Piše Zdravka Škugor

Muzeji su se okrenuli prema digitalu tijekom 2020. godine i ulagali u virtualnu stvarnost s impresivnim rezultatima koji i dalje bilježe kontinuiran rast. Tijekom posljednje dvije godine postavlja se pitanje hoće li virtualna stvarnost postati muzejski mainstream? Nova imerzivna umjetnost također prati i kontinuiran razvoj svih digitalnih tehnologija namijenjenih konzumiranju sadržaja, jednako kao i online kupnji usluga i proizvoda. Nema povratka natrag u vrijeme prije pandemije te rast broja korisnika digitalne tehnologije u svim segmentima raste.

Imerzivnim umjetničkim izložbama posjetitelj se upoznaje sa životom i radom autora te kreće u interaktivno putovanje postavom. Ne susreće se nužno s radovima umjetnika, izloženim kao u klasičnom muzejskom postavu, već se ulaskom u digitalni svijet pun beskrajnih mogućnosti upoznaje s djelima umjetnika. Sveobuhvatnost čula koja sudjeluju u imerzivnom prikazu rada umjetnika ostavljaju trajan dojam na posjetitelja. Imerzivni događaji izazivaju uzbuđenje te privlače mlađe generacije, omogućuju muzejima razvoj nove publike. Muzeji time sve više koriste kreativne i imerzivne metode za privlačenje pažnje kupaca/ posjetitelja oslanjajući se upravo na iskustveni marketing. Naravno da se potom ipak preispituje budućnost muzeja, u smislu stalnih muzejskih postava i raznih izložbi te razvoja posjetitelja koji uključuju najviše nove generacije, a one su korisnici digitalnih tehnologija. Uvođenje ove vrste tehnologije također bi moglo obnoviti javnu percepciju muzeja, koji se ponekad smatraju elitističkim mjestima. Postavlja se pitanje, trebaju li u svom programu rada muzeji nužno koristiti barem u jednom dijelu postava trend novih tehnologija kako bi privukli stalne posjetitelje i stvarali nove? U današnje vrijeme ljudi očekuju više od unaprijed zamišljenih standarda događaja. Nekonvencionalno vjerojatno postaje viralno putem medija i društvenih mreža i prije nego što novi posjetitelj kroći u izložbeni prostor.

Ta ista impresivna iskustva također pružaju pristupačniji način gledanja umjetnosti poznatih umjetnika. U svakom slučaju zaključujemo da nas očekuje nastavak jednog od trendova sveobuhvatne umjetnosti koja preuzima primat. U ovom dobu imerzivnih iskustava i njegove iznimno popularne supkulture utemeljene na umjetnosti, brojni su poznati umjetnici posljednjih godina imali digitalnu izložbu, poput Fride Kahlo i Diega Rivere, Gustava Klimta, Vincenta van Gogha i drugih, te je sada stvoren i virtualni svijet Salvadora Dalí ja; izložba Dalí Cybernetics: The Immersive Experience.

Ovu izložbu posjetili smo u Barceloni, u prostoru IDEAL– Digital Arts Centra, koji je prvi centar u južnoj Europi posvećen produkciji i izlaganju digitalne umjetnosti, posebno one imerzivne prirode. Izložba je kreacija katalonske tvrtke koja se bavi digitalnom tehnologijom, Layers of Reality, te vode poslovanje i prostor IDEAL – Digital Arts Centra u Barceloni. Riječ je o jedinstvenom poslovnom subjektu koji objedinjuje produkciju audiovizualnih djela u različitim formatima. Layers of Reality ima vlastiti dizajnirani uređaj GateVR koji jamči da će se audiovizualni i interaktivni sadržaji doživjeti u najvišoj kvaliteti dostupnoj na tržištu savršeno se integrirajući u bilo koji prostor. U listopadu 2019. godine otvorio se IDEAL – Digital Arts Center, kao prvi prostor za digitalna imerzivna iskustva u južnoj Europi namijenjen široj javnosti. U ožujku 2022. godine otvara se drugi prostor: MAD – Madrid Digital Arts u Matadero de Madrid. IDEAL i MAD imaju impresivan prostor od više od 1000 m2 s mogućnošću 360 stupnjeva projekcije, različite prostore s interaktivnim instalacijama umjetne inteligencije i prostore s najvećim brojem uređaja za virtualnu stvarnost u cijeloj Europi. Centar je trenutačno predan internacionalizaciji Dalíjeva rada putem novih digitalnih medija. Izložba Dalí Cybernetics: The Immersive Experience sadržava digitalne projekcije Dalí jevih nadrealističkih remek-djela od 360 stupnjeva, od poda do stropa, zajedno s hologramima, zvučnim efektima i umjetnom inteligencijom. U prosincu 2022. godine otvorila se još jedna istovjetna postava izložbe Dalí Cybernetics: The Immersive Experience u The Boiler House prostoru na Brick Laneu u Londonu. Također i u tom prostoru ćete moći ući u metaverzum i zakoračiti u Dalí jeva umjetnička djela s jedinstvenim VR iskustvom.

