Među kandidatima za predsjednika HBK-a trenutno “vodi” mons. Dražen Kutleša

Za desetak dana, na redovitom jesenskom plenarnom zasjedanju, koje će se održati u Zagrebu od 17. do 19. rujna, Hrvatska biskupska konferencija dobit će novog predsjednika. Zadarskom nadbiskupu mons. Želimiru Puljiću, naime, istječe mandat 11. listopada. Dvaput je biran zaredom za predsjednika HBK, a taj se termin poklopio i s njegovim skorim odlaskom u mirovinu, jer je u ožujku ove godine navršio kanonsku dob od 75 godina i stavio papi mandat na raspolaganje, nakon čega mu je vrlo brzo iz Vatikana imenovan nasljednik, inače istarski svećenik, nadbiskup-koadjutor mons. Milan Zgrablić.

Susrela su se, dakle, dva procesa koja su u tijeku. Jedan je velika generacijska smjena biskupa i nadbiskupa koja se odvija posljednjih nekoliko godina, a sada i smjena na čelništvu HBK.

U javnosti se često površno na predsjednika HBK gleda kao na nekoga “šefa” ostalim biskupima. On to nikako nije, niti to može biti. Svaki biskup ili nadbiskup apsolutni je monarh na teritoriju svoje biskupije ili nadbiskupije, a predsjednik HBK je samo malo jednakiji među ostalima, koji su ga izabrali za svojega lidera i predstavnika uime cijeloga episkopata. To, dakako, ne znači da je funkcija predsjednika HBK sporedna. Štoviše, među biskupima vrlo se pažljivo bira i gleda, pa čak i konfrontiraju se neke unutarnje struje, uoči izbora novoga predsjednika.

Raspadom Jugoslavije ugašena je i ondašnje Biskupska konferencija Jugoslavije. Na čelu joj je bio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić, koji je po logici stvari došao i na čelu Hrvatske biskupske konferencije. Po toj nekoj istoj logici na mjestu predsjednika HBK naslijedio ga je njegov nasljednik na katedri zagrebačkog nadbiskupa kardinal Josip Bozanić, koji je, poput Puljića, odradio dvostruki mandat. Između Puljića i Bozanića predsjednik HBK u petogodišnjem mandatu bio je đakovačko-srijemski biskup mons. Marin Srakić.

Iz ovoga niza lijepo se vidi ideja da predsjednik HBK dolazi iz različitih crkvenih pokrajina (metropolija), odnosno različitih dijelova Hrvatske, kao što su Zagreb, Slavonija ili Sjeverna Dalmacija. No, odavno je na djelu mišljenje kako bi jedan od predsjednika HBK trebao doći iz Splita, kao središta Splitske metropolije. O tome je bilo intenzivnog govora kada se kardinal Kuharić spremao za mirovinu, pa su mnogi na mjestu njegova nasljednika na čelu HBK 1997. vidjeli ondašnjeg splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. Antu Jurića.

Bio ti to svojevrstan balans između crkvenog sjevera i juga u Hrvatskoj, no biskupi su tada ipak odlučili za zagrebačkog nadbiskupa, zacijelo zbog prezentnosti Katoličke crkve i u svijetu i u politici i u društvu iz perspektive Kaptola, koji u javnosti personificira središte crkvene moći.

No da HBK može itekako dobro biti prezentna i liderom koji nije iz Zagreba, pokazalo se u primjeru mons. Srakića, a još više u primjeru mons. Puljića, koji je upravo kao predsjednik HBK ostavio veći trag u crkvenim zbivanjima nego što bi to učinio samo kao dubrovački biskup ili zadarski nadbiskup.

Otvoren i elokventan, smiren i koncilijantan, mons. Puljić kao teolog i psiholog, biskup i nadbiskup, dobro je procjenjivao i ljude i situacije u kojima se nalazila i Crkva i on osobno. Nama novinarima uvijek je bio otvoren i išao na ruku, čak i kada se iskreno ispričavao da nije pratio zbivanja o kojima smo ga hitro htjeli ispitati, pa nas je molio za odgodu odgovora. Taj fair play u međusobnim odnosima nenadoknadiv je u novinarskom poslu i mediji doista mons. Puljiću mogu biti zahvalni na ovih prošlih deset godina.

E sad, tko nam dolazi?

U igri je nekoliko imena u tzv. crkvenim kuloarima, a ispred svih prednjači ime splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše. Govori se i o riječkom nadbiskupu koadjutoru mons. Mati Uziniću i đakovačko-osječkom nadbiskupu mons. Đuri Hraniću, ali “crkvene kladionice” prednost daju Kutleši. Zacijelo ne zbog onog spomenutog balansa crkvenog sjevera i juga, nego zbog činjenice da mons. Kutleša trenutačno ima izrazito snažnu ulogu među biskupima, dodatno pojačanu vatikanskim zaleđem, odakle je i došao za istarskog biskupa u jeku afere Dajla. Kada se tome pridoda da ga je papa Franjo imenovao u Dikasterij za biskupe, onda se taj dojam dodatno pojačava. Premda bi, ako ga izaberu za predsjednika HBK, Kutleši to bila treća velika crkvena funkcija, jer uz Split administrira i dalje Porečko-pulskom biskupijom, koja iz nepoznatih razloga predugo čeka svojega novoga biskupa.

U svakom slučaju, bit će zanimljivo za nekoliko dana vidjeti koga su biskupi izabrali da bude najjednakiji među njima i peti predsjednik Hrvatske biskupske konferencije.

•

Susrela su se dva procesa koja su u tijeku. Jedan je velika generacijska smjena biskupa i nadbiskupa koja se odvija posljednjih nekoliko godina, a sada i smjena u čelništvu Hrvatske biskupske konferencije

Govori se i o riječkom nadbiskupu koadjutoru mons. Mati Uziniću i đakovačko-osječkom nadbiskupu mons. Đuri Hraniću