Najviše me inspiriraju ljudi, njihove priče i različite sudbine
Edina Pršić nominirana je za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske osobe godine Čim sam objavila da sam nominirana, javili su mi se neki dizajneri i ponudili suradnju, no nisam se još odlučila što odjenuti iako znam da za Ružu treba biti svečano
Vozeći se na dogovoreni intervju s Edinom Pršić, nominiranom za Ružu za radijsku osobu 2022. godine, slušala sam Laganini FM i na vlastite se uši uvjerila zašto je baš ona zaslužila tu nominaciju. Ona, uz kolegu Sašu Bunetu, inače poznatog glumca, radi jutarnji program Laganinija, a tog su jutra razgovarali o doručku. I dok je Edina zagovarala zdrave i nutricionistički izbalansirane varijante, Saša je bio za jači, žešći doručak koji vas drži cijeli dan. Edina je čvrsto i šarmantno branila svoje stajalište, ostavljajući prostora za sve argumente Saše i slušatelja. A upravo to - znati slušati i uvažavati tuđe mišljenje - glavna je karakteristika odličnog radijskog voditelja.
Što ste prvo pomislili kada ste vidjeli da ste nominirani za Večernjakovu ružu?
Bilo je to, naravno, ovdje na radiju. Iako već imamo dogovorene teme za emisiju, Saša i ja obvezno svako jutro prođemo kroz najnovije vijesti. I tako sam na portalu Večernjeg lista vidjela da su izišle nominacije za Ružu. Počela sam Saši čitati tko je sve nominiran i ostala u totalnom šoku. Okrenula sam mu ekran, a on je uzviknuo: “Čestitam!” Tek sam tada shvatila da sam nominirana.
Nije laka vaša radijska šihta u rano jutro. Kada ustajete?
Ne pitajte! Nisam baš jutarnji tip. Ustajem između 5.10 i 5.20 i to je već knap. Moram se pripremiti jer mi ipak govorimo u eter, treba tu koncentracije i glasa.
No, ima to i svojih prednosti. Naime, radio se ipak najviše sluša ujutro, kao neizostavni dio tih općih jutarnjih rituala mnogih ljudi?
Najslušanija je ta jutarnja šihta, jer ljudi se bude uz radio i uz njega se pripremaju za posao. Već sam se puno puta uvjerila da su naši najvjerniji slušatelji taksisti, a puno nas slušaju u uredima, u čekaonicama ordinacija... Često mi ljudi kažu da im odgovara Laganini zbog glazbe koja nije agresivna i nabrijana.
Kada ste se i kako zaljubili u radio kao medij?
Još kao studentica komunikologije. Došla sam ovdje da naučim nešto o još jednom mediju. Dotad sam radila u TV novinarstvu i uvijek tražila neke studentske poslove i prakse kako bih stekla što više iskustva. Što sam bila dulje u eteru sve sam bolje plivala. Shvatila sam da je to predivan posao. I to prije svega zbog naših slušatelja. Privlači me brzina radijskog medija, spontanost, reakcija u trenutku. To su stvari u kojima treba dobro plivati, ali i daju puno toga zauzvrat jer pune čovjeka adrenalinom i energijom.
Što vam je, s iskustvom rada na radiju, bilo najteže svladati? Sjećate li se prvog trenutka pred mikrofonom?
Dosta dugo nisam u eteru zvučala prirodno. Treba vam neko vrijeme da shvatite da se na radiju ne trebate truditi da budete netko, nego morate biti vi. Čovjek treba dati sebe, svoju osobnost. Kada sam to dala, tada su me ljudi prihvatili. A tu golemu tremu prvog nastupa u programu nikada neću zaboraviti iako je to bilo prije četiri godine.
A što vam je najdraže u radijskom poslu?
To što je svaki dan drukčiji. Ni Saša ni ja nismo svaki dan isti, pa nije isti ni naš odnos sa slušateljima. Predivno je to što se ne forsiramo, ne pada nam na pamet prodavati foru da je svaki dan savršen, a mi presretni. I mi smo samo ljudi, imamo bolje i loše dane...
Jeste li razmišljali o tome da ostavite radio i, kao i mnogi vaši kolege, prijeđete na televiziju?
Surađujem s Croatia Recordsom i prisutna sam na CMC-u. Ondje stječem televizijsko iskustvo, a vodim i festivale zajedno s Daliborom Petkom. Dakle, ako se u budućnosti otvori neka mogućnost, zašto ne. I ondje sam već “potrošila” svu tremu koju sam imala.
Kada maštate o emisji vaših snova, kakva bi bila? I gdje bi bila?
Izuzetno me inspiriraju ljudi, njihove priče i sudbine, i to bi sigurno bilo nešto u tom smjeru, neka vrsta talk-showa, što već radim ovdje na radiju. Srijedom radim emisiju “Žena zmaj”, sličan je i “Zdravljak”, emisija koja govori o zdravlju.
Jesu li već počele modne pripreme za svečanu dodjelu Ruža 24. ožujka u HNK Zagreb? I koga ćete povesti sa sobom?
Čim sam objavila da sam nominirana, javili su mi se neki dizajneri i ponudili suradnju. No, nisam se još odlučila iako znam da za Ružu treba biti nešto svečano. A pratnju još dogovaram i veselim se što više nema ograničenja zbog COVID-a pa možemo napuniti HNK Zagreb.