Nastave li temperature rasti, i u Laponiji će se održavati Ljetne olimpijske igre

Održiva budućnost nema alternativu, a kod mladih koji su najzabrinutiji već postoji klimatska anksioznost

Kakav svijet ostavljamo djeci i koliko nam se klima “klima”? Pitanja su vječno aktualna. Da planetu ne slijedi blistava budućnost nastavimo li starim kursom, upozoravali su i Ernest Hemingway (“Ovaj svijet je lijepo mjesto za koje se vrijedi boriti”) i Mahatma Gandhi (“Budi sam promjena koju želiš vidjeti u svijetu”), a iako obojice nema više od pola stoljeća, pitanja o održivosti i dalje, sada već u stisci s vremenom, traže odgovore. Na konferenciji Greencajt, najvećem regionalnom festivalu održivosti, u protekla dva dana skupili su glave autoriteti koji se bore za očuvanje planeta sa svih strana Starog kontinenta, njih gotovo stotinu, a rasprave je pratilo više od tisuću zainteresiranih u zagrebačkoj staroj Tvornici električnih žarulja (TEŽ). Mlade Hrvate tema itekako zanima.

Pomiriti ekonomiju i ekologiju

– Glavni je problem industrija, ali ona jedina može ponuditi rješenje – kazao je Britanac Mark Shayler, autor knjige “Ne možesiti, te zaraditi na mrtvom planetu”. Upozorava da je kapitalizmu agenda neprestani rast BDP-a, no on je u kontradikciji s principom održivog života, koji zagovara – manje i lokalno. Tu je izazov društva, ali i rješenje, kako će pomiriti dva pojma – ekonomiju i ekologiju. Zastupnica u Europskom parlamentu i osoba koju je časopis Time proglasio osobom godine, Njemica Terry Reintke upozorava na to.

– Počela sam na ulici, protestirajući protiv rata u Iraku i upozoravajući na klimatske promjene. Danas sam, gotovo već desetljeće, zastupnica u Bruxellesu. Politika je nekad frustrirajuća, ponekad bih se najradije vratila na cestu i demonstrirala, no važno je da na pozicijama ljudi koji donose odluke znaju što je pravi smjer. U politiku nisam ušla da bih imala lagodan život, već da bih mijenjala svijet nabolje – kazala je Reintke i dodala: – Do 2030. cilj nam je smanjiti emisiju ugljika za 55 posto. Sada je trenutak da radimo, jer budemo li čekali, vrijeme će proći. Održiva budućnost nema alternativu – rekla je europska parlamentarka.

Vinko Filipić, prvi čovjek Greencajta, istaknuo je:

– Mladi su na životnoj prekretnici, razmišljaju o bliskoj budućnosti, o obitelji koju će imati za pet ili deset godina te o tome kako će tada živjeti. Kod njih se osjeća klimatska anksioznost.

Što ako ništa ne radimo? – Zamislite da kuća gori. Hoćete li sjesti i gledati, ili ćete s bočicom vode krenuti gasiti? I u jednom i u drugom slučaju imali biste problema, no krenete li gamožda nešto ipak napravite... Moramo biti dio rješenja, a ne problema – dodao je organizator Greencajta.

Kuću čuvamo, planet ne

Posjetiteljima se svidjela priča koju je ispričao gradonačelnik laponskoga gradića Salla od samo 3300 stanovnika.

– Najhladniji smo grad u Finskoj. Kod nas je rekord -50 Celzijevih stupnjeva, a prosjek oko -30 Celzijevih stupnjeva. I kandidirali smo se za Ljetne olimpijske igre 2032. godine! Jer i to će, nastavi li temperatura rasti, biti moguće. Da se na našim zaleđenim jezerima trče olimpijske štafete, igra odbojka na pijesku, a kad se snijeg otopi moći ćemo i surfati! – kazao je Erkki Parkkinen.

Na dvodnevnom festivalu sudjelovali su i ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac, gradonačelnik Splita Ivica Puljak, novinari BBC-ja, znanstvenici, klimatolozi, sama krema ove teme.

Znanstvenik Igor Rudan ovako je sažeo priču: – Da imamo jednu jedinu zgradu na planetu s 200 stanova, bismo li je čuvali za buduće generacije. Zašto se tako ne brinemo o planetu?