Beograđani odaju počast velikom Andriji Mauroviću
vremena u kojima živimo, rekla bih da nam svima nedostaje da se zabavimo, poručuje novopečena redateljica, što se čini i idealnom pozivnicom za odlazak u kazalište. Amaru Bukviću, prvaku Dramskog kazališta Gavella, ovo je prvi “izlet” u Moruzgvu i ističe da je rad s cijelom ekipom, i autorskom i glumačkom, tekao besprijekorno, počevši od prvih proba koje su odradili putem Zooma. Na pitanje o tome kako je glumiti liječnika koji ima i političke ambicije te misli li da će njime nasmijati ili rasplakati publiku, Amar kaže:
– Predstava i moj lik idu uz ovo vrijeme u kojem živimo. Nije moj Krešimir jedini doktor koji se iznenada odlučio baviti politikom. I tužno je da se taj moj doktor uopće ne bavi onim u čemu je najbolji, već onim o čemu nema pojma, što zaista prepoznajemo u stvarnosti.
Kako je upravo Amar Bukvić jedan od glumaca na čijim plećima leži repertoar Gavelle, za što je dovoljno spomenuti ulogu Leonea u Krležinim “Glembajevima”, pitamo ga voli li ovakve izlete u druga kazališta i kako ih doživljava. Kaže da je to čista psihoterapija i spominje predstavu “Kako misliš mene nema?”, koju s Filipom Juričićem već šesnaest godina igra u Teatru Exit:
– Ta je predstava nama glumcima već godinama psihoterapija. Možemo doći u kazalište u depresiji, loše raspoloženi pa i s problemima, ali nakon nje osjećamo se toliko dobro da je ona doista terapija. I onda me još nakon što je odigram ljudi zaustavljaju na ulici i kažu da me prepoznaju iz kazališta. Kud ćeš bolje? Ovo sada malo je drukčiji tip predstave, ali i ona se do sada pokazala kao psihoterapija. Zajedno sa svima iz Gavelle i Amar jedva čeka da se život vrati u popularno kazalište u Frankopanskoj.
– Nije bilo lako ovih godina bez matične scene, igrali smo posvuda i u raznim uvjetima, a naše velike ansambl predstave bile su na gostovanjima. Sami za sebe volimo reći da smo “gerila ansambl”, ne viđamo se, nema više te zajedničke energije. Zato svi jedva čekamo da se vratimo. Osobno mi Gavella jako nedostaje, a “Glembajevi” imaju i tu nesreću da zbog scenografije ne stanu na manje scene kakva je, primjerice, u Travnom, tako da smo je igrali samo na ljetnim gostovanjima. Nadamo se da tome konačno dolazi kraj – kaže
Amar Bukvić.
Ana Begić Tahiri u “Tvorničkim postavkama” radi dvostruki posao, glumi, ali ujedno je i kostimografkinja: – Od samih početaka, od “Gole u kavezu”, predstave koja još igra, ja sam dio Moruzgve. Ecija uvijek kaže da smo Barbara Nola i ja “stupovi temeljci Moruzgve”, a ja baš volim tu izreku. Tako mi je ove godine ispunila i želju da budem kostimografkinja. Zadovoljstvo mi je što režira Ksenija Marinković i što sam zapravo i za novi posao dobila povjerenje svojih kolega. Kaže da je cijeli posao bio opušten te objašnjava kako je njoj u glumačkom poslu kostim uvijek jako važan pa je posebno pazila na sve finese. Dodaje da je tijekom svih ovih godina u glumi puno naučila od kostimografa s kojima je radila i da na temelju iskustva na vlastitoj koži zna koliko je važno imati kostim koji ti pomaže, a ne odmaže. Priznaje da ne zna broj slučajeva kada ju je kao glumicu “zeznuo” krivi kostim. Otkrila nam je da je taj posao lakši kad si glumac, jer si cijelo vrijeme “u procesu” i znaš što sve glumci moraju odraditi u kostimu, ali i priznala da ponešto od kostima stiže iz njezina ormara. Publici je obećala da će vidjeti jednu novu Anu, jer ova se uloga jako razlikuje od njezinih uobičajenih rola, te kroz smijeh dodala da je ovu sezonu: “Marinina”, jer je nakon Moruzgve čeka nova drama Marine Vujčić “Plodna voda” u HNK Zagreb.
Glumac u najboljoj formi
Iva Jerković pridružila se Moruzgvi još kao studentica glume, na “Brodolomkama”, i kaže da je upravo na toj predstavi najviše “izbrusila zanat”, jer se puno igra i puno putuje. Kaže da i danas na tim predstavama najviše uči te da će tako biti i s novom ulogom influencerice. Priznaje da voli komedije:
– To zna biti jako teško, možda je i najteži kazališni posao pametno nasmijati ljude. Tu glumac mora biti u najboljoj formi i za komediju mora stvoriti lakoću igranja. I Ivanu Čuiću ova je predstava drugi projekt s Moruzgvom. Kaže da se i ovdje, baš kao i u “Je l’ tako, Zorane?”, okupila sjajna ekipa. Rekao nam je da se smijao kada je prvi put čitao ovu komediju i svoj lik te priznao da je to najveća rijetkost. – Dobio sam vrlo zahvalan lik i
je.• zato hvala autorima – poručio
Izložba “Stari Mačak, još jednom (ili - prvi put) u Beogradu”, posvećena strip-stvaralaštvu najvažnijeg hrvatskog autora stripova Andrije Maurovića, otvara se 30. rujna u sklopu 19. Međunarodnog salona stripa, najveće strip-manifestacije na ovom području. Na ukupno 33 panoa u Galeriji Studentskog kulturnog centra posjetitelji će moći vidjeti više od tristotinjak izložaka. Kustos izložbe Veljko Krulčić ističe kako je to prva cjelovita, ali i samostalna galerijska prezentacija Maurovića u Beogradu, u prostoru gdje je 1981. bila planirana izložba njegovih slika i platna velikog formata, ali je te godine umro i sve je otkazano.
- Na izložbi predstavljam neka od svojih novih otkrića vezanih za Maurovića, poput stripova koje je crtao od 1925. do 1935. godine, prije “Vjerenice mača” koji je u svibnju 1935. počela izlaziti u Novostima i dosad je smatrana kamenom temeljcem njegova
• stvaralaštva - rekao j.