Suspenzija Srbije ima i svoje naličje
Vijest da bi Europska unija mogla blokirati nastavak pristupnih pregovora Srbije s Europskom unijom zbog odnosa Srbije i Rusije na prvi je pogled očekivana. Premda hrvatski europarlamentarac Tonino Picula objašnjava da Europski parlament u nacrtu izvješća o novoj strategiji EU u procesu proširenja i nije zatražio obustavu pregovora sa Srbijom, nego samo inzistira na promjeni ponašanja Srbije čime uvjetuje nastavak pregovora, očito je da bi stvari mogle krenuti u pravcu suspenzije. Kap koja je prelila čašu bila je, čini se, zapanjujuća odluka Srbije da potpiše nekakav sporazum o “planu konzultacija” s notornim Sergejom Lavrovom, šefom Putinove izolirane diplomacije, i to u trenutku kada Rusija napada, osvaja i komada susjednu Ukrajinu. Europski će parlament zato zatražiti od Srbije da napokon odluči hoće li svoju vanjsku politiku, pa onda i politiku prema Rusiji, uskladiti sa svojom ambicijom da postane članica EU, što onda podrazumijeva i uvođenje sankcija Rusiji, ili će pak ostati u društvu s Rusijom, Bjelorusijom i Iranom. Pa ipak, riječ je samo o neobvezujućoj rezoluciji, s obzirom na to da u EU o pristupnim pregovorima, otvaranju i zatvaranju poglavlja, pa onda i suspenziji pregovora, ne odlučuje Europski parlament, nego zemlje članice. Riječ je, dakle, o političkom stavu, koji ipak ima određenu političku težinu, a posljedice koje bi Srbija mogla imati bude li takva odluka donesena ne bi bile samo političke, nego i financijske, budući da bi suspenzija pregovora dovela u pitanje financiranje Srbije iz pretpristupnih fondova i ugrozila investicije iz EU, a to bi već bila ozbiljna šteta za Srbiju. Iako se pri raspravama o članstvu Srbije u EU često, ponekad i opravdano, na temelju ponašanja Srbije, nameće pitanje želi li Srbija uopće postati članica EU i koliko je njezina ambicija iskrena, valja voditi računa o tome da je ulazak u EU svakako u interesu Srbije, čega je sigurno svjestan i Aleksandar Vučić, iako je njegov primarni cilj, kojemu je sve drugo podređeno, ostanak na vlasti.
Utakvim se okolnostima odluka o suspenziji možda može činiti logičnom i opravdanom, premda treba imati na umu da takva odluka ima i drugu stranu, koja nije tako jednostavna. Ta bi odluka imala ozbiljne implikacije i za EU i njezinu geopolitičku poziciju u regiji, a to se itekako tiče i Hrvatske, što se u raspravama o tom pitanju često zanemaruje. Zbog sličnih razloga Unija nikad nije formalno suspendirala ni pregovore s Turskom, koji su već godinama u slijepoj ulici, iako je Europski parlament to prije nekoliko godina također zatražio. Naime, suspenzijom pregovora sa Srbijom Unija bi izgubila jednu od rijetkih poluga kojom još može utjecati na Srbiju, iako se u dosadašnjem pristupnom procesu pokazalo da taj utjecaj i nije bio osobito uspješan. Srbija će u povijesti europskih integracija ostati upisana kao jedinstven primjer zemlje koja je tijekom pristupnih pregovora nazadovala, a ne napredovala. Kada je sredinom prošlog desetljeća započela pregovore s EU, Srbija je bila nekonsolidirana demokracija, a u međuvremenu je doživjela toliku regresiju da je danas svrstavaju u tzv. hibridni režim, odnosno otvorenu autokraciju, zemlju bez opozicije i slobodnih medija, u kojoj se formalno održavaju parlamentarni izbori, ali ti izbori nisu pošteni i njihov se pobjednik unaprijed zna, što je poražavajući rezultat i za Srbiju i za EU.
Primjer Srbije pokazuje da transformativna moć europske politike proširenja više ne djeluje. Politika Srbije prema Rusiji samo je kulminacija dosadašnje politike Beograda, a ta politika ima katastrofalan učinak na stabilnost u regiji. Treba li podsjećati da je Srbija puno prije početka ruske invazije na Ukrajinu počela govoriti o srpskom svijetu i potrebi da se svi Srbi ujedine u jednoj državi i pod jednim predsjednikom, Aleksandrom Vučićem, a Europska unija takve je poruke uglavnom ignorirala, a djelomično čak i podupirala, što potvrđuje potpora mađarskog premijera Viktora Orbána i mađarskog europovjerenika za proširenje Olivéra Várhelya Vučićevu režimu. Suspenzijom pregovora – bez obzira na to što ti pregovori, kao što vidimo, nisu bili osobito uspješni, niti je uopće zamislivo da Srbija pod Vučićem postane članica Unije – Europska unija simbolično pušta Srbiju niz vodu, prepuštajući je njezinim istočnim “prijateljima”, Rusiji i Kini, što bi dodatno ojačalo i maligni utjecaj Rusije u regiji i vjerojatno vodilo u daljnju destabilizaciju na ovim prostorima. Kada se pogleda kako izgleda Srbija pod Vučićem, odluka o suspenziji relativno je jednostavna. Ono što će uslijediti nakon te odluke, međutim, bit će puno teže, o čemu također valja voditi računa.