Britanci uz pomoć rašlji otkrivaju gdje curi, zašto ne bismo i mi!

Vijest šokantnija od one da radnike zagrebačke Čistoće predstavlja čak 19 sindikata stigla je iz Velike Britanije. Tamošnji su mediji objavili da komunalne tvrtke Thames Water i Severn Trent Water koriste rašlje, stručno zvane radiestezijske šipke, za otkrivanje curenja vode. Premda su znanstvenici javno pozvali da se stane na kraj praznovjerju na račun građana, dvije kompanije ustraju, pa njihovi nepovjerljivi inženjeri i dalje sa sobom nose rašlje. Zlu ne trebalo, ako moderna tehnologija zakaže. Tvrtka Thames Water, kojoj voda curi na sve strane, otkrila je da za sprečavanje curenja koriste niz alata, od umjetne inteligencije do tradicionalnih metoda poput rašlji koje njihovi inženjeri mogu i dalje nositi, no to, ograđuju se, nije politika tvrtke koja na raspolaganju ima satelitsku i bespilotnu tehnologiju.

Zagovornici rašlji podsjećaju da je još u 17. stoljeću Jacques Aymar-Vernay, klesar iz sela Saint Marcellin u Dauphinéu u Francuskoj, popularizirao radiesteziju koja je postala mainstream u Europi. Koristeći svoj štap osjetljiv na vanjske podražaje, otkrio je, kažu, izvore vode, pa čak i kriminalce kojima policija nije uspijevala ući u trag. Na primjer, vlast ga je 1692. angažirala da pronađe ubojicu, a ovaj je, zahvaljujući visku, razotkrio 19-godišnjeg mladića koji je na kraju i pogubljen na kotaču. Jacques je postao zvijezda, a u karijeri mu nije zasmetalo ni to što je pao na gotovo svakom testu kojem bi ga, pred članovima Francuske akademije znanosti, podvrgnuo princ De Condé. Iskopali su tako jednom prilikom šest rupa i zatražili da pogodi u kojima je zakopan metal. Nije mu baš išlo, pogodio je jednu ili dvije od šest. Tko zna, možda je to što mu štap nije reagirao na izravnu zapovijed bio jedan od oblika mekog otpora plemstvu. Viskom protiv visočanstva...

Zvijezda rašljarstva bio je i Ernst Hartmann, njemački liječnik i pisac po kojem su nazvane Hartmannove linije, mreža nevidljivih energetskih linija koje utječe na čovjekov život (je li i Bog u mreži?). S vremenom su se pojavili učeni pojmovi Hartmannova globalna mreža, Curryjeva dijagonalna mreža, Wittmannova mreža, Berschneiderova piramida zračenja... Pokušavalo se, s druge strane, na sve moguće načine dokazati ima li radiestezija kakvo znanstveno uporište. Na radiesteziju se gledalo i kao na vid proricanja, pa je Katolička crkva potpuno zabranila tu praksu kao oblik okultizma. Radiestezija je, prema jednoj definiciji, “drevna vještina ekstrasenzornog dobivanja informacija” putem viska, biotenzora i rašlji, koja se koristi za otkrivanje štetnih geopatogenih i tehničkih zračenja u prostoru, traženje podzemnih voda, rudnih žila, nestalih predmeta i osoba, otkrivanje disbalansa i blokada u čakrama, detekciju astralnih ili eteričnih parazita, uroka i crne magije...

I u Hrvatskoj se mogu unajmiti te usluge. U nekoliko oglasa na koje smo naišli istaknuta je cijena od 300 eura po analizi. Jedan je radiestezist, ima tome dosta godina, ravnateljici međimurske osnovne škole prodao 12 energetskih pločica, ali ne u obliku obroka s proteinima i voćem, nego kao tzv. biogeneratore, koje je dala zašarafiti na podove učionica i ureda, i sve to platila 100.000 kuna iz školskog proračuna. Na kraju ju je školski odbor smijenio, nije se uspjela obraniti od negativnog zračenja kojim su isijavali, a izumitelj biogeneratora tužio je ove novine za klevetu i na ročištu mrtav-hladan sutkinji pokazao poster s golom golcatom bebom, tumačeći kako će dječaku od biogeneratora narasti – veća piša.

Kad se sve ovako ovlaš nabroji, postavlja se logično pitanje – zašto Vlada, ako treba i preko namještenog javnog natječaja, ne nabavi nekoliko stotina rašlji, pa ih raspodijeli po resorima? Jest da u ministarstvima koriste sofisticirane metode rada, ali škoditi ne može. Možda upravo rašlje otkriju gdje curi... U Hrvata je, osim toga, improvizacija narodni običaj. Na primjer, kupiš i preplatiš softver, a brojiš na ruke. Imaš državu, a novac skrivaš u crnim torbama. Kombinacija znanosti i praznovjerja, to nas održava. Kao da je doista sve isprepleteno mrežama nevidljivih linija koje je teško racionalno objasniti. Kad se negdje na putu izgubi racio, posegne se za rašljama. I zato, možda ne bi bilo loše da si i glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek nabavi šipku, pa da uz pomoć nje detektira kriminalce među nama i da poput onog francuskog klesara Aymara-Vernaya uđe u legendu. Ako od šest optuženih u zatvor strpa barem jednog ili dva, vrijedit će uloženog.