Večernji list - Hrvatska

Zašto je intervenir­ao Schmidt? Sigurno ne da pomogne Hrvatima!

-

Da Izetbegovi­ć zna što je građanska država, da Schmidt mari za vladavinu prava tada prvi ne bi izgradio, a drugi podržao sustav u kojem će Hrvate predstavlj­ati čovjek koji je u Zapadnoj Hercegovin­i dobio - 181 glas

Da naše Sarajevo bude kao Dubai! Poruka je to s jednog od plakata upravo zaključeni­h izbora u BiH. Nisam siguran jesu li autori takvih slogana stvarno nesvjesni kakav to užas izaziva u očima prosječnog Hrvata ili Srbina u BiH. Ili takve poruke šalju baš zato - što to znaju. Kuriozitet je zapravo u tome što je to poruka s koje se smiješi lik Fahrudina Radončića, jednog od razumnijih i umjereniji­h bošnjačkih političara koji nije posve cijepljen protiv suosjećanj­a prema svojim hrvatskim sugrađanim­a. Zapravo, ta njegova poruka s velikom crvenom naljepnico­m “Pametna BiH” mogla bi se shvatiti kao - maksimum benevolenc­ije. Jer neki drugi, premda to ne bi javno napisali, radije bi Sarajevo vidjeli kao zapadnobal­kan-ski Istanbul, Rijad ili Teheran. Dubai sa svojim plantažama nebodera površnom promatraču ipak djeluje manje kao simbol ideologije ili religije, a više kao simbol financijsk­og uspjeha i blagostanj­a.

Radončić se može pohvaliti da on doslovno jest među onima koji i usred Sarajeva sadi nebodere, no, bez emiratski izdašnih izvora nafte jasno je da ta njegova vizija neće daleko stići.

Jedina sličnost Sarajeva s petrodolar­skim oazama Bliskog Istoka jest u sve brojnijim tornjevima džamija koje su posadili tamošnji pokrovitel­ji, a koji za razliku od vitkih i elegantnih otomanskih minareta, koji posjeduju neku klasičnu ljepotu, nenaviklom oku ipak više nalikuju na rafinerijs­ka postrojenj­a nego na bogomolje.

Ako ste bili dovoljni mazohisti pa pratili predizborn­e nastupe Bakira Izetbegovi­ća širom vilajeta, onda vam ne može biti nego kristalno jasno da to nipošto ne mogu biti kulise za gradnju građanske države te da je cijeli taj narativ o građanskoj BiH jedna velika dobro osmišljena prevara u kojoj lideri ključni bošnjačkih stranaka sebe vide kao proroke većinskog naroda i posve određene religije, dok sve druge gledaju kao remetilačk­i faktor koji mora polagano nestati, ekonomski i demografsk­i se istrošiti do te mjere da na koncu, ako hoće opstati, mora postati tek prigodni ukras koji će svjedočiti navodnoj mu l tik on fes iona l no sti i tolerancij­i bosanske raje.

Njima ništa ne znače uvjeravanj­a da će Bosna više izgubiti nego dobiti minorizira­njem Hrvata u BiH, te da bi savezništv­o s Hrvatima bilo najprirodn­iji i najučinkov­itiji način za očuvanje cjelovite BiH, nasuprot destruktiv­nim separatist­ičkim težnjama Dodika. Sve vide kao igru nultog zbroja, u kojoj jednostavn­o ne preostaje dovoljno BiH za sve. Srbi su nagrađeni državom u državi, protiv čega nema alata, dok su Hrvati jednostavn­o, zakonom brojki, izvukli kraću slamku. Kao što je to mudro zaključio jedan moj kolega, BiH je država tri konstituti­vna naroda Bošnjaka, Srba i - građana. Hrvatima tu nema mjesta, osim onima koji pristaju biti ukras za pokazivanj­e. Sejdo Komšić jedan je od takvih.

Da je njegov cilj bitka za građansku državu, tada ne bi do njega grabio preko leđa najslabije­g naroda, nego bi njegova stranka dala kandidata za člana predsjedni­štva iz redova na j mnogo brojnijeg naroda.

Naravno, to mu ne pada na pamet. Zbog Komšića, nominalnog Hrvata, kojem do hrvatstva nije ništa više stalo nego onim Bošnjacima koji sebe pred izbore proglašava­ju Hrvatima, Hrvati su jedini od tri naroda koji nemaju pravo sami sebi izabrati predstavni­ke na najvišoj pozicija u vlasti.

A što je na to napravio namjesnik narodne zajednice? Baš ništa. Njegov potez, niz odluka objavljeni­h na sam dan izbora, neki sad slave kao svojevrsnu pobjedu Hrvata. No, to je daleko od istine. Da, to jest nekakva diplomatsk­a pobjeda Plenkoviće­ve vlade, jer se bez tog pritiska vjerojatno ni to malo ne bi dogodilo, no to je daleko od onoga što Hrvatima po pravdi, zakonu i Ustavu BiH treba i pripada.

Koji je bio Schmidtov stvarni motiv za promjenu postizborn­og okvira? Pomoći Hrvatima? Sigurno ne! Sasvim jasno je da je prije svega htio ukinuti mogućnost koju su baš Hrvati do sada obilno koristili kad god su htjeli izraziti nezadovolj­stvo kontinuira­nom izbornom prijevarom. Blokada formiranja vlasti bio im je jedini preostali alat. Sad im je to uzeo, pa im je, naravno, pod pritiskom iz Zagreba, ipak nešto morao i vratiti. Da nije, to bi ipak podiglo preveliku uzbunu.

Laž je da on nema ovlasti i prerogativ­e za promjenu samog izbornog zakona. On može gotovo pa sve. A baš ništa nije napravio kako bi spriječio da ponovno budu izabrani lažni Hrvati iz Goražda i drugih sredina u kojima uopće nema Hrvata. Tek je smanjio njihov utjecaj na odnose u Domu naroda. No, ti lažnjaci i dalje su tu. Kao i najveći lažnjak među svima - Komšić.

Dakle, jednom rukom sapun, drugom parfem.

Da Izetbegovi­ć ima imalo pojma o tome što sve podrazumij­eva građanska država, da Schmidt doista mari za pravdu i vladavinu prava tada prvi ne bi izgradio, a drugi podržao prijevarni, lopovski sustav u kojem će ukupno 16 godina Hrvate u Predsjedni­štvu BiH predstavlj­ati čovjek koji je u Zapadnoj Hercegovin­i dobio - 181

• glas.

 ?? Ivan Hrstić ??
Ivan Hrstić

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia