Piše Ivana Jakelić

Da bi ih se izradilo, osim vremena, potrebno je i znanje. Specifično. Koje ima određen broj ljudi. I tvrtki. Prema popisu Ministarstva pravosuđa i uprave, takvih je ljudi i tvrtki u Hrvatskoj 3322. No ne mogu svi koji imaju tu specifičnu vrstu znanja doći u prigodu da ih izrade pa zatim o procesu te izrade javno govore u sudnici. I da pri tome objašnjavaju neku pojavu, trag, transakciju, fizičko ili biološko svojstvo... Odnosno da brane, riječima, brojkama, grafikonima, podacima... svoje zaključke, koji prethodno možda jesu, a možda nisu bili temelj za podizanje neke optužnice. I to takav temelj kojem se tepalo da je kostur optužnice, odnosno onaj jedan presudni dokaz na kojem je tužiteljstvo temeljilo svoja uvjerenja da je netko počinio to za što ga se tereti. No čvrstina tih tužiteljskih uvjerenja, kao i čvrstina kostura optužnice testira se na jedinom mjerodavnom mjestu, a to je sudnica. No sudnice su zadnjih godina postale problematične za te tzv. kosture raznih optužnica jer se sve češće događa da od cijelog kostura optužnice ne ostane ni ona najmanja kost. Stoga ne treba čuditi što su sudski vještaci, o kojima je ovdje riječ, odjednom postali “zvijezde” sudskih rasprava i odluka te da se javnost sve češće bavi poslom koji oni rade, a to su – vještačenja.

Koliko neko vještačenje može biti bitno za sudski postupak javnost je doznala prateći VIP sudske predmete optuženicima za ozbiljan gospodarski kriminal poput onih u aferama Agrokor, Bankomat, GUP, Ivanu Čehoku, Nadanu Vidoševiću... U svakom od tih predmeta, neko vještačenje; bilo da je bila riječ o knjigovodstveno-financijskom ili građevinskom ili kombinaciji ta dva – postalo je prijepor oko kojeg su “ratovali” obrana i optužba. I to od početka. U pravilu, problemi bi počeli već samim pokretanjem istrage. Jer po postojećem Zakonu o kaznenom postupku (ZKP) tužiteljstvo je gospodar istrage, ono ispituje svjedoke, ali i daje naloge vještacima za izradu vještačkih nalaza. U tim nalozima, precizira se što se traži, odnosno što se treba vještačiti, daje se rok za to vještačenje... I po mnogima to je početak problema koji kasnije nastanu i ponekad eksplodiraju do neviđenih razmjera, kao što je slučaj s aferom Agrokor. Kao što već i ptice na grani znaju, slučaj Agrokor jedan je od onih složenih predmeta s puno okrivljenika, ogromnom štetom i tematikom koja je, ruku na srce, malo komu razumljiva. Istraga je počela 2017., a šest godina kasnije podignuta optužnica još nije potvrđena i pitanje je i hoće li biti u idućih godinu-dvije. Od samog početka, knjigovodstveno-financijsko vještačenje bilo je kamen spoticanja suprotstavljenih strana; obrane i optužbe. Tužiteljstvo je kompleksno vještačenje povjerilo tvrtki KPMG Poljska, a potpisao ga je Ismet Kamal. Obrana je od početka tvrdila da je to nezakonit dokaz jer smatra da je Kamal u sukobu interesa s obzirom na to da je većinu nalaza izradio KPMG Hrvatska, koji je osim za tužiteljstvo radio i za izvanrednu upravu Agrokora. Stoga je obrana od početka tvrdila da je tako napravljen vještački nalaz nezakonit dokaz koji treba izdvojiti iz spisa. Optužno vijeće zagrebačkog Županijskog suda po tom je pitanju, za sada, donijelo dvije odluke. Prvi put u siječnju 2021. sud je zauzeo stav da je riječ o zakonitom dokazu, koji kao takav ostaje u spisu. Obrane su se žalile, Visoki kazneni sud (VKS) im je žalbe uvažio, spis je vraćen optužnom vijeću s uputom da se ispita Kamal, sve oko nastanka nalaza razjasni i onda donese nova odluka. To je nedavno napravljeno, a sud je sada odlučio da je famozni nalaz, čija je izrada stajala 1,3 milijuna eura, nezakonit dokaz pa je i izdvojen iz spisa. Ovaj put na tu se odluku žali tužiteljstvo, a o tome što o toj žalbi odluči VKS, ovisit će hoće li se morati naručiti novo vještačenje, te ako da, komu će biti povjerena izrada, koliko će to trajati i koštati.

