Momci treniraju kao psi, a kukavički je alibi reći da nam fali igrača
Utakmicu Hajduka i Rijeke u 20. kolu SuperSport HNL-a najavio je trener splitske momčadi Ivan Leko
U poljudskom glibu i kišnoj kaljuži protiv Šibenika nije se moglo vidjeti mnogo, ali već druga utakmica Ivana Leke na klupi Hajduka pokazala je što bi mogao biti ključni problem njegove momčadi.
Promjena sustava na igru s trojicom u zadnjoj liniji taj problem adresira prema Hajdukovoj Upravi, uostalom kao što su prema Lukši Jakobušiću i njegovu direktoru Nikoličiusu usmjerena i pitanja konačne odgovornosti za novi Hajdukov pokušaj i nalet prema vrhu ljestvice i borbi za naslov.
Pojačanja su neophodna
To uvijek mora biti cilj, Hajduk se uvijek mora boriti za naslov, a publika mora imati i što vidjeti kad dođe na stadion. Uz stvaranje i preprodaju mladih igrača, to je politika u kojoj se Leko i Jakobušić odmah podudaraju. No glavno pitanje, reći će Leko, nije ipak za njega.
Drugim riječima, neophodna su mu pojačanja, kako sve ne bi ostalo samo dobro zamišljeno. I plaćeno najskuplje u povijesti – takva momčad je u rukama Jakobušića. I ona je s Lekom, “jedinom konstantom koja je klubu nedostajala” – kako je njegov dolazak pojasnio predsjednik, stradala u Istri 3:0.
– Nakon utakmice sam bio iskren sa svojim momcima. Rekao sam što osjećam, da je bolno, nakon 3:0 nemamo puno pričati. Protivnik je bio bolji. Moramo nastojati naučiti i ne zaboraviti osjećaj boli – naglasio je
Leko, najavljujući nedjeljnu utakmicu protiv Rijeke na Poljudu (17.30), derbi koji bi mogao usmjeriti sezonu i utrku za naslov prvaka.
Hajduk već dugo ne dočekuje rivale s Kvarnera sa strahom kao nekad u eri Matjaža Keka i u onom dugom mračnom razdoblju Hajduka kada čak osam godina Hajduk nije mogao pobijediti Rijeku na Poljudu – od 2011. i golova Ante Vukušića i Srđana Andrića sve do početka kolovoza 2019. godine, kada je Stanko Jurić odigrao utakmicu života i završio na sjeveru s mikrofonom u rukama.
Drugi važan moment burnog rivalstva dogodio se u veljači prije dvije godine, kada je za Hajduk debitirao Marko Livaja. I rezultatski i simbolički, izborio je Hajduk pobjedu koja je donijela preokret u odnosima i preko najžešćeg rivala vratio se opet u borbu za vrh.
To mora napraviti opet, ali slika debakla u Puli je još svježa.
Istra je razbijala sve napade Hajduka već u začetku, zadnja linija nije mogla izaći Sentiću iz krila. Sahiti je igrao desnog beka protiv Istre, Mikanović protiv Šibenika, ali ništa od toga nije izgledalo dobro. U Puli je to od početka utakmice bila jednosmjerna ulica u koju je Leku natjerao sjajni trener Istre, Španjolac Garcia.
Kad se na ovaj problem nadoveže i ovisnost Hajduka o Livaji i Krovinoviću koji moraju imati loptu u nogama, jasno je koliko je malo potrebno za kolaps ideje i sustava. Hajduk je bez Livaje, statistički i u svakom drugom pogledu, potpuno drugačija momčad, toliko da se ne možemo sjetiti nijednog preciznijeg primjera u kojem neki klub modernog HNL-a toliko ovisi o formi, poziciji i brojkama jednog igrača. O pojačanjima se piše i govori puno, no zna se da Jakobušićev Hajduk taj posao radi u tišini, bez iznimke.
Zanimljivo, Leko je otvorio jučerašnju press konferenciju upravo porukom o toj temi, kao da je želio maknuti pritisak koji je dodatno srušio na predsjednika.
– Bilo bi kukavički tražiti alibi da nam fali igrača. To nije istina, kazao je pred novinarima.
U zraku je ipak još jedno važno pitanje: hoće li novi trener svom sistemu upariti Marka Livaju i Nikolu Kalinića, na čemu je pao bivši trener Dambrauskas. Kalinić je protiv Šibenika dobio samo četiri minute...
– To je zato što se nogomet igra dok sudac ne svira kraj – nasmijao se trener i bivši Hajdukov kapetan.
Jakirović pomeo svlačionicu
Navijačima nije ništa obećao, ali plan je jasan:
– Planiramo biti bolji. Naš plan B i C je napraviti naš plan A boljim. Nakon mjesec dana treniranja normalno je da smo još daleko od idealnog Hajduka kakav sam zamislio u glavi. Imam prijatelja i poznanika koji kažu: “Vrati se nazad, čekaj grešku protivnika, imaš Marka Livaju pa ćeš dobiti.” Uvijek su dva pristupa: da ti odlučuješ ili da igraš reaktivni nogomet i kažnjavaš grešku protivnika. Želimo rasti u svakom segmentu: taktički, tehnički, karakterno, a momci treniraju kao “psi”. Kada izgubiš 0:3, moraš šutjeti i raditi.
Rijeka je na Poljudu u zadnje vrijeme pružila najgora svoja izdanja u zadnjih desetak godina, no ovaj put stižu s novim licem na klupi, iako je ono svima dobro poznata pojava. Sergej Jakirović pomeo je svlačionicu, riješio se desetak igrača i s novom energijom Rijeku vraća u život.
Nakon mjesec dana treniranja normalno je da smo još daleko od idealnog
Hajduka kakav sam zamislio u glavi, kaže Leko