Hrvatska tranzicija vjerojatno neće završiti ni do kraja naših života

Prvi dugometražni film poznatog redatelja dokumentaraca “Glava velike ribe” od četvrtka se prikazuje u kinima diljem Hrvatske

Nakon jučerašnje kinopremijere u Kaptol Boutique Cinema, od četvrtka 2. veljače u kina diljem Hrvatske stiže film “Glava velike ribe” Arsena Oremovića. Prvi igrani film tog etabliranog dokumentarista nastao je prema knjizi Ognjena Sviličića, a prati tri lika – taksista Andriju (Nikša Butijer), kojeg nezadovoljnog svojim životom muči glad za većim i boljim stvarima, njegovu suprugu, krojačicu Vesnu (Lana Barić) i njegova brata Traktora (Neven Aljinović Tot), branitelja s PTSP-om koji se na Andrijin nagovor sa sela seli k njima u Zagreb. Slojevit i emotivno nabijen film s političkim i društvenim podtonovima hrvatsku festivalsku premijeru doživio je na Pulskom filmskom festivalu, na kojem je Zlatnu arenu za najbolju glavnu ulogu osvojila Lana Barić, a nagradom za glavnu mušku ulogu potom je na Filmskom festivalu glumca ovjenčan i Nikša Butijer.

”Glava velike ribe” vaš je prvi dugometražni igrani film. Što vas je toliko zaintrigiralo u romanu Ognjena Sviličića da odlučite prema njemu snimiti film?

U romanu sam vidio mogućnost da kroz dubine troje glavnih likova prikažem stanje u Hrvatskoj onako kako ga ja vidim. To je tranzicija koja je započela prije trideset godina i koja nikako da završi, a, kako stvari stoje, za naših života, starijih od četrdeset godina, vrlo vjerojatno ni neće. U takvom okruženju odvijaju se životi, sudbine koje se prilagođavaju okolnostima, više se iscrpljuju i muče na nekim stvarima nego u suvislim zapadnim zemljama. Iako su svi problemi izneseni u ovom filmu itekako dobro prepoznatljivi svugdje u svijetu.

Hrabro je što ste za prvi film odabrali upravo priču koju je napisao Sviličić, koji je i sam uspješan redatelj. Je li vam to predstavljalo dodatni izazov?

Nije posebno jer se nisam išao natjecati sa Sviličićem i njegovim redateljskim vještinama. On mi je sam rekao da je priču oblikovao kao roman jer od nje nije vidio film, a ja sam ga vidio primarno u likovima i njihovu odnosu, pri čemu sam onda nešto uzimao od same radnje, a nešto izbacivao i dodavao svoje. I Sviličić je danas filmom vrlo zadovoljan, što mi je posebno drago i zbog njegovih kriterija i zbog našeg prijateljskog odnosa jer znamo za brojne svađe između autora predložaka i ljudi koji su ih ekranizirali.

U filmu se dotičete i promjene vlasti u Zagrebu?

Tako je, to nije gurnuto u prvi plan, ali ta je promjena doista jedna od silnica koje utječu na Andrijine poslovne planove. Koliko je njemu teško ostvariti planove zbog promjene vlasti pa su neke stvari sređenije, a koliko zato što ga veći “igrači” zavlače, to je drugo pitanje na koje još ne možemo ni u stvarnosti pouzdano odgovarati. No pitanje izgleda glavnog