Dobrica Ćosić davno je priznao: Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž

Ti bi u Zvjezdanim stazama našao neku paralelu Klingonaca ili Borga i Srba”, tako je reagirao beogradski kolega na moju paralelu između Domovinskog i rata u Ukrajini, te usporedbu Putina s Miloševićem i Vučićem.

Istina, ako se baš traži, nađe se stvari za koje nam Srbi nisu krivi, točnije dežurni krivci. Osim za desetke tisuća ubijenih i uništenje gospodarstva, krivi ili “krivi” su jer su dali vječni izgovor svim domaćim haharima koji su i nakon rata nastavili s uništavanjem hrvatskog gospodarstva, u skladu s onim apokrifnim citatom Bruna Bušića, da ćemo tek kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu vidjeti kako tek naši kradu i rasprodaju domovinu.

Lavrov Ukrajince naziva nacistima, Vulin vladu u Zagrebu i 25 godina nakon posljednjeg rata naziva ustaškom. Nekad ugledni diplomat pljunuo je sebi u lice i ulazi u povijest kao ljigavi Putinov lakej koji svijetu prijeti nuklearnim oružjem. Vulin je pak bio i ostao Vučićev klaun, dvorska luda, njega nijedna povijest ni historija pamtiti neće. No, ostaje upisano da Srbi čak i ljeta gospodnjega 2022. biraju Šešeljevog pivskog pomoćnika i Miloševićevog ministra informisanja da im vodi državu i upravlja njihovim sudbinama, gurajući ih u provaliju.

Taj mali Goebbels laže kao veliki. Čovjek koji je ‘95. u Glini galamio da nikad više Krajina neće biti ustaška, da će sve to biti Velika Srbija, evo nam kao predsjednik Srbije za govornicom UN-a ne trepnuvši izvali da Srbija nikad nije nogom kročila na tuđi teritorij. Čovjek koji je ‘95. s govornice beogradske skupštine urlao da za svakog ubijenog Srbina treba ubiti 100 Muslimana, danas kao vučić janje za doručak smaže, pardon, slaže da Srbija nikad nije ugrozila teritorijalni integritet neke suverene države. Miloševićev ministar tvrdi da Srbija nikad nikog nije napala?!?

Ili možda Vučić ni ne laže, jer formalno to nije bila srpska već još uvijek jugoslavenska skupština, a Srbija nije ni postojala sve dok se nije raspala reliquiae reliquiarum Jugoslavije, državna zajednica Srba i Crnogoraca? U očima zabljesnu redci koje potpisuje Dobrica Ćosić, prvi predsjednik te tvorevine: Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utješimo drugoga, lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja, lažemo zbog slobode, laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije, lažemo stvaralački, maštovito, inventivno, laž je srpski državni interes, laž je u samom biću Srbina, u ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina, Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž.

Naravno, ne laže patrijarh Porfirije, koji je osjetio potrebu izjaviti da su se granice u povijesti mijenjale, a “nismo sigurni da se neće mijenjati u budućnosti”. Porfirije ovaj put nije otvarao usta u zboru s drugima. Nitko ga nije tjerao “zapjevajmo onu našu”. Zagudio čovjek sam od sebe, u velikosrpske gusle. Sutra će se čuditi jer ga ne razlikuju od vladika Longina i Irineja koji neki dan odlikovaše četničkog vojvodu Šešelja, kojeg je Haaški sud odlikovao s deset godina zatvora.

Naravno, nije utješno to što je Porfirije

Samo laž Srbiju spašava? Naravno lažemo i mi Hrvati sebi i drugima, ali ne lažemo tako kreativno i samouvjereno kao Srbi. Hrvatsku ćemo radije popljuvati nego pohvaliti. Oni će drsko i samosvjesno lagati

Lavrov ulazi u povijest kao ljigavi Putinov lakej koji svijetu prijeti nuklearnim oružjem. Vulin je bio i ostao Vučićev klaun. Njega nijedna povijest pamtiti neće

zapravo govorio istinu – da su se granice mijenjale i mijenjat će se. Laž je u odavanju dojma da je ta izjava u funkciji mira. Ključno je da je govorio na otvaranju gradilišta autoceste Banja Luka - Beograd, u društvu Vučića i Dodika, ispred ljudi koji su u mijenjanju granica sudjelovali ili aktivno i dalje zagovaraju.

Samo laž Srbiju spašava? Naravno, lažemo i mi Hrvati, bez predaha, sebi i drugima, ali ne lažemo tako kreativno i samouvjereno. Ne lažemo drugima o onome u što prvo nismo uvjerili sami sebe. Nemamo taj talent. Ili smisao za humor, svejedno. Hrvatsku ćemo radije popljuvati nego pohvaliti. Srbi će pak kreirati sočne viceve na svoj račun, ali će i dalje pred drugima drsko i samosvjesno lagati. Ruska škola. Vučić u stalnoj dilemi piškit ću – kakit ću, sad mora biti kreativan kako ostati uz Putina, a da niti neizravno ne podrži Putinove referendume. Ne boli Vučića što je Ukrajina gažena i okupirana, niti što se Putin niti ne trudi održati privid demokratskog izjašnjavanja naroda. Posve ista kultura laži kod jednoga i drugoga!

Naravno, Vučić ne može priznati referendume u Ukrajini, jer bi time priznao legalnost odcjepljenja Kosova. Baš zato uz Putina ne mogu stati ni Hsi ni Modi. Ne samo jer se ne žele otvoreno sukobiti s Washingtonom i ugroziti svoj izvoz. Interesi Indije, Kine i Rusije previše su različiti pa i suprotstavljeni da bi se složili o temama oko kojih bi mnogo lakše zaratili. A kao da Kina i Indija već nisu u ratu. Još im samo fali Rusija. •