Uvodnik Razlika u plaći runda pića, ali i osjećaj dostojanstva
Zaposliti se u kakvoj državnoj ili javnoj službi nekoć je značilo solidan posao čije su se blagodati opisivale kao “puna šaka brade” ili “sjekira u medu”. Možda to i danas vrijedi za radnike zagrebačkog Holdinga koji su i nezakonitim štrajkom uspjeli dobiti što su tražili, ali za zaposlene u hrvatskim bolnicama to se nikako ne bi moglo reći. Trenutno u fokusu nisu liječnici, iako su nositelji i ključne figure zdravstvenog sustava. Jučerašnjim prosvjedom pred zgradom Ministarstva zdravstva na zagrebačkom Ksaveru sindikalci su pažnju javnosti skrenuli na medicinske sestre i tehničare, ali i one nevidljive radnike u hrvatskom zdravstvenom sustavu bez kojih taj sustav ipak ne bi mogao funkcionirati.
Medicinske sestre i medicinski tehničari potplaćeni su i premalo ih je za opseg posla koji je sve veći kako smo sve stariji i shodno tome bolesniji. Prema izračunima Komore medicinskih sestara, u Hrvatskoj nedostaje oko 5000 medicinskih sestara pa je gotovo pravilo da svaki odjel svake bolnice ima manji broj sestara no što bi ih tamo trebalo raditi. Medicinska je jedina srednja škola koja traje pet godina, ali medicinske sestre koje je završe imaju manju plaću od nekih kolega nezdravstvenih djelatnika koji su se školovali tri godine. One pak sestre koje su završile studij sestrinstva imaju tek malo veću plaću od ovih srednjeobrazovanih. Svakodnevno ih sve skupa frustriraju zakidanja poput onih na primopredaji službe, kad moraju ostati pola sata dulje nakon završetka smjene kako bi kolegicu koja dolazi na njihovo mjesto uveli u stanje i potrebe svakog bolesnika na odjelu, a vrijeme je to koje im nadređeni odbijaju platiti kao prekovremeni rad.
Doktore i sestre pacijenti vide, ali ne vide onaj mravinjak ljudi koji u bolnicama rade pomoćne poslove. Ako je čistoća pola zdravlja, onda bolničke čistačice imaju veliku ulogu, a uzmemo li u obzir da o njima uvelike ovisi hoće li netko od nas ležeći na odjelu zaraditi bolničku bakteriju, onda ne bi trebalo biti svejedno kako će ta čistačica raditi. A kako bi ona trebala raditi ako zna da veću plaću od njene imaju kolegice joj u Ministarstvu pravosuđa?! Tridesetak eura, nekome runda pića, ali njoj osjećaj dostojanstva. I kako minimalac od 600 eura motivira ložača odgovornog za grijanje u bolnici, električara koji brine da svi medicinski uređaji mogu raditi i vodoinstalatera na kojem je briga o sustavu koji treba hektolitre vode? U KB-u Dubrava nedavno je sedam kuharica dalo otkaz jer su preko noći trebale početi kuhati znatno veći broj obroka, za Merkur koji se obnavlja. “Ako ministar i Vlada misle da ne trebamo nezdravstvene radnike u zdravstvu, neka to kažu”, poručuje sindikalac Topolnjak.
Problem je i veliki nerazmjer između novih zanimanja i sistematizacije radnih mjesta koja to ne prati pa sindikalci pitaju: Zašto školujemo te ljude ako mislimo da ih ne treba platiti?!
Nagomilane probleme treba riješiti prije ljeta, donošenjem nove uredbe o koeficijentima i novim kolektivnim ugovorom. Naime, granski kolektivni ugovor za zdravstvo nakon isteka 31. ožujka ima produljenu primjenu do kraja lipnja. U pregovorima za taj ugovor sudjelovat će i Liječnički sindikat, koji je potkraj prošle godine dobio reprezentativnost.
A svi nagomilani problemi i frustracije u konačnici na naplatu idu pacijentima. Oni će platiti i štrajk do kojeg bi u konačnici moglo doći ne riješe li se svi problemi prije ljeta.