Nije Chelseajevu treneru Tuchelu presudio Dinamo, nego lijepa talijanska novinarka zbog koje je stalno letio privatnim avionom u Milano
NAKON OTKAZA RASKOL U BRAKU
Halo, Pariz (rujan, 2022.)
Pisali su svi naši mediji da je Thomas Tuchel, trener Chelseaja, smijenjen zbog poraza u Zagrebu.
E, nije.
Nedavno su se u tisku pojavile korekcije da je zapravo smijenjen zbog suprotnih vizija razvoja kluba od onih koje ima gazda Todd Boehly. E, nije.
Istina je daleko od toga.
A razlog.
Lijepa talijanska novinarka.
No krenimo redom.
Poželim to jesenje jutro oplemeniti svoje uši bez sluha francuskim šansonama. Red “Milorda”, pa malo Aznavoura, Brel kao desert… Kad se oglasio Gilbert Bécaud s “Nathalie”, zacvili mobitel. WhatsApp.
– Ćale je. Što se radi? – javi se iz Pariza moj dragi prijatelj, bivši igrač Dinama, sad poznati menadžer Milan Ćalasan.
– Ne radi se. Sluša se. A ti?
– Evo me u Parizu u društvu Safeta Sušića i Vahida Halilhodžića. – Kamo će Vaha?
– Bio je u najužem krugu kandidata za novog trenera Chelseaja. – Dinamo je skinuo Tuchela?
– Glupost. Presudila mu je jedna zgodna novinarka iz Italije – doda Ćale i otkri pravu istinu.
Čelni ljudi engleskog prvoligaša, s kojima je u dobrim odnosima, rekli su mu da je odluka o smjeni Tuchela donesena prije blamaže u Maksimiru.
– Tuchel se izgleda opasno zaljubio u Talijanku pa je sve slobodno vrijeme koristio jureći privatnim zrakoplovom u Milano na susrete s voljenom. E, to ti je prava istina o njegovoj smjeni.
Ljubav je ljubav. Kad je ona u pitanju, nogomet je nebitan. Čujem da je Thomas uz nogometne probleme imao i familijarne. Nakon otkaza. Raskol u braku. Sve zbog ljubavi.
Čovjek voli.
Pa što.
Kako je Ćale bio u društvu Sušića, kralja nogometnog sevdaha, koristim priliku.
– Pitaj Safeta što misli o odigravanju prijateljske utakmice BiH s Rusijom?
– Ta se utakmica nikad neće odigrati – čujem Sušićev glas.
Još je dodao da zna da skoro nitko od igrača ne želi nastupiti na tom susretu.
Ćale prekide spiku i reče:
– Nemoj ništa više pisati jer Pape baš i ne voli eksponiranje. Samozatajan je.
Uvažavam želju Ćirina velikog ljubimca i krenem sa spikom o Lovri Majeru.
Podsjetim Ćalasana kako sam mu prije puno godina govorio da u Dinamu stasa novi Luka Modrić. Lovro Majer.
Njegova tatu Egona upoznao sam na roštilju kod Marka Amidžića. Hvalio je tada otac sina Lovru tvrdeći da će biti igračina.
Podsjetim Ćalasana kako sam ga nazvao i rekao da stupi u kontakt s Lovrinom majkom Antonijom, koja donosi najvažnije odluke kad je Lovro u pitanju.
– Sjećam se. Kako ne. No imao sam tada zdravstvenih problema pa sam bio izvan posla.
Taj talentirani klinac u međuvremenu je očvrsnuo i postao jedna od glavnih karika Dalićevih postrojbi i francuske lige.
– Bio si u pravu. Lovro je prošle sezone u Francuskoj briljirao. Uz Mbappéa, Neymara i Messija izabran je u idealnu momčad lige.
– Žao mi je što ga nisi uzeo – rekoh. – I meni. Ali dobar sam s čelnim ljudima Rennesa i za Lovru imam ponudu europskog velikana. U igri je ogroman novac.
Zapričasmo se mi previše. Kažem Milanu da pozdravi lijepu suprugu Veru, djecu, unuke i društvo.
– Hajde već jednom dođi u Pariz, imat ćeš sto tema za pisanje u najljepšem gradu na svijetu.
A ja i dalje budala.
Ne ide mi se dalje od Samobora i Brežica.
– Lud si! – zaključi WhatsApp vezu Ćale.
Znam.
Što mogu.
Nema tu pomoći.
U KONTAKTU S OSKAROVCIMA KOJI SU VOLJELI HRVATSKU
Café Valentino (rujan, 2022.)
Prvi put sjedim u Valentinu.
U bazi mog prijatelja, smogovca, Božidara Košćaka.
To je onaj klinac koji u filmu “Akcija stadion” kupuje stotinu prezervativa. – Fukaš, mali? – začude se u apoteci. – Fukam, fukam gospon magistar! Uz putnu sjetimo se redatelja filma Dušana Vukotića – Vuda.
Površno sam ga poznavao, a Kumpić mu je bio ljubimac među glumcima.
– Nigdar nebum zaboravil kad smo na festivalu u Karlovim Varima, nakon projekcije, završili u birtiji. Oko nas Kasina, a Vud mi šapnu: “Da je moja Crna Gora samostalna, i Monte Carlo bi se mogao sakriti.” Volil je svoju Crnu Goru kak i Hrvatsku – tvrdi Košćak. Rano je otišao.
– Pričala mi je njegova supruga Lila, u njihovoj vikendici na Bolu, da ga je ubilo kad ‘91. godine nije mogao ući u Zagreb film. Otada je kopnil i na kraju umrl.
Vudov film “Akcija stadion” odraz je hrabrog i ponosnog Zagreba.
A o “Surogatu” je sve rekla američka Akademija za film dodijelivši mu jedini hrvatski Oscar.
Pričalo se da mu je tu nagradu osigurao Josip Broz. Zločesto. I bedasto.
Sjedim s Kumpićem i gledam na zidu kafića fotke filmskog “lavera” Rudolfa Valentina, po kojem je lokal dobio ime. Padoše mi na pamet još dva oskarovca koja su u srcu nosila Lijepu Našu. Uzmem olovku.
I udri po praznom papiru.
Imao sam tu sreću da u baru hotela Esplanada upoznam Zorana Perišića, čarobnjaka filmskog trika. Dobitnika Oscara za specijalne efekte.
– Rođen sam u Zemunu, a moji su porijeklom iz Crne Gore. Iz jednog sela pokraj Podgorice. Supruga Engleskinja i naša djeca obožavaju Hrvatsku. I najmilije im je ljetovanje u Dubrovniku – krenuo je sa spikom Perišić.
– U Londonu se teško probiti u filmski svijet?
– Istina. Životario sam snimajući reklame. A onda je Stanley Kubrick snimajući “Odiseju u svemiru 2001.” uočio moju sposobnost rješavanja dubinskog kretanja u kadru. Sjetite se scene u kojoj glavni glumac brzinom svjetlosti putuje kroz vrijeme. To je moja ideja koju je Kubrick oduševljeno prihvatio i implementirao u film. Radili smo gotovo dvije i pol godine na specijalnim efektima za “Odiseju” – rekao nam je Perišić i napomenuo kako je baš tada došao na ideju da patentira “zooptik” kameru koja puno brže, jeftinije i uvjerljivije snima svemirske kadrove.
– Uložio sam u zooptik sav svoj kapital i, kad se činilo da ću bankrotirati, javili su se producenti “Supermana”. Imao sam šest tjedana za prezentaciju rješenja specijalnih efekata. Sve su prihvatili, a rezultat je bio – Oscar.
Primijetim da je Dušan Vukotić želio skupa s njim raditi svoj SF film.
– Nažalost, s producentima “Supermana” morao sam potpisati ugovor da dvije godine ne smijem raditi na filmu. Tražili su da im za basnoslovne pare prodam zooptik, ali sam ih odbio.
Zoran je, zahvaljujući inovacijama, otvorio tvrtke za specijalne efekte u L. A.-u i Londonu.
– U Zagrebu sam kratko jer me Disneyev studio angažirao na filmu “Povratak u Oz”.
Rekao nam je još da živi u 200 godina staroj kući na obali mora, za koju mještani tvrde da je posjećuju duhovi.
– Ja ih još nisam susreo – priznao mi je na rastanku.
Treći oskarovac koji se ponosi našim korijenima je John Malkovich.
– Moji preci govorili su mi da vučemo porijeklo iz Hrvatske, Crne Gore i Bosne. Što je od toga točno, nisam ni sam siguran – rekao je John nedavno u Zagrebu prije svog nastupa u Lisinskom.
A ja sam profućkao ekskluzivno druženje na jahti s tim čudesnim glumcem. I to na vrlo glup način.
Malkovichev frend Milan Dević organizirao mu je krstarenje po našoj i crnogorskoj obali.
– Bit ćeš jedini novinar na jahti – obećao mi je Dević.
Saznao sam, u međuvremenu, da je Malkovicha oduševio Lokrum i želio ga je kupiti.
Kad su ga uvjerili da je to nemoguća misija, zapikirao je najljepšu kuću u Trstenom. Moja znatiželjna novinarska nestrpljivost sve je to plasirala u Večernjak.
Dević je pošizio. I Malkovichev odvjetnik. Rezultat za mene poguban. Ništa od krstarenja s oskarovcem. Malkovich otplovio bez mene. A propala i kupnja kuće u Trstenom. Ponekad valja biti strpljiv.
BAJA IZ ČAGLINSKOG RAJA
Tkalčićeva (rujan, 2022.)
Knjige su mi oduvijek bile najdraži darovi. Zato me obradovao gospodin Stjepan Albert svojom monografijom o Čaglinu. Prošao je Albert svega u životu.
Inženjer, golman, pisac, domobran u drugom ratu, pukovnik u Domovinskom. I piše li, piše. Pravi baja iz Čaglinskog (k) raja.
U Tkalči, u antikvarijatu mog prijatelja, umjetničkog fotografa Radomira Saradžena Strica, novo iznenađenje.
– Stari, poklanjam ti svoju zbirku erotske narodne poezije “Eno ti me”. Ilustrator je Igor Kordej, a pogovor je napisao Vjeran Zuppa – reče Stric i da mi pet knjižica.
Razgledavam malu trgovinu i primijetim sliku Roberta De Nira s posvetom.
– Kad sam ga fotkao, darovao mi je sunčane očale koje nisu za prodaju.
Ne želi prodavati ni darove Davida Bowieja, Iana Andersona iz Jethro Tulla…
– Puno sam ih ja fotkao i od svakog nešto za uspomenu dobio. Uspomenama se ne trguje – pojasni Stric, uz čiju pomoć sam izabrao pet meni dragih slavonskih bećaraca i erotskih stihova iz Dalmatinske zagore:
1.
Strina stricu okrenula zna se
A stric strini da prostiš izvini
2.
Aj nema vođe do Mao Ce Tunga Ni žvakaće kao Čunga – lunga
3.
Našle snaše smrznutoga pišu
Pa mu pušu da mu vrate dušu
4.
Kiša kiši pada mi po piši
Padaj kišo da naraste pišo
5.
Il me ženi ili me zatuci
Od Münchena držim ga u ruci