No iako je slučaj Agrokor trenutačno najeksponiranije vještačenje, nije jedino koje se pokazalo problematičnim. Recimo afera Bankomat, koja je nedavno, 14 godina od pokretanja postupka, okončana, i to tek nepravomoćno, oslobađajućom presudom. I to je bio predmet s puno optuženika, velikom štetom i kompleksnom problematikom. Kao i u slučaju Agrokor, obrane su još od pokretanja istrage 2010. te podizanja optužnice 2011. upirale u knjigovodstveno-financijsko vještačenje, navodeći da je nezakonit dokaz. Optužnica je vraćana tužiteljstvu na doradu, spis je šetao od zagrebačkog Županijskog suda do Vrhovnog suda u nekoliko navrata, prije no što je optužnica potvrđena. Nalaz je u njoj ostao, no tijekom suđenja se raspao, na što bi se reklo, proste faktore. Obrana je tako došla na svoje, jer je sud naložio novo vještačenje, koje je bilo dijametralno suprotno onome koje je napravljeno tijekom istrage. U aferi Bankomat tako su na koncu izrađena dva knjigovodstveno-financijska vještačenja, na njima su radila ukupno četiri vještaka, a onaj izrađen tijekom istrage, sud je pri izricanju nepravomoćne presude okarakterizirao kao “nejasan, nepotpun, proturječan sa samim sobom kao i s izviđenim okolnostima”, što je po stavu suda, u konačnici dovelo i do toga da se zbog brojnih proturječnosti i nedostataka u tom prvom vještačkom nalazu, posumnja u – točnost danog mišljenja. Hoće li stav suda opstati, znat će se nakon žalbe, a u neko dogledno vrijeme znat će se i koliki je bio trošak tih (ne)namjernih pogrešaka. A on bi, s obzirom na duljinu postupka u aferi Bankomat, mogao biti i veći od 1,3 milijuna eura, koliko je do sada potrošeno u slučaju Agrokor.

Problema je bilo i u aferi GUP, u kojoj je sve počelo tako da se, na temelju vještačkog nalaza izrađenog tijekom istrage u optužnici navodilo da je potencijalna imovinska korist za investitore u malverzacijama s GUP-om iznosila 60 milijuna kuna. No tijekom rasprave napravljeno je dopunsko vještačenje, pa je ta potencijalna korist znatno smanjena. Presudom je utvrđeno da nije iznosila 60 milijuna kuna, već 360.000 kuna. Što je poprilična diskrepancija, koja je na koncu dokaznog postupka primorala USKOK da promijeni činjenični opis optužnice te ga prilagodi nalazima iz dopunskog vještačenja.

Takve oscilacije u izračunima javnosti baš nisu razumljive, a zašto do toga dolazi, pojasnio je jedan od stalnih sudskih vještaka, koji je o toj temi pristao razgovarati pod uvjetom da ostane anoniman.

– Po prirodi posla kojim se mi bavimo, uvijek će netko biti nezadovoljan onim što napravite. Nalog za vještačenje dobivamo od USKOK-a ili DORH-a, a kada vam daju nalog za vještačenje, oni žele odgovore na pitanja koja njih zanimaju. Kao vještak, ne možete reći da je zid bijel ako je crn. Nikad nisam radio vještački nalaz koji je podupirući jer smatram da vještak mora imati svoj integritet i mora obraniti svoj nalaz na sudu. Većina stvari koja se tuži na koncu ispadne onako kako je i utuženo. No ima situacija kada obrana ima svoja

Pojašnjava i da knjigovodstveno-financijski vještaci u pravilu najviše problema imaju s izračunom nerazmjera imovine, jer se moraju uzimati podaci iz ranijih godina, a banke takve podatke čuvaju 10 plus jednu godinu

– Znači, za nešto što je aktualno sada, možete ići unatrag do 2012. Podatke prije toga tražite iz zemljišnih knjiga i ako one nisu uredne teže je do njih doći. U knjigovodstveno-financijskim vještačenjima uvijek je problem i obujam dokumentacije. Sada je aktualan slučaj Agrokor. To samo po sebi nije toliko složeno vještačenje koliko je obimno jer ima puno dokumentacije. Ako se prihvatite takvog vještačenja, problem vam je kako ga napraviti u zadanom roku. Jednom čovjeku bi za izradu nalaza u slučaju kao što je Agrokor trebalo valjda 10 godina – objašnjava naš sugovornik.

Kaže i da vještak mora imati integritet, stajati iza onog što je u nalazu napisao, ali i da ne smije izlaziti iz okvira naloga koji su mu zadani. Pojašnjava da mu samo za pripremu izrade nekog nalaza, pregledavanje i filtriranje dokumentacije treba oko dva mjeseca te da se ponekad zna dogoditi da se traži i produljenje roka za izradu nalaza. Smatra i da bi se problemi koji su sada vidljivi u slučaju Agrokor možda mogli riješiti uključivanjem obrane od početka postupka.

– Prema sadašnjem ZKP-u, nalog za izradu vještačenja daje tužiteljstvo, a mislim da se taj postupak ne bi razvodnio kada bi obrane u njega od početka bile uključene. Odnosno kada bi nalozi za vještačenje, osim pitanja na koje odgovore traži tužiteljstvo, sadržavalo i pitanja na koje odgovore traži obrana. Kao vještak, ionako morate vještačiti sve dostupne podatke i u tome morate biti profesionalni i točni, jer svojim imenom garantirate za napravljeno. Iako se u javnosti vještake često proziva da rade u korist tužiteljstva, to je netočno. Vještačite ono što vam je zadano nalogom, i u nalaz stavite sve što nađete. Na kraju, za sve vještake bitno je samo jedno; možete li nalaz obraniti na glavnoj raspravi – zaključio je naš sugovornik.