Dvostruki hommage Arsenu Dediću i Tinu Ujeviću

jom djecom i mužem, pokušava u nekim drastičnim situacijama koje oni proživljavaju, malim intervencijama poboljšati stvari. Naravno, ona više ništa ne može promijeniti, ali na neki se način pokušava ispričati, iskupiti za ono što je učinila. neke prošle godine, pa prošla stoljeća, aktualiziraju u današnjem vremenu. Ne mislim pri tome na onaj banalni prijenos kroz vrijeme, nego način kada se u njima traže poveznice s onim što danas živimo. S druge strane u suvremenom tekstu već postoji odraz naše sadašnjosti, a s njim i problem da ga ne zatrpamo banalnostima i općim mjestima u koja smo uronjeni. Može se to dogoditi i kada je čovjek najpažljiviji. Tada se komad “poravna”, a kazalište uvijek mora biti barem malo veće od života. Zapravo ono nikada ne može biti jače od života, ali mora filtrirati život da bi zagonetka ljudske prirode i svijeta u kojem živimo bila dovoljno potentna da zaintrigira gledatelja.

Kako je raditi s Kicom?

Predstavu “San i ludilo”, glazbeno-kazališni portret pjesnika Tina Ujevića, prvi su put izveli Arsen Dedić i Goran Matović 1976. godine. Arsena više nema, no Matoviću se pridružila glazbenica Sara Renar pa će “San i ludilo” ponovno zaživjeti, i to na pozornici Teatra &TD u petak 7. listopada. Postao je to tako ne samo hommage našem velikom pjesniku, već i Ujevićevu sjajnom interpretatoru Arsenu Dediću. Goran Matović autor je kolaža, a Sara Renar glazbe u ovoj dvostrukoj posveti, koja je montaža Ujevićevih pjesama, pjesničke proze i odabranih mjesta njegove ispovjedne esejistike.

– Magija je prva riječ koja nam pada na pamet kad pomislimo na učinak pjesništva kakvo je Ujevićevo, koje sve kazano preobražava i svemu slućenom daje moć i ljepotu kakvu prethodno nije imalo. Da nije bilo Tina, duhovna slika zagrebačke i hrvatske kulture bila bi lišena čuda Riječi. Gdje god bi se pomicao, otvarali su se svjetovi i događao teatar, nezaboravni Ujevićev teatar – kazao je o projektu Matović. – Velika mi je čast da me Goran pozvao u ovaj projekt. Naslijedila sam vrlo odgovoran i delikatan, ali ujedno i zaista prekrasan zadatak: kako zvukom Ujevićev bezvremenski poetski izričaj tumačiti u suvremenom kontekstu i kako njegova poetika odzvanja u uhu suvremenog slušatelja – dodala je Sara Renar. Ulaz na premijeru u Polukružnoj dvorani Teatra &TD moguć je samo s pozivnicom, no reprizna izvedba na rasporedu je 8.

• listopada. (tš)

Autor u drami ‘Svjetlo pada’ ‘izmiče’ vrijeme, sve se događa paralelno. Doris kaže da je to utješno jer briše granicu između života i neživota