Piše Nataša Vlašić Smrekar
Inače optimistični ekonomist, dobitnik Nobelove nagrade Angus Deaton očekuje da će svijet nakon pandemije ući u mračnu fazu od 20 do 30 godina prije nego što počne napredak. Francuski ekonomist Thomas Piketty, autor jednog od najvećih ekonomskih djela našeg doba “Kapital u 21. stoljeću”, prepoznaje opasnosti rastućeg nacionalizma i nejednakosti, ali i nada se da ćemo naučiti više ulagati u državu blagostanja. Profesor na Harvardu Dani Rodrik smatra da pandemija ubrzava kraj hiperglobalizacije, a njegov kolega Graham Allison da COVID-19 intenzivira rivalstvo velikih sila. Robin Murphy, profesorica na teksaškom sveučilištu A&M, smatra da ćemo “imati robote posvuda”, a Karen Antman, dekanica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Bostonu, da će telemedicina ostati. “Svaka će tvrtka postati digitalna, velik dio trgovine, interakcija i radne snage morat će prebaciti na internet”, ustvrdio je Vala Afshar iz softverske tvrtke Salesforce. Ovo su neki od vodećih znanstvenika i mislilaca današnjice koji su neprofitnoj medijskoj kući The Conversation (theconversation.com) odgovarali na pitanje kakav svijet očekuju nakon pandemije.
U strahu za goli život pred prijetećim virusom, još dok je bio nepoznanica, koješta se prognoziralo. Mnogi su bili uvjereni da ćemo postati bolji ljudi u nadi da će nas zaobići zaraza koja je neugodno podsjećala na srednji vijek i kugu. Britanski filozof i teolog, rabin Jonathan Sacks opisao je u ožujku 2020. krizu COVID-19 kao “najbliže otkriću za ateiste”. Suočene s tako iznenadnom krizom uhvatio nas je biblijski osjećaj šoka. “Plovimo više od pola stoljeća”, primijetio je on, i odjednom se “suočavamo s krhkošću i ranjivošću ljudske rase”. Bilo je to kao da nas je Bog, svemir ili neka treća viša sila, već kako tko vjeruje, tresnuo o zemlju. I dok su se neki držali vjere u čovječanstvo, a drugi mračno najavljivali smak svijeta, naš nam je ministar zdravstva uporno poručivao da su iduća dva tjedna ključna.
Sada već postaje očito da je pandemija djelovala na svijet poput ubrzivača. Niti se dogodila globalna kataklizma niti smo postali bolji ljudi, ali baš kao što benzin u sekundi razbukta požar, tako je pandemija pospješila procese koju su već postojali i, uglavnom, nisu obećavali ništa dobro. Pandemija je produbila političke polarizacije u Americi, Turskoj i nizu drugih zemalja, ubrzala prijelaz iz stvarnog u virtualni svijet, povećala ekonomske nejednakosti i pospješila kraj globalizacije ili hiperglobalizacije. Čak se i ruska agresija na Ukrajinu može promatrati kao nastavak postojećeg trenda. Do početka invazije Putin je već bio zauzeo Krim i podržavao proruske separatističke snage 2014. u ratu u istočnoj Ukrajini. Izravan napad na Ukrajinu bio je samo nastavak agresivne ruske politike.
I oxfordski ekonomist Daniel Susskind tvrdi da ćemo se u idućem desetljeću suočiti s ekstremnijom verzijom postojećih problema. Fareed Zakaria, ugledni novinar CNN-a, početkom pandemije objavio je knjigu “Deset lekcija za svijet poslije pandemije”, koju je Guardian, među ostalima, preporučio državnicima kako bi znali što se zbilo, što će se zbiti i što bi se trebalo zbiti. Tri godine od objave ova iznimno potkrijepljena i argumentirana knjiga, koju možemo čitati i na hrvatskom zahvaljujući Frakturi, još je aktualnija, ali čini se da je većina državnika nije ni prelistala, a kamoli pažljivo pročitala. Jedan od intelektualno najupućenijih komentatora na Zapadu piše da krize s kaskadnim učincima koje zahvaćaju cijeli svijet i ubuduće možemo očekivati jer su element svojstven