Glazbeno putovanje u Meksiko
Uspije li u tome?
To je druga zanimljiva stvar kod ovog autora, uz njegov očito sjajan talent za rečenicu, način na koji on “izmiče” vrijeme. Moj lik vrijeme postavlja kao jedno vrijeme, bez prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Susretala sam se s tekstovima koji govore o tome, nikada ih nisam do kraja razumjela i možda ih je najlakše bilo razumjeti kroz ZF filmove. No u ovoj drami sve teče paralelno, glumim ženu koja kaže: “Sve što činimo, činimo u ovom trenu, sve što ćemo ikada učiniti već smo učinili...” I to je vrlo zanimljivo. Može biti i utješno, jer takvo sagledavanje vremena kao da briše granicu između života i neživota. Namjerno ne govorim između živog i mrtvog, jer vjerujem da je i ta granica propusna. I zato mi ova drama nameće i neku nit magičnog realizma koja se provlači kroza sve.
Kada su iz ZKM-a slali press materijal o premijeri, u njemu je i rečenica o disfunkcionalnoj obitelji. To me uvijek podsjeti na jednu od najpoznatijih rečenica svjetske književnosti, ono Tolstojevo “Sve su sretne obitelji sretne na isti način...”, a danas bismo rekli “A sve su disfunkcionalne obitelji nesretne na svoj način.”
Tako je, ovdje je majka okidač za tu obiteljsku nesreću. No autor je ne gura u rupu potpune socijalne izoliranosti. Uza sav taj alkohol, ona i dalje radi... Na ispraćaj joj dolazi mnogo susjeda, prijatelja, kolega... Autorov balans sliku tog pada čovjeka širi na nešto što se može događati u bilo kojem sloju društva, a to obogaćuje ovaj komad. Ona je svoje traume utopila u alkohol, a traume njezine djece zrcale se u nekim drugim mukama, depresijama, agresivnosti...
Je li iz pozicije glumice lakše raditi klasike ili ovakve nove tekstove?
Klasici podrazumijevaju da se
Prelijepo, on je jedan od redatelja koji svu svoju pažnju i emocije predaje glumcu. Čak je spreman i sebe zatomiti da bi s glumcem došao do rezultata. I jako je pažljiv prema tekstu, studiozan. Da moram nešto ispisati ponad njegova imena, bi to bilo: delikatnost i finoća.
U čemu je tajna glumačkog ansambla ZKM-a, u koji se “zaklinju” svi redatelji?
Ovdje su davno temelje postavili neki ljudi kojih više nema i svi glumci koji su došli nakon njih upijali su te etičke i umjetničke norme, koje su tu postavljene odavno. Ti su se temelji stalno učvršćivali, nitko ih nikada nije porušio. Ovdje je u radnu i umjetničku etiku upisana odgovornost prema poslu i prema drugima. U teatru je zapravo najbitnije osvijestiti da si ti dio kolektiva, što se često zanemari. Znam da smo svi mi individue i jasno je da svaki glumac mora posebnu pozornost posvetiti sebi i onom što radi, ali prvi je zadatak osvijestiti da je kolektiv iznad toga.
Vrijeme je za novu sezonu Off ciklusa Zagrebačke filharmonije, koju će u petak 14. listopada u Koncertnoj dvorani Lisinski otvoriti program “Viva la Mexico!”. Zagrebačka filharmonija će pod vodstvom maestra Jana Latham-Koeniga tom prigodom ugostiti i sopranisticu Mariju Vidović, a publici će predstaviti neke od najpoznatijih tema meksičke glazbe, ali i bisere argentinske i španjolske glazbe. Na repertoaru će se tako naći djela skladatelja Artura Márqueza, Joséa Pabla Moncaya, Maríje Grever, Astora Piazzolle i
• Manuela de Falle. (tš)