Razgovarao Damir Mrvec
Prije desetak godina Marijo Možnik, današnji predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza, bio je velika faca u sportskoj gimnastici, osvojio je europsko zlato i srebro te svjetsku broncu u vježbi na preči. Kada bi održavao trening u dvorani Sokola, sve oči bile bi uprte u njega. Jednom prilikom tada sam ga upitao na treningu: – Marijo, tko će vas jednog dana zamijeniti, hoćemo li uopće više ikada imati tako dobrog vježbača na preči? Marijo se nasmijao i pokazao prema jednom klincu koji je nešto pokušavao izvesti na preči...
– Taj mali bit će čudo. Zapamtite ime Tin Srbić – rekao je Možnik.
Ruku na srce, taj mali nije baš ostavljao dojam da će jednog dana osvojiti bilo kakvu medalju. Hrabro nam je prišao. Nisam mogao odoljeti i pitao sam ga: – Hoćete li moći nadmašiti Možnikove rezultate na preči?
– Bez problema – rekao je prilično samouvjereno.
Desetak godina kasnije Tin Srbić ima status gimnastičke zvijezde. Ne samo u Hrvatskoj već puno šire. Po osvojenim medaljama na velikim natjecanjima već je nadmašio Možnika. Ima europsko zlato i dva srebra, svjetsko zlato i srebro te olimpijsko srebro. I ne nazire se kraj njegovoj niski medalja. Sada se priprema za Svjetsko prvenstvo u Antwerpenu koje je kvalifikacijsko za odlazak na Olimpijske igre u Parizu. A ondje želi biti i želi braniti srebro iz Tokija, možda napasti i zlato. Jer, zlato mu nedostaje do veličanstvenog triple-doublea. U tom slučaju imao bi zlata s Europskog i Svjetskog prvenstva te Olimpijskih igara.
Nakon što je osvojio europsko zlato, Srbić je rukama napravio srce i okrenuo se prema predsjedniku Hrvatskoga gimnastičkog saveza Mariju Možniku, kojemu je time iskazao zahvalu za sve što je za njega učinio i izrazio podršku zbog tragedije koju je Možnik nedavno proživio kada mu je u snu preminuo jednogodišnji sin.
– Bilo mi je važno da mu pokažem koliko mi znači njegova podrška u karijeri. Cijenim ga, odličan mi je prijatelj, ovo zlato je i za njega i za njegovu obitelj zbog svega što se nedavno dogodilo. Sanjao sam to europsko zlato, ali nisam mislio da će baš tako