U Jarmini se ukazao Štefulj: I dalje ću nastaviti raditi i davati sve što mogu
Dosad je bio u drugom planu, no Daniel Štefulj pokazao je u kup utakmici da bi ubuduće mogao u Dinamu dobiti veću minutažu
Dinamo je bez problema ušao u osminu finala Kupa, gostovanja plavih kao ono u utorak kod momčadi Borinaca u Jarmini često su fešte koje znaju opustiti favorite, pa se onda muče a ponekad i ispadnu, ali Dinamo se u plavo obojenoj Jarmini nije opustio, sve je odradio vrlo brzo, nakon 3:0 prednosti mirno je vodio utakmicu prema završnici i fešti koja je uslijedila nakon te 4:0 pobjede Čačićeve momčadi.
Dinamov trener nije imao uobičajeno velik izbor igrača za tu utakmicu, nedostajali su brojni igrači koji su bili u raznim reprezentacijama, ali složio je dobru momčad, a dao je priliku i nekim igračima koji su prvi put nastupili u natjecateljskoj utakmici za plave, kao što su vratar Ivan Nevistić te osamnaestogodišnji vezni igrač Marko Soldo. No, provjerio je Čačić i Bočkaja na desnom krilu, Ljubičić je napokon zaigrao u sredini, priliku je dobio i Antonio Marin te konačno i Daniel Štefulj.
Ljubičiću i dalje prednost
Čačić na toj poziciji inače ima Bočkaja i Štefulja, no najviše je na mjestu lijevoga beka igrao Robert Ljubičić, veznjak koji je silom prilika postao lijevi bek. Naime, Čačiću ne odgovara način igre Bočkaja i Štefulja, drži da su oni više krila nego bekovi, a za jače utakmice, pogotovu europske, tražio je nekoga tko će bolje zatvarati defenzivu. Petar Bočkaj još je i igrao, u domaćim utakmicama ipak je dobivao minutažu, no Daniel Štefulj ni kod prijašnjih trenera, a pogotovu kod Čačića nije dobio pravu priliku.
Dinamo je doveo Štefulja iz Rijeke za milijun eura u siječnju 2012., ali ga je ostavio na Rujevici na posudbi do ljeta. Štefulj je u Rijeci igrao odlično, sudjelovao je u brojnim akcijama i probojima, precizno ubacivao loptu i činilo se da će i u Dinamu imati važnu ulogu, barem kakvu je nekoć imao njegov otac, također lijevi bek Danijel Štefulj.
U prvoj sezoni među plavima nastupio je 14 puta, a dva najznačajnija nastupa bila su mu u Europskoj ligi, asistirao je Oršiću za 1:0 pobjedu nad West Hamom u
Londonu te bio i u početnoj postavi u pobjedi nad Sevillom.
No, kod Čačića ga, kako se zna reći, nije bilo “na mapi”. U HNL-u je ove sezone igrao 14 minuta, i to u gostima kod Slavena Belupa, sudjelujući u visokoj 5:1 pobjedi. I sad u Jarmini gdje je dobio 90 minuta i igrao jako dobro. Iako je suparnik niželigaš i nije pravo mjerilo, Štefulj je tri puta asistirao za gol, a to nije lako bez obzira na to tko je suparnik. Iako, u takvom odnosu snaga Štefulj i nije imao velikih defenzivnih zadaća pa teško da je mogao Čačiću pokazati da bi mogao ispuniti njegove zahtjeve. No, sigurno je pokazao da je upotrebljiv.
- Nitko nije otpisan, s nama su i Bočkaj i Štefulj, no i dalje će u jačim utakmicama na poziciji lijevog beka biti Ljubičić - rekao je nedavno Dinamov trener i teško da će se to promijeniti jer Bočkaja i Štefulja smatra krilnim igračima, a ne bekovima iako je u jednom trenutku rekao da je
Bočkaj defenzivno igrao dobro i da bi jednog dana mogao biti dobar bek. No, zasad nije i sa Štefuljem će se boriti za minutažu u HNL-u. Tko zna, možda već u subotu dobije priliku s obzirom na to da Dinamo ponovno igra protiv Slavena Belupa, protiv kojeg je Štefulj odigrao tih spomenutih 14 minuta.
No, taj 22-godišnjak šuti i radi, a to potvrđuje i spomenutih 90 minuta s tri asistencije i dobra igra protiv Borinaca.
- Presretan sam, nakon duljeg vremena igrao sam cijelu utakmicu. Uvijek dajem sve što mogu i nastojim pomoći momčadi, a tako je bilo i u Jarmini. Sad idemo dalje raditi i trenirati jer je pred nama puno teških utakmica - rekao je nakon tri asistencije u Jarmini zadovoljni Štefulj.
