Lijep je osjećaj kada se glumački rad prepozna i nagradi
Sandra Lončarić nominirana je za Večernjakovu ružu u kategoriji glumačkog ostvarenja godine, za ulogu u seriji “Šutnja” Ružu bih posvetila svim žrtvama maloljetničke prostitucije, seksualnog zlostavljanja i žrtvama trgovine ljudima, velikog međunarodnog p
Serija “Šutnja” ne samo da izgleda svjetski i jest svjetska nego se bavi i svjetski društveno važnom temom - trgovinom bijelim robljem i dječjom prostitucijom. Sandra Lončarić briljirala je u ulozi inspektorice Vesne Horak koja sudjeluje u istrazi oko nestale djevojke koja je pronađena utopljena u Dravi i dio je tima koji pokušava stati na kraj ljudskom zlu na potezu od Osijeka do danas ratom zahvaćenog Kijeva.
Serija je rađena prema romanima novinara i publicista Drage Hedla koji su inspirirani stvarnim događajima - podvođenjem maloljetnica i trgovinom ljudima, događajima koji su svojedobno potresali hrvatsku javnost. Mjesto radnje u zbilji i u seriji grad je u kojem živite. Kako ste kao Osječanka doživjeli tu temu i te ljude uvučene u skandal?
Iako se priča odvija na relaciji Osijek - Kijev, to je mnogo šira, univerzalna priča između dobra i zla o kojoj se nerado govori u našem društvu, a ta šutnja nikako ne umanjuje činjenicu da je seksualno nasilje nad djecom, maloljetnička prostitucija i trgovina ljudima itekako prisutna i ne možete ostati na to ravnodušni. I zato je važno o tome govoriti. Rastužuje me što se sve to događalo i još se događa tu oko nas i iskreno suosjećam sa svakom žrtvom koja je to doživjela.
Utjelovili ste inspektoricu Vesnu Horak koja se u mladosti susretala sa sličnim problemima kao djevojke koje sada istražuje. Kako ste se pripremali za ulogu?
Lik Vesne Horak u mnogočemu je slojevit i zato je veći izazov. Gradili smo je tako da u pozadini i ona ima svoju priču o maloljetničkom zlostavljanju pa zato s još većim žarom pristupa istrazi cijelog slučaja. Koliko je snažna i hrabra, toliko je ranjiva i emotivna i kao glumački zadatak jako zanimljiva.
Snimalo se i u Kijevu. Vi konkretno niste, ali dobro poznajete taj grad, bili ste uz njega obiteljski vezani. Kako vam je gledati ratna stradanja koja se trenutačno ondje zbivaju?
Bila sam u Kijevu prije puno godina, putovala sam autom od Kijeva do Osijeka i bio je to pravi “road trip”. Putovali smo dva dana, prolazili kroz ukrajinska sela, spavali u prekrasnom gradu Lavovu koji je prvi u Ukrajini po broju očuvanih kulturno-povijesnih spomenika i mnogi taj grad smatraju muzejom na otvorenom. U Kijevu mi je bilo prekrasno i sjećam se divne energije grada i ljudi i teško mi je gledati sve to što im se događa. Suosjećam sa svim njihovim strahovima i patnjama i od srca želim da ta ružna priča što prije završi.
Prva ste dramska glumica osječkoga HNK koju je struka proglasila nacionalnom prvakinjom drame i ujedno najmlađa odabrana za taj laskavi status. Što više odgovara vašem karakteru - kazalište ili film?
Kada puno snimam, zaželim se kazališta i žive interakcije s publikom, a kada sam puno u kazalištu, nedostaju mi kamera i filmski set. Tako da je tu uvijek prisutna ljubav i želja za novim izazovima.
Zanimljiva je priča da ste odrasli u Švicarskoj?
Švicarska je moja rodna zemlja, ali djetinjstvo sam provela u Našicama. Iz Švicarske smo se vratili kada sam bila još mala, ali veza s tom lijepom zemljom traje i danas. Upravo sam prošlo ljeto provela u Zürichu kod tete i s obitelji obilazila ljepote koje ta zemlja pruža.
Koristite li u nekim situacijama glumu i u stvarnom životu?
Mama mi je uvijek govorila da mogu sto puta dobiti nagradu za glumu, ali mi se privatno na licu vidi sve i da njoj ne mogu glumiti, tako da to izbjegavam.
Koliko vam znače nagrade i koja vam je dosad najdraža?
Mislim da gotovo svi ljudi vole biti nagrađeni za svoj rad. Lijep je osjećaj kada se taj rad prepozna i nagradi. Najdraža mi je Zlatna arena s Pulskog filmskog festivala za glavnu žensku ulogu u mojem prvom filmu “Zavaravanje”, vjerojatno zato što je prva pa se taj osjećaj i najviše pamti.
Hoćete li doći u ožujku na dodjelu Večernjakove ruže i, ako hoćete, koga ćete povesti? A dobijete li je, kome biste Ružu voljeli posvetiti?
Posvetila bih Ružu svim žrtvama maloljetničke prostitucije, seksualnog zlostavljanja i žrtvama trgovine ljudima, velikog međunarodnog problema i rastućeg fenomena. Posljednjih je godina trgovanje ljudima, osobito ženama i djecom u svrhu njihovog seksualnog iskorištavanja, doseglo alarmantne razmjere. Upravo o tim problemima i govorimo u našoj seriji “Šutnja”.