”Djevojčica sa šibicama” s pravom mjerom

Na sceni Žar ptice Tamara Damjanović režirala je popularnu Andersenovu bajku

Uz “Ivicu i Maricu” upravo je “Djevojčica sa šibicama” jedna od najstrašnijih bajki, ona u kojoj se malena djevojčica smrzne i umre od gladi, a sve zbog toga što nema nikoga tko bi siromašno dijete zaštitio, barem utoplio i nahranio. Generacije djece već su oplakale ovu Andersenovu junakinju, a ta je bajka poseban izazov za svako dječje kazalište jer nigdje na svijetu nećete naći ravnatelja dječjeg kazališta koji uživa kada mu mlađahna publika u suzama odlazi s predstave.

No to je veliki dječji klasik, vrlo aktualan u naše vrijeme koje voli okrenuti glavu na drugu stranu, ali i djelo koje otkriva tužnu istinu da djecu ne možemo (i ne smijemo) štititi od životnih realnosti jer im se one tada još okrutnije obiju o glavu. Naravno, većina djece već zna tu priču, ali jedno je slušati priču, a nešto sasvim drugo gledati na sceni nekoga za koga djeca vjeruju i da je gladan i da se smrzava.

Hrabra odluka

Hrabra je stoga bila odluka Žar ptice na svoj repertoar stavi upravo “Djevojčicu sa šibicama”, a taj je posao povjeren redateljici Tamari Damjanović koja je i adaptirala bajku. Odradila je sjajan posao i vješto izbjegla sve one zamke koje bi mogle traumatizirati djecu.

Da, i ovdje je kraj vrlo tragičan, ali odigran poetski, djevojčica odlazi sa svojom voljenom bakom, za koju djeca od početnih scena znaju da je mrtva. Istovremeno je redateljica izbjegla i paljenje šibica, sve kako se neko dijete ne bi kod kuće poigralo kazališta, pa je scene kada glavna junakinja u pokušaju da se ugrije pali šibice i uz te plamičke sanja toplinu, hranu i božićno drvce, riješila kazališnom čarolijom i svjetlima koja su se i te kako dojmila malene publike Žar ptice. Uz glazbu Katarine Ranković predstava ima i odličan ritam te humoristične dijelove čemu pridonosi scenski pokret Selme Sauerborn.

Tragični kraj

Najveći komplimenti ovdje idu na račun glumaca, koji su ovu priču iznijeli na način da postane bliska svakom djetetu u publici, u prvom redu Vini Jurčić u naslovnoj ulozi te Amandi Prenkaj koja uz nekoliko drugih uloga (svi glumci osim Vini glume razne likove) očarava kao baka, posebno na tragičnom kraju kada dolazi po svoju voljenu unuku.

I to je mudra odluka, da one jednostavno odu sa scene, sve kako djeca iz kazališta ne bi otišla sa slikom mrtvog djeteta u glavicama. Stoga bravo za Žar pticu, za hrabrost i promišljenu

• izvrsnost.

Izazov je ovakva predstava jer nijedan ravnatelj ne želi da mu mlađahna publika u suzama odlazi s predstave