Dobitnik Nobelove nagrade istraživao je i neandertalce iz Vindije

Švedski antropolog i genetičar prof. dr. sc. Svante Pääbo blisko je surađivao i surađuje s hrvatskim zanstvenicima

Ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za medicinu i fiziologiju je prof. dr. sc. Svante Pääbo, švedski antropolog i genetičar, inače i dopisni član HAZU. Doista, teško je naći znanstvenika koji je dao veći doprinos svojem polju od prof. Pääboa koji je dobro poznat u Hrvatskoj, ima u našoj zemlji brojne prijatelje, a u njegovu je timu radio i radi cijeli niz hrvatskih znanstvenika koji imaju zavidne karijere.

Očekuju još velikih otkrića

U obrazloženju nagrade piše da je nagrađen “za otkrića koja se tiču genoma izumrlih hominida i ljudske evolucije”. Čovječanstvo oduvijek intrigira čovjekovo porijeklo.

- Odakle dolazimo i u kakvom smo odnosu s onima koji su tu bili prije nas? Što Homo sapiensa čini drukčijim od ostalih hominida, pitanja su koja se navode kao fokus znanstvenog rada prof. Pääboa i to doista ne može biti točnije. Svojim pionirskim istraživanjima, navodi se, Svante Pääbo postigao je nešto naizgled nemoguće: sekvencioniranje genoma neandertalca, izumrlog rođaka današnjeg čovjeka. Također je došao do senzacionalnog otkrića prethodno nepoznatog hominida, tzv. denisovca. Važno je da je Pääbo također otkrio da se prijenos gena dogodio s tih izumrlih hominida na Homo sapiensa nakon migracije iz Afrike prije oko 70.000 godina, pojašnjeno je u obrazloženju ovogodišnje Nobelove nagrade za medicinu i fiziologiju.

Jedna je od najbližih suradnica prof. Pääboa naša znanstvenica dr. sc. Mateja Hajdinjak koju smo odmah pitali je li uspjela čestitati novom nobelovcu.

- Upravo je na putu prema Institutu,

doći će za nekoliko minuta, uređujemo mu ured, ukrašavamo balonima - rekla je dr. Hajdinjak.

- Od prof. Pääboa sam naučila jako puno otkako sam na Institutu. Povlastica je s njim raditi sve te godine, napravila sam i doktorat, radili smo zajedno i na projektima tijekom postdoktorata, a iduće godine osnivam grupu s njime od siječnja ovdje na Institutu - rekla nam je dr. Hajdinjak. Nagrada ga je, kaže, iznenadila.

- On je inače jako skroman, drag i pristupačan, spreman pomoći, prodiskutirati projekt, podržava uvijek mlade znanstvenike. Kod njega nema hijerarhije. Ne gleda vas tek kao doktoranda, fer je prema svima, želi da mladi znanstvenici napreduju - kaže dr. Hajdinjak koja i dalje surađuje s profesorom Pääbom iako je službeno na londonskom Institutu Francis Krick.

U intervjuu koji je dao za Večernji list prije šest godina u povodu boravka u Zagrebu i proslave 25 godina Instituta za antroplogiju, prof. Pääbo odavao je veliko znanstveno iskustvo koje je stekao proučavajući, između ostalih, i naše neandertalce. To je radio s brojnim hrvatskim znanstvenicima, govoreći biranim riječima o dr. Tomislavu Maričiću i dr. Mateji Hajdinjak.

- Istražujemo neandertalce iz cijele Europe, ali isto tako i iz Vindije gdje je jedno od najvećih nalazišta tih kasnih neandertalaca. Ali imamo i tu zaista plodonosnu dugogodišnju suradnju s Pavlom Rudanom i Sašom Missonijem kada smo proučavali ostatke iz Vindije. Krapina je najvažnije nalazište na svijetu što se tiče proučavanja morfologije neandertalaca, a Vindija je najvažnija za proučavanje genetskih varijacija u neandertalaca pa je doista bilo važno surađivati s Institutom za antropologiju i HAZU da se ta istraživanja i omoguće - rekao je tada.

Prof. dr. sc. Ivor Janković iz Instituta za antropologiju rekao je da je izuzetna čast svima u Institutu, i ravnatelju Saši Missoniju i njemu osobno, što su imali čast svih ovih godina surađivati s dr. Pääbom, sada dobitnikom i Nobelove nagrade.

- Nobelovu nagrada dobio je upravo za proučavanje drevnog genoma, najprije neandertalaca, a onda i drugih paleoantropoloških nalaza. A početak svega toga je istraživanje naših nalaza iz špilje Vindije, što je dijelom ostvareno i s djelatnicima Insituta za antropologiju i tadašnjim ravnateljem Instituta akademikom Pavlom Rudanom. Još dok se radilo na tim analizama, i prije same publikacije, znanstveni tim Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju i Svante Pääbo zajednički s timom iz Instituta za antropologiju održali su nekoliko sastanaka tzv. Neandertalskog konzorcija u Dubrovniku i Opatiji, na kojima smo razgovarali o mnogim pitanjima, što je rezultiralo i daljnjom suradnjom i znanstvenim prijateljstvima koja traju i danas i nadamo se da će rezultirati još mnogim važnim otkrićima. Važno je napomenuti da je, osim samog Instituta, veliku ulogu u prepoznavanju važnosti znanstvenog rada na antropološkim nalazima i spomenutoj suradnji imao i tadašnji ministar, dr. Dragan Primorac, koji je shvaćao važnost evolucijskih pitanja za područje medicine. Ponosimo se tom suradnjom s dobitnikom Nobelove nagrade i mislimo da to najbolje pokazuje koliko je važno kvalitetno ulaganje u znanost, pa tako i u područje antropoloških istraživanja, budući da je prošlost itekako relevantna za našu sadašnjost, kao i za budućnost svih nas - kaže dr. Janković.

Razvijao novu praksu

Jedan od oslonaca uspjeha dr. Pääboa svakako je prepoznavanje i poštivanje multidisciplinarnosti.

Prof. dr. sc. Ivor Karavanić s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu ističe upravo poštivanje drugih grana znanosti kao veliku odliku dr. Pääboa.

- Naglasio bih njegov velik interes za arheologiju, odnosno za razumijevanje kako genetika i arheologija mogu zajedno dati značajne rezultate i interpretacije. Prije su genetičari objavljivali svoje rezultate bez toliko razgovora i savjetovanja s arheolozima, što se s vremenom promijenilo. Svante Pääbo je zasigurno dao doprinos takvoj multidisciplinarnoj suradnji pri kojoj se poštuju zakonitosti različitih struka te se u radu daje prostora i za arheološku interpretaciju. Kada se počela raditi paleogenetika na fosilnim ljudima, uključenost arheologa bila je rijetka, ali se ta praksa razvijala tijekom njegove karijere. Iz takvog pristupa proizišla je i suradnja povezana sa suvremenim datiranjem neandertalaca iz spilje Vindije koju su predvodili kolege sa sveučilišta Oxford i u kojoj sam sudjelovao, a on je sa svojim timom genetičara iz Instituta Max Planck instituta vrhunski obavio svoj posao. Bio je otvoren za suradnju, često bih ga sretao na arheološkim konferencijama na koje je obično bio pozivan - kaže dr. Karavanić koji ima i jedan rad u suautorstvu

• s dr. Pääbom.

Ponosni smo na tu suradnju s dobitnikom Nobelove nagrade i mislimo da to najbolje pokazuje koliko je važno kvalitetno ulaganje u znanost, kaže prof. dr. sc. Ivor Janković