Diplomskog rada o tehničkim materijalima u Bibliji,
Biblija je nepresušan izvor tema i inspiracija ne samo teolozima i bibličarima, nego i znanstvenicima koji se bave različitim područjima, kao i svjetovnjacima. “Biblija se ne da tumačiti ako joj se ne poznaje cjelina i posebno je ranjiva na postupke kojima bi se dijelovi iz cjeline trgali. Biblijska poruka ima svoju dijakroniju, svoj razvoj, i tko to ne vidi, ne poznaje svetu knjigu. Bog je prema kršćanskoj teologiji jedan, ali nam se u Bibliji stupnjevito očituje”, objašnjava prof. dr. Dean Slavić u svojoj knjizi “Biblija kao književnost”, koja je izašla kao udžbenik Sveučilišta u Zagrebu.
Biblija nas, zapravo, svojom stvarnošću izmješta iz naše sadašnjosti, ali istodobno nas činjenicama veže za povijesne lokalitete i ljude koji su postojali tisućljećima prije nas. “Pretpostavimo sada da nismo sletjeli u današnjem Izraelu, nego u sadašnjoj državi Jordan, i pretpostavimo da smo došli do planina koje se zovu Pisga i do vrhunca s imenom Nebo. Sada zemlju promatramo sa suprotne strane, znači gledamo prema Sredozemnomu moru, zapravo smo okrenuti prema bližemu Mrtvomu moru. Nalazimo se točno na mjestu s kojega je Mojsije promatrao Obećanu zemlju, kako to opisuje 32. i 34. poglavlje Ponovljenoga zakona. Smješteni smo na 817 metara nadmorske visine i, ako je dan lijep, u daljini se može vidjeti Jeruzalem”, piše prof. dr. Slavić.
Ovih je dana pozornost javnosti privukao i jedan diplomski rad s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu na temu tehničkih materijala u Bibliji, koji otkriva kojim su se sve materijalima služili ljudi u ondašnje vrijeme.
”U Bibliji se spominju različiti tehnički materijali od metala do drva i minerala. Čitajući Bibliju može se doći do različitih spoznaja o primjeni tih materijala, njihovu podrijetlu, načinu dobivanja, svojstvima i važnosti koje su imali. Svi materijali koji se spominju u Bibliji mogu se, kao i današnji materijali, svrstati u skupinu metala, keramike, polimera i kompozita. Među metalnim materijalima navode se zlato, srebro, bakar, bronca, mjed, tuč, željezo, čelik (ocjel), olovo i kositar”, piše Iva Bebek u svom diplomskom radu, dodajući da se, od svih spomenutih metala, u Bibliji prvo spominje zlato, a ono je uz srebro najčešće spominjani metal te se u knjigama Starog zavjeta spominje mnogo češće nego u Novom zavjetu.
”Od zlata i srebra proizvodili su se posuđe, čaše, kipovi, koplja, oklopi, užad za konje, krune, mačevi, štitovi, prstenje, lančići i ostalo. Bakar se spominje odmah nakon zlata i općenito se često spominje u Bibliji, uz svoje legure, broncu i mjed. U Bibliji se nalazi i pojam tuč, što je vjerojatno sinonim za broncu. Ako se hrvatski prijevodi Biblije usporede s izvornim tekstom i drugim prijevodima, postoji dosta veliko nepodudaranje za ova četiri materijala i teško je zaključiti odgovaraju li njihovi nazivi današnjim pojmovima za mjed i broncu. U Bibliji se željezo prvi puta spominje skupa s bakrom, već u Knjizi Postanka”, piše Bebek, dodajući kako se uz pojam željezo često koristi i pojam gvožđe. Čelik se navodi svega dva puta, oba puta u Starom zavjetu, a u nekim hrvatskim prijevodima za isti se materijal koristi pojam ocjel.
”I kod ovog materijala postoji velika razlika između hrvatskog i drugih prijevoda Biblije. Na nekim mjestima u hrvatskim prijevodima Biblije upotrebljava se riječ mjed, a na tim istim mjestima britanski i američki prijevodi koriste riječ čelik (eng. steel). Spomenuti prijevodi čak razlikuju pojmove željezo, sjeverno željezo i čelik. Posve je sigurno da je čelik bio poznat i vrlo cijenjen materijal u biblijskim vremenima. Od ostalih metala u Bibliji se često spominje olovo te kositar. Većina keramičkih materijala koji se spominju u Bibliji jesu prirodnog podrijetla, ali spominju se i neki koji su umjetno dobiveni. Prirodnog podrijetla su kamen, kremen, i brojni drugi minerali i drago kamenje, a među umjetno dobivene mogu se ubrojiti staklo, pečena glina i opeka”, navodi Bebek, dodajući kako se od ostalih materijala vrlo često spominje sumpor, uvijek u kontekstu Božje presude, podzemlja i smrti dok su polimerni materijali u Bibliji uvijek prirodnog podrijetla, a u ovu skupinu mogu se svrstati drvo, različite vrste smola te vlakna biljnog i životinjskog podrijetla, životinjske kože i sl. Drvo je uz kamen najčešći građevni materijal u biblijskim vremenima, a koristi se i u druge svrhe. Najvažnije i najčešće vrste drva u Bibliji su smolasto drvo, bagrem, cedar, čempres, sandalovina, maslina i hrast. U hrvatskim prijevodima Biblije nerijetko se događa da se drvenaste vrste roda akacija (Acacia) neispravno prevode i nazivaju bagremom (Robinia pseudoacacia). Među kompozitne materijale iz biblijskih vremena može se uvrstiti opeka koju su od gline i slame izrađivali Izraelci u egipatskom ropstvu.
