Gospodarski i politički izazovi u Hrvatskoj i EU Cijenu rada treba porezno rasteretiti
Čak 124.121 dozvola za boravak i rad izdano je stranim radnicima lani do 31. prosinca prema podacima MUP-a i to 79.458 dozvola za novo zapošljavanje, 27.827 za produljenje dozvola te 16.836 za sezonske radnike. Najviše stranaca zaposleno je u graditeljstvu (53.772), te turizmu i ugostiteljstvu (32.306), a prosječne bruto plaće stranih radnika prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje bile su od 5103, 5158, 5207 kuna za čistače, pekare i radnike visokogradnje do najveće bruto plaće od 6329 kn za kuhare!
Kako žive
Najveći broj dozvola za boravak i rad lani je izdan državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257) te Turske (3653). No, jesu li svi ti radnici još u Hrvatskoj, izuzev sezonaca, gdje i kako žive s tim minimalcima osim ako dio plaće ne dobivaju na ruke ili su već otišli prema zapadnim zemljama, to je nepoznanica. Nakon građevine te turizma i ugostiteljstva, prema podacima MUP-a koje smo dobili, najviše dozvola za boravak i rad izdano je u industriji (16.932), prometu i vezama (7336), a najmanje u poljoprivredi i ribarstvu (2957). Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) lani je pak do 31. prosinca dao pozitivno mišljenje za boravak i rad 109.241 radnika koje prethodi izdavanju dozvola za boravak i rad stranaca, no napomenimo da nadležna policijska uprava za točno propisane kategorija osoba i točno utvrđene poslove može samostalno izdati dozvolu za boravak i rad, te je zato broj dozvola za strane radnike veći prema podacima MUP-a od onih HZZ-a. Nakon najniže plaćenih čistača, pekara, radnika visokogradnje prosječne bruto plaće sobara su bile 5327 kn, pomoćnih konobara i kuhara 5225 kn, odnosno 5406 kn, vozača kamiona 5514 kn... Najviše zahtjeva poslodavaca HZZ je primio iz najrazvijenih županija Zagreba, Istarske, Zagrebačke, Splitsko-dalmatinske i Primorsko-goranske. Dr. sc. Željko Lovrinčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta napominje da se zemlje poput Hrvatske i Slovenije pretvaraju u centar za transfer uvezenih radnika dalje prema Austriji, Njemačkoj...
– Prema našim zakonima, strani radnik nakon što provede mjesec dana u Hrvatskoj stječe status hrvatskog radnika i potom može ići bilo kamo u Švicarsku, Austriju i tamo se evidentira kao hrvatski radnik. Zato je npr. Švicarska naglo evidentirala priljev hrvatskih radnika i povukla barijeru na uvoz naših radnika. Hrvatska se pretvara u protočni bojler za radnike koje se ovdje evidentira i koji stječu status europskog radnika i dalje se transferiraju prema zapadnim zemljama. Broj odobrenja za uvoz radnika ne govori puno jer mi ne znamo koliko je stranih radnika ostalo ovdje, od čega žive i što rade kad su svi na minimalcu jer se s tim plaćama ne može živjeti u Hrvatskoj. Tako da je jedan dio tih radnika u Hrvatskoj proveo samo mjesec dana i poslije su transferirani dalje. Sindikati će reći da je to suvremena trgovina robljem, poslodavci da je to tržište radne snage, a ja kažem da je u Hrvatskoj nejasna slika što se događa na tržištu rada s tim radnicima. Ne zna se koliko dugo oni ostaju u Hrvatskoj, kako žive, kakve ugovore imaju, je li moguće da su svi na minimalcu ili im se dio plaća na ruke, što je posao za inspekcije, te koliko ih se transferira u druge zemlje gdje je viša cijena rada. Njemačka je digla minimalac 20% od 1. siječnja 2023., a u Hrvatskoj je rast minimalca pojela inflacija i on je realno još pao, a ne rastao. S takvim niskim bruto plaćama, ako ti radnici i ostanu, država ne uzme svoje doprinose, a čak i ako su kod nas privremeno tu spuštaju cijenu rada i stvaraju konkurenciju domaćima i onda imate ovo što imate da školujemo našu radnu snagu koja se zapošljava u Njemačkoj, Austriji... – govori Lovrinčević. Pitanje
Dr. sc. Željko Lovrinčević,
Dr. sc. Dražen Živić, je, dodaje, i što je s integracijom tih ljudi, koliko tu ostaju, koliko tu ima sive zove, koliko se može računati na njih u smislu radne snage ili smo protočni bojler.
– Te ljude nitko ne poprati u smislu koliko su dugo ostali ovdje, kakva su im stvarna primanja, gdje se fizički nalaze. Pojavljivat će se sve više tvrtki koje se zapravo bave legalnom trgovinom ljudima, uzmu ih u Hrvatsku i nakon mjesec dana transferiraju dalje, a zovu se posredovanje u zapošljavanju. Poslodavci i dalje idu s rigidnom politikom plaća, dok je bila visoka nezaposlenost, ponašali su se u stilu “ako hoćeš radit’, hoćeš, ako nećeš, ne moraš”, pa su se u drugom valu tako odnosili prema radnicima iz okružja i sada to isto rade... Kakve posljedice takav proces ima dugoročno na zemlje u smislu demografije, tržišta rada, ja još nisam vidio ni jedno sveobuhvatno istraživanje koliko se uvezena radna snaga tu zadržava, gdje žive, kakva su im socio-ekonomska obilježja, koliki dio novca šalju izvan Hrvatske. Tu imate veliku sivu zonu – zaključuje Lovrinčević i dodaje da ulazak u Schengen samo ubrzava te procese, dobre i loše, u pozitivnom smislu dolaska gostiju u sezoni i u smislu kretanja radne snage. Broj dozvola za boravak i rad stranaca i dalje će rasti i kod nas i drugdje. I demograf dr. sc. Dražen Živić ističe da Hrvatska teško može nekakav razvoj temeljiti na popunjavanju tržišta rada s nisko plaćenim stranim radnicima, a i te djelatnosti s niskim primanjima će ionako brzo ostati i bez tih radnika jer će nakon odrađene sezone otići dalje za višim primanjima.