Dalí VR metaverse je 15-minutno iskustvo unutar izložbe gdje pogledom kroz VR naočale ulazite u Dalíjev svijet. Ne ulazite polako, nego intenzivno, upravo onako kakav je bio um umjetnika i njegova percepcija svijeta. Toliko je realistično programiran Dalí jev nadrealan svijet da uz potpunu slobodu kretanja i trenutka postajete putnik njegovim djelima, putujete kroz pustinju, more i svemir. Osjećate se zadivljeno, zastrašeno, poljuljano i sigurno, sve u isto vrijeme. Elementi Dalíjevih najpoznatijih djela, kao što su Mravi, Postojanost sjećanja i Slonovi, prolaze uz vas i kroz vas, osjećaj da možete dodirnuti oživljena bića Dalíjeva svijeta je snažan, istovremeno predivan i riječima neopisiv. Potreba da ostanete prisutni, iako završava vaša sesija, te ne želite izaći iz Dalíjeva metaverzuma jača je od vašeg uma koji vam jasno govori, da ste čuli kada su vas muzejski djelatnici obavijestili da je i ovaj dio izložbenog interaktivnog doživljaja završen. Prvo što pomislite je kako je to što se dogodilo vama čudesno i kako biste ponovili ovo iskustvo barem još jednom.

Svima koji su imali priliku posjetiti barem jedan od Dalíjevih muzeja te vole i poznaju njegova djela izložba

Dalí – The Immersive Experience bit će savršena nadogradnja ili, ako ne poznaju rad umjetnika, bit će to potpuni ulazak u njegov svijet nadrealnog. Uz brojne svjetske muzeje koji posjeduju u svojim postavima određene Dalíjeve radove, najpoznatiji Dalíjev muzej je svakako Theater Museum, u njegovu rodnom gradu Figueresu u Španjolskoj. Daleko se manje spominje The House Museum of Portlligat u okolici Figueresa, gdje možete upoznati Dalíja, kao umjetnika, kao i njegovu ljubav Galu, ali bitno intimnije. Najposjećeniji muzej uz Theater Museum je Dalí Pariz, zatim Prag s manjom kolekcijom, dok je muzej The Dalí, u Saint Petersburgu, u Floridi, veći i od Figuerasa, dva puta te čak osam puta od Dalí Pariza. The Dalí muzej manje je poznat nama na Starom kontinentu, iako su upravo tu sačuvani originali Halucinogeni toreador i Gala koja razmišlja o Sredozemnom moru. Oba djela kriju neočekivane optičke efekte.

UCaesarei, u Izraelu nalazi se Ralli muzej s manjom kolekcijom radova, uglavnom skulptura. Iznenađenje je svakako muzej Morohashi Museum of Modern Art, s više od 300 Dalíjevih radova, koji se nalazi usred nacionalnog parka Bandai Asahi u Japanu.

Dalí je bio jedan od prvih umjetnika koji je eksperimentirao s fotografijom, kinematografijom, holografijom i kibernetikom. Strastven prema računalima, proučavao je grafički prikaz kroz piksele i pokušavao razumjeti matematiku kibernetičkog jezika. Tada u intervju objavljenom u časopisu Estampa, 1928. godine je predvidio da kako sadašnja umjetnost općenito nije jednakog intenziteta drugim antiumjetničkim aspektima našeg vremena, kao i da mu se čini da je umjetnost hibridna, neučinkovita, hermetična, neupotrebljiva. Od malih nogu Dalí je bio fasciniran tehnologijom, novim otkrićima i modernim životom. Za Dalíja se kreativnost u osnovi hranila znanstvenim spoznajama. Njegovo je razdoblje bilo revolucionarno za znanost i tehnologiju. U knjižnici je imao stotine knjiga o fizici, kvantnoj mehanici, biologiji, optici i matematici. Čitao je suvremena istraživanja, autore i znanstvenike poput Einsteina, Plancka, Freuda, Heisenberga, Schrödingera ili Hawkinga, ali i znanstvenike iz antičkih i prošlih vremena kao što su Pitagora, Platon, Llull, Pacioli i Leibniz. Vezano za slike snova i halucinacija, na Dalí ja su utjecale upravo teorije psihoanalitičara Sigmunda Freuda. Kako je umjereno pio alkohol, bez konzumacije droga, svojoj podsvijesti pristupao je kroz hipnotičko stanje između budnosti i sna. Za njega je bilo dovoljno bilo drijemanje, popodnevni počinak iz kojega potiče čudesan Dalíjev svijet. Poput Schrodingera, Dalí daje slikovni prikaz onoga što ne možemo vidjeti. Dalíjev interes za znanost, posebno za dimenzionalne mogućnosti prostora, bio je stalno prisutan u njegovu radu. Kako sam umjetnik izražava: “Ako pogledam prema prošlosti, bića poput Rafaela izgledaju mi kao pravi bogovi.”