Možda dobije više minuta
Plave doista čeka strašan ritam, u subotu igraju jednu, na papriru, lakšu utakmicu, no Slaven Belupo sigurno nije momčad koju će lako probiti, 5:1 u Koprivnici ne događa se često Zekićevoj momčadi. A nakon toga slijedi ludilo, dvije utakmice sa Salzburgom u Ligi prvaka (utakmica s Istrom, koja se trebala igrati između, odgođena je), potom dolazi Varaždin pa slijedi gostovanje kod Hajduka, zatim dolazi Milan, a potom plavi idu u Osijek pa u London k Chelseaju.Ako su kasni ljetni tjedni bili plavima ključni dio sezone, kad su se borili za ulazak u Ligu prvaka i dobre pozicije u HNL-u, onda je ovo jesensko razdoblje do stanke zbog Svjetskog prvenstva drugi ključni dio. I Čačić će trebati velik izbor igrača u kojem mu je sad ipak više na vidiku Daniel Štefulj koji je dosad uglavnom gledao utakmice plavih s tribina ili, u boljem slučaju, s klupe za pričuve. No, sad bi mogao dobiti malo više prilika, barem u domaćim natjecanjima ako već ne protiv Salzburga, Milana
• i Chelseaja.
Računamo li kratke epizodne uloge Mihovila Nakića i Bariše Krasića, koji su uskakali u situacijama prije nego što bi bio inauguriran novi stručnjak, Josip Sesar će biti 18. Cibonin trener otkako je hrvatske samostalnosti. A njega je ta čast dopala baš u najtežem trenutku u kojem se ovaj klub, egzistencijalno, ikad našao. Baš u vrijeme kada je Cibona hodala po rubu ponora, pri čemu se može reći da se klub ni danas nije dovoljno udaljio od te litice.
Peras mu povjerio sina
Koliko je to vruć krumpir, biti trener kluba za koji se još uvijek ne može reći da je posve spašen i koji je, pri slaganju momčadi, imao ozbiljna novčana ograničenja?
– Ja to uopće ne smatram vrućim krumpirom nego normalnim trenerskim poslom.
Jest, ali je njega dopao baš na početku prve od “sedam gladnih godina”.
– Recite vi meni kada je u posljednjih deset godina bilo dobro vrijeme da se postane trener Cibone. Svi će moji prethodnici reći da su sjeli na vruću klupu i preuzeli momčad u teško vrijeme.
U prilog našoj tezi ide i činjenica da zbog dobro poznate borbe za preživljavanje kluba prva momčad nije počela pripreme kada i drugi klubovi.
– Činjenica jest da bi bilo najbolje da smo pripreme počeli 1. kolovoza, a mi smo s njima započeli 20. kolovoza, no što je, tu je.
Poznato je da trenerima uvijek fali igrača i trenažnih dana. Koliko je trener zadovoljan s učinjenim i uigranim?
– Ja sam jednim dijelom zadovoljan. Nažalost, dogodila nam se Mesičekova ozljeda nakon čega smo doveli dva nova igrača što je značilo novo uigravanje.
A u posljednji čas, neposredno pred početak sezone, stigli su centar Filip Bundović i branič Aleksandar Aranitović (24, 195 cm), svojedobno jedan od perspektivnijih srpskih košarkaša kojeg su omele ozljede.
– Aranitović je atletski snažan, igra na poziciji dva i tri te pokušava uhvatiti novi zalet u karijeri, a olakšavajuća okolnost jest da mu je mati Splićanka pa ima hrvatsku putovnicu. Potpisali smo ugovor na dva mjeseca s mogućnošću produljenja.
A ljevoruki Bundović potpisao je do kraja godine.
– Bundović je drukčija petica u odnosu na Ljubičića i Bakovića, napadački je raznovrsniji jer ima i igru leđima košu i vanjski šut.
Kad smo već kod igrača, kažimo da (n)ovu Cibonu, uz spomenute, čine još i razigravači Kapusta i Radovčić, bekovi Smajlagić i Majcunić, krila Malešević, Perasović i Mazalin. A ova posljednja dvojica svojevrstan su trenerski izazov za Sesara. Perasovića mu je povjerio njegov otac, nekad vrhunski igrač, a sada vrstan trener (Unics, Kazanj) a Mazalin se vratio iz francuske druge lige.
– Igrača ne gledam po tome tko mu je otac nego kakav je njegov realni potencijal. I zato Ivana Perasovića, čijeg oca Velimira izuzetno cijenim, gledam kao potencijal koji se tek treba reali
Na klupi Cibone Sesar će u petak na Gripama debitirati protiv kluba s kojim je bio igrački prvak Hrvatske