– Tako niske plaće otjerat će i domaće ljude. Naravno da poslodavac želi sa što manje ulaganja ostvarivati veći profit i ne samo kod nas i da što manje plati radnika, a da on radi dobro dok se razlika poslodavcu slijeva u džep. Ali je li to interes države ili da stvara uvjete kojima će kroz poreznu politiku ili neku drugu povećavati cijenu rada, a ne je snižavati? U interesu je države inzistirati na povećanju primanja radnika, mi smo snizili PDV na ovo, ono, ali nisu se snizile cijene. Pretpostavljam da država ima dovoljno alata pa i “prisile” da utječe na takvu vrstu rada u smislu povećanja primanja radnika. Nešto ne štima ako je kuhar tako jeftin, a hrana u restoranima skupa.
Pojavljivat će se sve više tvrtki koje se zapravo bave legalnom trgovinom ljudima, uzmu ih u Hrvatsku i nakon mjesec dana transferiraju dalje
ekonomist
Najviše štete od uvoza jeftine radne snage ima država jer ona ima troškove integracije tih ljudi koji odu jer su im plaće niske
demograf
Hrvoje Stojić: Inflacija bi mogla biti i do dva postotna boda niža od procjena krajem prošle godine
Treba promjena uvjeta
Ako se počnu mijenjati uvjeti u Hrvatskoj od poslovanja, plaća i svega ostalog smanjivat će se odljev radnika i povećavati broj povratnika. Ako nam i dolazi nova radna snaga, država bi trebala voditi računa da ne dolazi jednokratno i na kratko jer to nema efekta ni za državu, ni za demografsku sliku, ima efekta samo za tog konkretnog poslodavca, a i to je upitno. Ako dobije radnika u kojeg treba uložiti i ode mu nakon tri mjeseca ima li od toga koristi? Najviše štete od uvoza jeftine radne snage ima država jer ona ima troškove integracije tih ljudi koji odu jer su im plaće niske i usto odu i naši jer neće raditi za ta primanja – ističe Živić.
Jedini put da se svjetsko i europsko, a onda i njemačko i hrvatsko gospodarstvo oporave jest ponovno vraćanje na put globalizacije jer ovaj put izolacionizma nikome ne treba. Kad protekcionizam krene, onda to nije Amerika protiv Kine, Europa protiv Rusije, nego Njemačka protiv Francuske. A meni odgovara da Njemačka izvozi u Kinu jer gledam interese svoje zemlje. Amerika je trenutačno glavni generator protekcionizma, ustvrdila je Marijana Ivanov, profesorica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, na panelu organiziranom u sklopu serijala “Eurotribina – perspektive i izazovi” Hrvatskog radija uz potporu Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj. Tema su bili gospodarski i politički izazovi i prilike koje Hrvatskoj i EU donosi 2023.
Znakovi stabilizacije
Kad su posrijedi prognoze kretanja inflacije, Marijana Ivanov istaknula je da je recesija puno veće zlo od inflacije jer donosi nezaposlenost, ali inflacija je lopov koji nas potkrada i smanjuje realnu vrijednost svega što ljudi posjeduju.
– Možda nominalno neće biti tako strašna situacija jer ćemo rasti zbog inflacije, no u realnim terminima bit će lošije. Zasad ne postoje rizici nezaposlenosti, da ljudi ostaju bez plaće, ali realno standard je sve lošiji – kaže ekonomistica.
Glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Stojić kaže da ćemo se inflacijom baviti još neko vrijeme, iako se pojavljuju znakovi stabilizacije: cijena struje je pala, i plina, ali i dalje je znatno viša nego što je prognozirano na kraju 2021.
– Predviđam snažno usporavanje u ekonomiji eurozone i stabilizaciju cijene energenata, a inflacija bi mogla biti i do dva postotna boda niža od procjena krajem prošle godine – kaže Stojić, koji upozorava da Hrvatska još ima drugo najveće porezno opterećenje u EU po udjelu u BDP-u.
– Moramo i u poreznom sustavu rasteretiti cijenu rada – smatra Stojić. Zbog plaća koje ne slijede inflaciju očekivano je zabrinutost iskazao predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, koji je podsjetio kako u Hrvatskoj četvrtina rashoda odlazi na hranu. Sever ističe da i gospodarstvo i građani očekuju intervencije od javnog novca i javnih vlasti iz proračuna koji treba puniti za te intervencije pa ne očekuje porezna rasterećenja.
Visoke cijene ostaju
Goran Bandov, rukovoditelj Središnjeg ureda za međunarodne odnose i održivi razvoj Sveučilišta u Zagrebu, najoptimističniji je među panelistima, uvjeren da je Europa uređeno područje i uvijek nađe rješenja. Iako smatra da vjerojatno drastičnog gospodarskog pada ni u Hrvatskoj ni u Europi ne bi trebalo biti, njegov optimizam ne dijeli Marijana Ivanov, koja kaže da je inflacija samo brojka i ta će brojka biti niža, ali rast cijena i dalje traje.
– Energetska tranzicija ostavit će cijene visokima bar deset godina – smatra ekonomistica.
Ekonomisti oči upiru u Kinu i zaključuju da će se, oporavi li se i otvori Kina, oporaviti i njezin trgovinski partner Njemačka, a onda i Europa.