Poput renesansnih umjetnika, Dalíja je sve zanimalo i sve je želio znati, proučiti, spoznati. Opsesivno je tražio istinu i ljepotu kroz znanost i nadahnuće. Sebe je definirao kao “stroj koji misli” u aluziji na mehanizam koji je predložio filozof Ramon Llull, kojeg je jako cijenio. Kao višestruki vizionar, bio je moderni humanist i multitalentirani umjetnik.

Isticao se u svim umjetničkim disciplinama; slikarstvu, kiparstvu, fotografiji, scenografiji, ilustraciji, grafičkom dizajnu, nakitu, modnom dizajnu, dizajnu namještaja i izloga. Osobito je bio ponosan na svoje književne radove. Poput humanističkih slikara, napisao je vlastitu raspravu: “50 tajni magične izrade umjetničkih djela”. Šesta po redu tajna Salvadorea Dalíja bila je kako sanjati budan, a iz rasprave izdvajamo citat autora: “Dvije najsretnije stvari koje se mogu dogoditi nekom slikaru su: da je Španjolac i da se zove Dalí. Meni su se dogodile obje sretne stvari.”

Obrađivao je i ostale vrste književnih žanrova, od eseja do poezije, uključujući manifeste i novine. Bio je vizionar, slikao je Coca-Colu prije Warhola i stvarao pomoću računala prije ere digitalne umjetnosti. Boca Coca-Cole pojavljuje se u “Poetry in America” 1943. godine, dvadeset godina prije nego što ju je naslikao Andy Warhol. Na kraju života izjavio je da bi slikarstvo bilo kibernetsko kad bi uopće postojalo. U svakom pogledu Dalí je započeo svoje imerzivno putovanje za vrijeme svojeg života i stvaranja. Istraživao je paranoične i kritičke interpretacije objekata i četverodimenzionalne interpretacije kao što su stereoskopija, tehnologija koja postavlja zrcalo između dvije slične, ali pomalo različite slike, preklapa dvije slike kako bi gledatelji mogli doživjeti trodimenzionalni prostor slike, te stvara 3D iluziju i holografiju, tehnologiju koja se koristi za snimanje i reprodukciju stereoskopskih informacija s pojavom gdje se dvije leće susreću i kombiniraju svjetlost. Neke citate možemo povezati s tim razdobljem stvaranja: “Kada sustavno stvarate kaos, slobodnije razmišljate.” ili: “Sve što je kontradiktorno stvara novi život.”

Jedinstveno Dalíjevo stvaralaštvo olakšalo je autorima izložbe, Dalí Cybernetics: The Immersive Experience, da svakog posjetitelja bez obzira na dob i spol, te koliko je upoznat s radovima, životom i osebujnošću autora, kao i vremena u kojem je djelovao, na najintenzivniji mogući način uvede u čudesan svijet njegovih umjetničkih djela. “Moje je slikarstvo samo djelić moje kozmogonije. Činjenica da čak ni ja ne razumijem značenje svojih slika dok ih slikam ne znači da tim slikama nedostaje smisla: upravo suprotno, njihovo je značenje toliko duboko, složeno, koherentno, nehotično, da izmiče jednostavnoj analizi logičke intuicije.” (Neizrecive ispovijesti; 1973.)

Na isti način kao što oblici koje Dalí vidi izazivaju slike iz njegove podsvijesti, bića i predmeti koji ga okružuju poprimaju specifično značenje: od svakodnevnih predmeta, stol, stolica, vilica ili štaka, uključujući hranu jaje ili kruh, pa čak i životinje. Osim u umjetnosti, imerzivni događaji općenito su postali sve popularniji. Dalíjev umjetnički opus omogućio je do savršenstva odrađeno videomapiranje i proširenu stvarnost te beskrajne mogućnosti prikaza umjetničkih djela vidljivih kroz VR naočale.

Utjecaj imerzivne umjetnosti već je dublji nego što se predviđalo i trend je stvaranje holističkog iskustva za publiku i aktiviranje osjetila. Kombinirana impresivna umjetnost ima potencijal da postane i ostane doživljaj koji ni najveći ljubitelji umjetnosti neće zaobići uz uvijek dostupnu klasičnu izložbu omiljenih autora. Kulturni turizam također je dobio novu dimenziju. Destinacije će dobiti dodanu vrijednost, gdje će posjetitelj možda prvi put posjetiti destinaciju radi impresivnog izložbenog postava poput Dalí Cybernetics: The Immersive Experience ili se rado vratiti u destinaciju koju poznaju, kako bi uživali u izložbenom postavu uz proširenu stvarnost. Možemo očekivati da ćemo vidjeti puno više izložbi koje koriste VR u nadolazećim godinama, posebno onih koji ciljaju na djecu i obitelji kao posjetitelje.