko sedam posto, ponešto ga ima i u Češkoj, u kojoj su prinosi trenutačno preskočili pet posto! Prinosi na hrvatsku desetogodišnju obveznicu na jučerašnji su dan iznosili 3,6 posto, tako da bi vjerojatno mnogi građani preusmjerili svoju štednju iz banaka, u kojima nemaju nikakve kamate, u državne papire, na kojima donekle mogu ublažiti inflacijske gubitke. U normalnim bi vremenima kamate na štednju, pa i prinosi na državne papire, trebali biti barem za dlaku iznad inflacije, no od posljednje financijske krize iz 2008. godine ta se veza pogubila pa sad i imamo što imamo u cijelom svijetu.
Ministar Primorac govorio je u kondicionalu, ništa još nije sigurno i razrađeno. Vlada bi, kaže, mogla ponuditi državne obveznice građanima “ako se dogodi da na vanjskim tržištima, gdje bismo se mi trebali zaduživati, kamatne stope budu 5, 6 ili više posto”. Prvo je pitanje čemu čekati da kamate na državni dug porastu na pet ili šest posto, odnosno zašto ne bi, poput Mađara ili Čeha, omogućili građanima koji imaju novca i vjeruju svojoj državi da kupe određenu količinu svakog sljedećeg izdanja obveznica. Od iduće godine sve će obveznice biti eurske, tako da će nestati ta domaća kunska komponenta koja je pratila dosadašnja izdanja. Mađari, Poljaci i Česi su, naprimjer, svojim građanima omogućavali da kupuju obveznice izdane u domaćoj valuti, dok su eurske obveznice kupovali veliki investitori. Hrvati više neće ni biti u prilici kupovati kunske obveznice, ali plasmani mogu biti ograničeni na domaće kupce. Budu li to građani, tada bi se obveznice izdavale u manjim apoenima, a njihova prodaja mogla bi ići preko Fine ili banaka. Inače, iduća godina je povoljna što se tiče refinanciranja starog duga jer na naplatu stiže jedna kunska obveznica iz 2017. godine, teška 11,3 milijardi kuna (izdana uz 1,75 posto prinosa), te jedna dolarska obveznica iz 2013. godine, teška 1,5 milijardi dolara i s kamatom od 5,5 posto. No, uz njih, trebat će se zadužiti i za novi deficit koji neće biti ispod dvije milijarde eura. Pitanje na koje danas nitko nema odgovor jest kolike će kamate hrvatska država plaćati u travnju ili studenome 2023. godine za nova zaduženja. Teoretski, Ministarstvo financija već bi na početku prvog kvartala 2023. godine moglo ponuditi kupnju narodnih obveznica, no kako je zamjena kune za euro dovoljno kompliciran proces, vjerojatno će pričekati s narodnom obveznicom.
Novca na domaćem tržištu za tu operaciju ima više nego dovoljno, stanovništvo u bankama ima oko 250 milijardi kuna oročenih i neoročenih depozita, banke imaju više od 90 milijardi kuna slobodnog keša, tako da “sitne” dvije milijarde eura, koliko bi građani uzeli obveznica, tržište ne bi ni osjetilo.
Neočekivano među boljima
Cijene javnog duga ovog su tjedna pod snažnim utjecajem političkih i geopolitičkih događanja. Njemački desetogodišnji bond raste i u srijedu je bio nadomak 2,3 posto pa je razlika između hrvatske i njemačke obveznice opet pristojnih 130 baznih bodova. Pobjeda desnice nagurala je cijenu talijanskog duga na 4,8 posto. Inače visokozadužena Hrvatska cijenom se javnog duga neočekivano našla u društvu najboljih tranzicijskih ekonomija Slovenije i Slovačke jer ostale istočnoeuropske države izvan eurozone skupo plaćaju
samostalnost.• svoju monetarnu