Slučaj HVO: Vrhovni sud upozorio Tomu Medveda da ne pritišće sud
Usvajanjem ustavne tužbe pripadnika HVO-a Visoki upravni sud morat će ponovno odlučiti o njegovu statusu temeljenom na spornoj ispravi Ćesića Rojsa
Moglo se i očekivati, štoviše bilo bi zabrinjavajuće da se Vrhovni sud jučer nije očitovao priopćenjem u povodu sporne izjave ministra hrvatskih branitelja i potpredsjednika Vlade Tome Medveda, koji je u Dnevniku HTV-a u povodu odluke Ustavnog suda rekao: “Očekujem od Visokog upravnog suda da će, kao što je i do sada odbio više od stotinu tih tužbenih zahtjeva, to činiti i ubuduće”. VS je ocijenio krajnje neprimjerenim da potpredsjednik Vlade i ministar govori da očekuje postupanje nekog suda na određeni način, jer tako narušava neovisnost sudbene vlasti.
Rojsovi ranjenici
”Naime, takav iskaz može biti shvaćen kao pritisak na nositelje sudbene vlasti i uputa kako određeni predmet treba riješiti, u skladu s očekivanjima izvršne vlasti. Na taj način povrijeđeno je temeljno načelo vladavine prava, dovedeno u pitanje pravo na pravično suđenje te je narušeno povjerenje javnosti u neovisnost sudbene vlasti. Plediramo da se pripadnici izvršne vlasti, pogotovo oni najviši, ne očituju o sudskim postupcima koji su u toku te, posebno, da ne ističu svoja očekivanja kako će sudovi riješiti te predmete”, navodi se u priopćenju VS-a.
Ustavni sud usvojio je ustavnu tužbu Ive Lamešića iz Karlovca i ukinuo presudu Visokog upravnog suda od 15. rujna 2020. kojom je poništena presuda Upravnog suda u Rijeci i odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva branitelja od 29. srpnja 2013. Lamešiću je na temelju nalaza Prvostupanjske liječničke komisije za utvrđivanje tjelesnog oštećenja ranjenih pripadnika HVO-a 18. travnja 1996. priznat status ratnog vojnog invalida I. grupe sa stopostotnim oštećenjem zbog ranjavanja na “južnom bojištu” 17. kolovoza 1993. Prvostupanjsko upravno tijelo donijelo je rješenje 26. veljače 1997., kojim mu je priznat status ratnog vojnog invalida na temelju prijave Specijalne postrojbe MORH-a da je stradao na prvoj crti bojišnice od nagazne mine te zadobio teške ozljede stopala i prijelom obje potkoljenice. Prijavu o stradavanju potpisao je Lamešićev zapovjednik, general-bojnik Ljubo Ćesić Rojs, a ovjerena je pečatom MORH-a. Međutim, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, postupajući po službenoj dužnosti, rješenjem u rujnu 2006. proglasilo je ništavim ranije rješenje jer je ustanovilo da podnositelj nije bio pripadnik Oružanih snaga RH, već HVO-a te da stoga ne može imati status hrvatskog branitelja i ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. Međutim, Upravni sud Hrvatske to je 2009. poništio jer pogrešno utvrđeno činjenično stanje nije razlog zbog kojeg se rješenje može utvrditi ništavim te su istekli rokovi u kojima se to moglo ispraviti. Zakonske izmjene iz prosinca 2012. o pravima hrvatskih branitelja propisale su da je ništavo rješenje o određenim pravima u odnosu na osobe koje nisu sudjelovale u obrani suvereniteta RH. Stoga je Ministarstvo branitelja 2013. proglasilo ništavim rješenje kojim je Lamešić 1997. dobio status RVI. Ali, Visoki upravni sud zaključio je da je sporno rješenje pravilno jer isprave na temelju kojih je doneseno nisu u skladu sa službenim evidencijama o stradavanju podnositelja.
”Plaćaj i šuti”
Ustavni sud ukinuo je odluku VUS-a te usvojio Lamešićevu ustavnu tužbu obrazlažući da kada je u pitanju opći interes, načelo “dobrog upravljanja” ne priječi državu da ispravi svoje greške, pa čak i onda kada su posljedica njezina vlastitog nemara, ali to mora učiniti dosljedno i pravovremeno. Navode da nije osporena činjenica Lamešićeva sudjelovanja u obrani suvereniteta RH, a ni okolnosti njegova stradavanja. VUS je zanemario i da je zakonskim izmjenama propisano da pripadnici HVO-a kojima je priznat status RVI imaju pravo na nastavak isplate invalidnine. Ustavni sud je zaključio da je VUS propustio imati u vidu legitiman cilj – načelo zaštite stečenih prava i zaštite legitimnih očekivanja pojedinca kojim se nastojalo dodatno zaštititi stečena prava pripadnika HVO-a koji su već ostvarili status HRVI iz Domovinskog rata, kao i pravo na osobnu invalidninu. Time je Lamešiću povrijeđeno pravo na pravedno suđenje.
Ustavni suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec, za razliku od većine od osmero sudaca (nisu odlučivali Miroslav Šeparović i Davorin Mlakar), smatrali su da ustavnu tužbu treba odbiti jer, ako je status ostvaren greškom, gubitak statusa mora značiti i gubitak beriva koji proizlazi iz statusa. Deseci pripadnika HVO-a ostvarili su status RVI u RH prijavom stradavanja u prosincu 1997. na “južnom bojištu” 1993. ili 1994. i sve po generalu Ćesiću Rojsu. Na Ustavnom sudu više je desetaka istovrsnih predmeta. Što bi trebao učiniti VUS u ponovljenom postupku, po stavu troje sudaca “teško je i zamisliti” jer zakon na koji ih upućuje Ustavni sud govori: “Baš vas briga za pravnu osnovu, plaćaj i šuti”.