Zlatno tele koje se spominje u Knjizi Izlaska jedna je od slika koja se najčešće povezuje uz zlato kao materijal u Bibliji: “Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele”.
”U ovom kratkom navodu opisan je i postupak izrade zlatnog teleta. Prikupljene zlatne predmete (naušnice, narukvice i sl.) Aron je rastalio i ulio u kalup da dobije oblik teleta. U nekim engleskim prijevodima može se naslutiti način na koji je oblikovan kalup jer se u navedenom citatu spominje alat za graviranje (eng. graving tool). S obzirom na visoku temperaturu taljenja zlata, materijal kalupa mogao je biti kamen ili neki drugi materijal koji podnosi temperature iznad 1064 Celzijevih stupnjeva. Prema literaturnim navodima bilo je mnogo kontroverzi i oko značenja hebrejske riječi cheret. Neki je prevode kao kalup, a drugi kao graver. Neki tumači Biblije pretpostavljaju da je nakon skrućivanja i vađenja iz kalupa lik teleta Aron dodatno oblikovao graverskim alatom, skinuo mu hrapavost i ulaštio ga. Neki prijevodi govore kako se ipak radilo o volu, a ne o teletu, zato što je vol označavao moć i veličanstvo”, objašnjava Bebek.
Istražujući Bibliju, dr. Slavica Dodig došla je do podatka da najučestalije ime u Bibliji nije ni Isus ni Mojsije ni Abraham, nego Zaharija, što znači “Jahve se spomenu”, a nose ga 32 muškarca dok ime Azarja (“Jahve je pomogao”) ima 30 muškaraca. Dr. Slavica Dodig objavila je to u “Leksikonu biblijskih imena” u izdanju Medicinske naklade iz Zagreba. Ista je kuća objavila i “Leksikon biblijskih žena”, koji s “Leksikonom biblijskih muškaraca” predstavlja jedinstveno djelo na hrvatskom jeziku. Pritom je poseban kuriozitet što je spomenute leksikone napisala dr. Dodig, koja je kao specijalist medicinske biokemije i laboratorijske medicine bila do umirovljenja šef Odjela za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku Dječje bolnice Srebrnjak u Zagrebu, međutim studirala je i na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.
– Biblijska imena daju podatke koji omogućuju bolje razumijevanje
Ona navodi niz primjera iz Svetoga pisma, poput Bani – potomstvo, Barnaba – sin utjehe, Enoš – čovjek, Ezav – dlakav, Hakmoni – mudar, razborit, Kislon – oslonac, Kuš – crn, Mahlon – bolestan, Manaše – onaj koji čini da se zaboravi. Često su se dobivala imena po ocu ili djedu.
”Bibliju je pisalo mnogo autora. Ukupno djelo jest jedinstvena knjiga, ali je u koječemu blisko i zbirci knjiga te po tome čini cijelu knjižnicu. Stoga je, kad je riječ o literaturi o Bibliji, još i teže od uobičajenih nevolja s kojima se sreću proučavatelji književnosti. Sama količina naslova, vrlo blago rečeno, izrazito je velika”, objašnjava prof. Slavić, a Iva Bebek navodi da “nijedna druga knjiga nije napisana tako davno, a pisalo ju je toliko različitih autora i na toliko različitih lokacija”. Dodaje i da je “Biblija veličanstven povijesni zapis koji se savršeno podudara sa znanstvenim otkrićima”.
”Koliko god se uz pomoć znanosti pokušavalo diskreditirati Bibliju, ništa nije dokazalo da je lažna. Skeptici su ili uvelike u krivu ili su samo opovrgnuli unaprijed stvorena pogrešna uvjerenja o tome što Biblija doista predstavlja. O samoj Bibliji napisano je mnogo različitih knjiga. Mnoge od njih pristupaju joj kao svetoj i religioznoj knjizi, a neke se bave samo pojedinim segmentima i biblijski tekstovi služe im kao izvor informacija”, navodi ona i dodaje naslove poznate na hrvatskom jeziku kao što su “Medicina u Bibliji”, “Minerali u Bibliji”, “Životinje u Bibliji”, “Biljke u Bibliji”, “Božja ekonomija”, “Novac i odnos prema bogatstvu u Svetom pismu”, “Biljni svijet Biblije” te “Život ljudi i običaji u Bibliji”.