Zar je bilo nužno bez stručne procjene iznositi iz stana dijete koje se koprca!?

Mučninu izaziva i sam pokušaj vizualizacije scene u kojoj 12-godišnje dijete koje pruža žilavi otpor četvorica policajaca iznose iz stana. Kako li je tek policajcima, sutkinji koja se odlučila za primjenu sile i ostalim sudionicima, čak i ako su kroz godine rada oguglali, sigurno se ne mogu emocionalno isključiti. Roditelju koji to nemoćno gleda, razumljivo, srce se slama. Tko god ima iole empatije jedino može reći “ne ponovilo se”. Niti jednom djetetu. Pa i ako je u interesu djeteta da ga se prisilno oduzme od jednog i preda drugom roditelju. Bilo kakav oblik prisile nad djetetom kao epilog roditeljskih razmimoilaženja trebao bi biti krajnje, ali uistinu krajnje sredstvo, kad su iscrpljene sve druge razumne mogućnosti. I načelno, za takve situacije u pravilu su krivi roditelji i njihov ego. A onda i sustav koji se ne zna s njima takvima nositi, uz asistenciju stručnjaka i represivnih metoda ali prema roditeljima kad su oni izravna ili suptilna, manipulativna prepreka provođenju sudskih mjera.

Ali što god bilo, ako je sud prisiljen provesti ovrhu radi predaje djeteta, nikad, ali baš nikad se u to ne bi smio upustiti a da mu pri tomu, uz sve osobe koje mu zakonu moraju asistirati, u očekivano visokotraumatičnim okolnostima ne asistira dječji psihijatar kako bi pripremio dijete, te procijenio je li trenutak za tu traumu. Osobito ako je dijete u formativnim godinama. Iz očitovanja PU Zagrebačke, kako je objavio Index, proizlazi da je sutkinja sat i pol pregovarala i uvjeravala dijete prije nego je policiji dala nalog da ga uporabom sile iznesu radi predaje majci, koja ga je odvela u Njemačku. Dijete je i pregledano u bolnici gdje je pokušalo pobjeći i pri tome palo na koljena i udarilo policajku, pa je zaustavljeno od drugog policajca. Na postupanje policije nema primjedbi.

Index je pokušao dobiti sve strane, ali Općinski građanski sud u Zagrebu očekivano se pozvao na odredbu po kojoj je javnost isključena u postupcima koji se tiču djece. Privatnost djeteta treba zaštititi i od posrednog otkrivanja, ali nedopustivo je ako se iza toga kriju propusti ili nezakoniti postupci.

To znači da smo i u ovom, kao i u većini sličnih slučajeva, dobili samo jednu stranu priče, i to iz kuta jednog roditelja. Tako se otac na Facebooku neopravdano zgraža nad time što djetetu nije omogućen samostalan odlazak na WC u bolnici već isključivo u pratnji istospolnog službenika pa je odustalo zbog srama. Premda bi bio neoprostiv propust makar i samo bijeg djeteta iz bolnice. Snimio je mučnu scenu nošenja djeteta, ali žali se da mu je sutkinja zabranila objavu. Pratitelji ga nagovaraju da to ignorira. Samo bi još falilo da i to objavi. Spominje i kaznenu prijavu koju je policija digla protiv majke 5. listopada zbog psihičkog i fizičkog zlostavljanja, premda ne znamo pozadinu, a ni posljedice. No, načelno u konfliktnim razvodima koriste se i institucije. Znamo to i iz novinskog serijala pod tagom “otuđenja od roditelja” samo što su onda majke mahale s optužbama. Uzgred, da je dijete i u ovom slučaju oduzeto od majke već bi bili prosvjedi jer roditelji u svoje bitke upetljaju i udruge koje onda jačaju svoje mišiće, iako o slučaju znaju samo što im servira roditelj koji ih je angažirao. Tako su ovrsi u ovom slučaju svjedočili predstavnici udruge Veronika Vera koja ima fokus na žrtve pravosuđa. To govori

To što otac radi greške u koracima, pa je digao i hajku na sutkinju na koju se njegovi podržavatelji istresaju, ne znači da možda nije u pravu kad tvrdi da je učinjena nepravda djetetu i njemu

Privatnost djeteta treba zaštititi i od posrednog otkrivanja, ali nedopustivo je ako se iza toga kriju propusti ili nezakoniti postupci.

da je otac anticipirao konfliktnu situaciju.

Ali, to što otac radi greške u koracima, pa je digao i hajku na sutkinju kojoj je otkrio identitet tako da su se njegovi podržavatelji istresali na nju, ne znači da možda nije u pravu kad tvrdi da je učinjena nepravda djetetu i njemu. Ali, javnost i novinari ne mogu o tome suditi temeljem jednostranih informacija, a to otac zapravo svojim objavama traži. Mogla je i majka objaviti svoju stranu, pozvati svoje udruge i na što bi se to svelo. Vidjelo smo i to u celebrity slučaju. Uvijek jedan roditelj ispadne krasan, sudac zao i potkupljen, a drugi roditelj manipulator. Dijete treba oba roditelja. Točka!

Dakle, jedino institucije mogu zaključiti je li i u ovom slučaju riječ o “otuđenju od majke” ili drugom razlogu zbog kojeg je sutkinja ocijenila da je u djetetovu najboljem interesu oduzeti ga od oca iako mu je privrženo, ili se iz nezakonitih razloga upustila u teško kršenje prava djeteta. Ta se odluka morala temeljiti na stručnoj procjeni.

Neovisno o tomu, na mjestu je očevo pitanje zašto se sutkinja odlučila za prisilnu provedbu ovrhe, koju je mogla i odgoditi ili zatražiti stručnu asistenciju. Inače, riječ je o relativno iskusnoj sutkinji, imenovanoj prije 12 godina, i to kao sudska savjetnica, s najboljim ocjenama između 24 kandidata. Barem od travnja 2017. radi i ovrhe radi predaje djece. Čak i ako ima osobno i profesionalno iskustvo opravdano je pitati je li precijenila svoje sposobnosti u poznavanju psihe djeteta. Ako ništa tada bi mogla reći da je učinila baš sve u interesu djeteta.