Slučajno ili ne, aneksiju Donbasa Putin je potpisao na isti datum kao i Hitler Sudeta!

Datum 30. rujna ostat će duboko upamćen u svjetskoj povijesti, premda okolnosti nisu iste – Čehoslovačku je 1939. Zapad ostavio na cjedilu, a Ukrajini danas uvelike pomaže shvaćajući da tako brani i sebe

Datum 30. rujna u suvremenoj svjetskoj povijesti ostat će duboko upamćen! Malo tko se sjetio što se dogodilo 30. rujna 1938. godine?! Tog je dana, u rano jutro, u Münchenu potpisan Münchenski sporazum kojim su Sudeti oduzeti Čehoslovačkoj i predani Trećem Reichu. Bio je to sramotni završetak pregovora između Hitlera i tadašnjeg britanskog premijera Chamberlaina, a uz supotpis francuskog premijera Daladiera i talijanskog fašističkog vođe Mussolinija. Sve je to uslijedilo nakon što je Hitler u ožujku te godine Austriju pripojio Trećem Reichu, a zatim je teritorijalne težnje usmjerio prema Čehoslovačkoj.

Čehoslovačka se pak oslanjala na pomoć saveznica Britanije i Francuske. No te dvije zemlje nisu željele ući u rat s Njemačkom pa su bez sudjelovanja i pristanka Čehoslovačke u pregovorima odobrile izručenje njezinih Sudeta Hitleru. Sjetimo se samo slavodobitnog povratka Chamberlaina u Britaniju, kad odmah pri izlasku iz zrakoplova maše papirom i viče: “Imamo sporazum!” Hitler je, naravno, samo kupovao vrijeme te svjesno lagao i manipulirao. To se dokazalo prvo u ožujku 1939., kad je okupirao cijelu Čehoslovačku, iako se Münchenskim sporazumom obvezao da nema daljnje teritorijalne pretenzije prema toj zemlji, a onda, na kraju svega, godinu dana nakon Münchena, kad je 1. rujna 1939. napao Poljsku i tako pokrenuo Drugi svjetski rat.

Slučajno ili ne, Putin je baš prošlog 30. rujna potpisao ukaz o pripajanju četiri okupirane i odmetnute ukrajinske regije

Ruskoj Federaciji. Nevjerojatna slučajnost! Putin je sve morao ubrzati zbog stalnih poraza na bojnom polju, ali i na političkom i gospodarskom, pa je za potrebe vlastitog održanja na vlasti trebao inscenirati neku pobjedu pa je to postalo pripajanje Luhanska, Donecka, Hersona i Zaporižja Rusiji, ukrajinskih regija koje je Putin ranije prvo priznao kao neovisne države i potom proveo nelegalne referendume pod prijetnjom vojske, i bez obzira na to što Rusija u potpunosti ne kontrolira ta područja.

I Hitler i Putin krvavi su imperijalisti. No postoje dvije temeljne razlike u odnosu na Sudete nekad i na Ukrajinu danas. Prvo, Ukrajina danas ima ogromnu pomoć Zapada u obrani, ali i politički, jer Zapad tako brani i sebe od pomahnitale Rusije, koliko god Zapad bio ranije zaslijepljen Putinovom politikom, a neki su na Zapadu od njega bili i dobro plaćeni. I drugo, najvažnija je razlika što Hitler nije imao atomsku bombu, a Putin ima nuklearno naoružanje. Bolje je i ne pomisliti što bi Hitler učinio da se domogao atomske bombe prije nego što je izgubio rat. A Putin bi se danas teško odlučio na agresiju na Ukrajinu da nema nuklearno naoružanje. Da je tome tako, gotovo svakodnevno potvrđuju on i njegovi stalnim prijetnjama nuklearnim ratom. Jesu li te prijetnje realne ili samo blef za blefom?

Evo male analize Putinova govora pri potpisivanju ukaza o aneksiji. U govoru je ustvrdio da je SAD raznio plinovod Sjeverni tok, što bi moglo značiti da Rusija sada ima “pravo” odgovoriti istom mjerom. To bi značilo da Rusija nije odgovorna za zaustavljanje opskrbe energijom Europe, a Gazprom posljedično možda neće morati platiti za propuštene isporuke. Tu je i apel Ukrajini da odmah prekine neprijateljstva, da povuče svoje snage s novih “ruskih” teritorija i sjedne za pregovarački stol. Budući da sve četiri pripojene regije samo djelomično kontroliraju ruske snage, ovo je najava da će se konvencionalno ratovanje nastaviti ako se ne ispoštuje ruski ultimatum. Isti ultimatum Putin je izdao i uoči ruske invazije u veljači.

No ono najvažnije iz Putinova govora jest njegova tvrdnja da je SAD “bez ikakve vojne potrebe bacio atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki” i da je “postavio presedan”. Za koga je to presedan? Ako idemo dalje, sad bi se moglo reći da je Rusija bolja od SAD-a, jer neće bacati atomske bombe bez vojne potrebe. No što ako se takva potreba ipak pojavi? Hoće li je onda baciti? Čemu služi ruska prijetnja nuklearnim oružjem? Iza svega stoji Putinov stav o položaju Rusije u svijetu, kao i onih koji ga okružuju. Rusija pod Putinom traži jednakopravnost sa SAD-om. Rusija zato želi pokazati da može učiniti sve što i Amerikanci čine, ili su činili, bez obzira na to kada su to Amerikanci učinili ili kakav je bio kontekst.

Ovakav iracionalni koncept globalne pravde Putina i ljude oko njega guraju sve više prema opciji upotrebe nuklearnog naoružanja, što na kraju doista ipak može biti samo blef. Naime, za Putina je to jedini način da Zapad drži “pod kontrolom”. Što više vidi da ta prijetnja ima učinka, manje je vjerojatno da će ga koristiti. Putin bi inače izgubio svoj adut u pregovaranju i privukao bi nevolje koje bi onemogućile postizanje njegovih ciljeva. A da ne govorimo koliko bi njegovih Rusa stradalo od nuklearnog naoružanja... Nadajmo se samo da će sve na blefu i ostati.

I Hitler i Putin krvavi su imperijalisti, samo što prvi nije imao atomsku bombu, a ovaj drugi je ima. I njome straši, pa ako i blefira