Obrvan: Čeka nas najteže gostovanje u Ligi prvaka
Rukometaši PPD Zagreba danas putuju u Pariz gdje će u četvrtak odigrati susret 4. kola elitne skupine Lige prvaka. Gostuju kod PSG-a, momčadi koja je puna zvijezda (braća Karabatić, Krištopans, Syprzak, Steins, Green, Palicka, Sole, Prandi). Parižani su u prošlom kolu uvjerljivo slavili u gostima kod Magdeburga, kluba koji je nedavno pobijedio “plinare” s deset pogodaka razlike. No i zagrebaši dolaze napunjeni samopouzdanjem nakon velike pobjede nad Portom.
– Čeka nas jedno od najtežih gostovanja u Ligi prvaka. Kao trener bih volio da pokažemo mali napredak u igri, ne razmišljajući o rezultatu. Igrački kadar isti je kao protiv Porta. Dakle, idemo tamo bez Srne. Želim da odigramo jednu hrabru utakmicu. Parižani imaju niz sjajnih igrača i odličan par vratara – istaknuo je Ivica Obrvan koji dobro poznaje momčad PSG-a, još iz vremena dok je dugo godina bio trener u Chambéryju.
Jakov Gojun igrao je dvije sezone u PSG-u (2013.-2015.) i u tom vremenu osvojio je jedno prvenstvo i dva kupa Francuske.
– Spremni jesmo. Čeka nas ekipa koja godinama želi osvojiti Ligu prvaka. To je klub koji ima daleko najveći budžet od svih klubova u Ligi prvaka. Ove godine imaju isti cilj kao i prijašnjih godina. Konačno osvojiti Ligu prvaka. Na posljednjih nekoliko treninga uvježbavali smo obranu, ali i napad. Nemamo što izgubiti u Parizu, a možemo dobiti jako, jako puno – rekao je Jakov Gojun.
U 4. kolu još igraju – danas: Dinamo Bukurešt (Kuduz) – Porto, GOG Gudme – Veszprém (Štrlek) te u četvrtak Magdeburg – Wisła (Pilipović, Mihić, Lučin, Šušnja).
•
Na posljednja dva gostovanja u Parizu “plinari” su izgubili s 26:37 i 28:33, ali 2016. odigrali su 32:32 u četvrtfinalu LP-a
Peti listopada jedan je od onih dana na koje se u obitelji Petrović osvrću sa sjetom. Jer, na taj dan 1985. njihov (i naš) Dražen u utakmici tadašnje jugolige postigao je čak 112 koševa.
Premda brojčano viši, taj Draženov pothvat nije u rangu Chamberlainovih 100 koševa u NBA ligi protiv Knicksa ili pak Koraćevih 99 u Kupu prvaka protiv švedskog Alvika, no zanimljiva je priča kako je došlo do pobjede vukova nad zmajčekima od čak 158:77.
Obećao 76, a zabio 112
A toga smo se prisjetili razgovarajući s nekadašnjim Olimpijinim kadetom Igorom Đurovićem, sada slovenskim sportskim novinarom, koji nas je na to i podsjetio.
- Tadašnji direktor Olimpije Rado Lorbek bio je štedljiv pa prijavu momčadi na beogradsku adresu KSJ-a nije poslao poštom preporučeno, nego po čovjeku koji je išao u Beograd, i koji je zakasnio s prijavom. I zato je Olimpija tu utakmicu morala igrati s kadetima i juniorima. Kažemo morala jer se tada za nastup dobivao jedan bod, bez kojeg bismo nedolaskom u Zagreb ostali.
Suprotno uvjerenju da je to bila juniorska momčad Olimpije, Đurović nas podsjeća na sljedeće:
- U to vrijeme Olimpija uopće nije imala svojih juniora, osim trojice. Zapravo, tek je bio obnovljen naš mlađeuzrasni pogon pa smo u Zagreb krenuli mi kadeti i ta trojica juniora. A ukupno nas je bilo devet jer je jednog kolegu trener Sagadin zbog nediscipline ostavio u Ljubljani.
Kakav je uopće bio osjećaj da će ljubljanski klinci igrati protiv tada najboljeg europskog košarkaša?
- U to vrijeme Dražen je za nas bio Bog i tjedan dana uoči utakmice u školi se pričalo samo o tome tko će ga čuvati. Dok smo se kombijem vozili u Zagreb, pitali smo direktora Lorbeka kakva će nam biti nagrada ako pobijedimo, a on je kazao da će se u tom slučaju svatko od nas u Ljubljanu vratiti s automobilom koji sam izabere. Bilo je to veliko uzbuđenje. Baš kao i utakmica, u kojoj smo poveli s 2:0 i 4:2, pa je naš suigrač Gregor Stražiščar uskliknuo: “Imamo ih!”. A kada je netko od cibosa “pokupio” Matjaža Strmolea, on se nije htio ustati sve dok mu Dražen nije pružio ruku, pa nakon toga nije ruke prao tjedan dana.
Premda je Dražen i preko vrha napunio Olimpijin koš, Đurović je “čuvajući” ga ipak dobio okladu.
- Da, tadašnji igrač prve momčadi Dušan Hauptman kazao mi je da će mi dati svoje “toptenke”, tada jako popularne, ako od Dražena ne primimo više od deset trica. A Dražen ih je postigao točno 10, pa sam zaradio tenisice.
Jesu li golobradi Cibonini suparnici znali da će Dražen ići na rekord?
- Znali smo, ali nismo vjerovali da će ići preko sto. Za magazin “Sprint” izjavio je da će izići iz igre nakon što postigne 76 koševa, odnosno kada sruši Koraćev rekord koji je tada iznosio 75 koševa. Ali nije bilo tako. Štoviše, činilo nam se kao da ostali Cibonini igrači nisu htjeli postizati koševe,
Izgleda da ja jedini nisam znao na kojeg se Dražena igra taj dan, kazao je Dražen Anzulović, drugi strijelac (16) tog susreta
pa ni u čistoj kontri, nego su tražili i čekali Dražena.
Drugi Cibonin strijelac bio je tada 18-godišnji Dražen Anzulović sa 16 koševa, a svojedobno se na tu temu i našalio:
- Izgleda da jedino ja nisam znao na kojeg se Dražena taj dan igra.
Zula očito nije bio na treningu kada se to dogovaralo, a takvo što, dakako, morao je odobriti tadašnji trener Željko Pavličević, danas trener Eeastern Long Lionsa iz Hong Konga.
- Ne mogu reći da je to moja ideja, jer to od mene kao trenera ne bi bilo ozbiljno, niti je Dražen rekao da to želi. Ali sam razmišljao o tome kako da tu utakmicu, ako je već moramo igrati, iskoristimo za dobar trening, a onda je netko spomenuo da bismo mogli omogućiti Draženu da ide na rekord. I tako je on “stajao u zaleđu”, a drugi su mu dodavali loptu.
Takvo što ne bi bilo izvedivo da u momčadi nije bilo sloge, što nam je potvrdio i Mihovil Nakić.
- Očito je da smo bili dobra škvadra. Znam da smo svi igrali na Dražena, jer kako bi inače postigao 112 koševa.
Mama saznala sutradan
S obzirom na to da je bila riječ o “lakšem treningu”, Draženova majka na toj utakmici nije bila.
- Dražen mi je govorio da bi volio postići rekord u koševima, a ja sam se na račun toga uvijek šalila. Na toj utakmici nisam bila, a a za tih 112 koševa saznala sam tek sutradan, netko iz kluba mi je to javio.
Zar se sin nije pohvalio majci te rekordne večeri?
- Ne, Dražen nikada nije bio hvalisav. Štoviše, uvijek se isticao samokritikom, a tu je osobinu naslijedio od oca - rekla je Draženova majka.
Detalje o tome i drugim događajima iz naše sportske povijesti možete pronaći u našoj digitalnoj
• arhivi (https://arhiva.vecernji.hr).