Režiram dalmatinski folk-horor nadahnut filmovima Von Triera
Kod nas u Dalmaciji čest je slučaj da se starija žena brine o tradiciji i o tome da rutina bude očuvana. Alma Prica odmah je prigrlila tu ulogu.
Jesu li se slegli dojmovi nakon “Amfitriona” Borisa Papandopula, koji ste režirali u HNK u Zagrebu kao koprodukciju s nekoliko zagrebačkih umjetničkih akademija?
Dojmovi se još polako talože jer je projekt bio užasno zahtjevan. Donio mi je puno toga novoga kao redateljici. Paralelno radim više stvari i jedva čekam neku pauzu i nakon premijere “Beštija” u ITD-u da mogu o svemu tome retroaktivno promisliti.
Jeste li dobili ponude za operne režije nakon “Amfitriona”?
O tome ne smijem govoriti. Ali ako me pitate zanima li me opera kao takva i veselim li se nekim budućima, apsolutno da.
Posljednjih godina imamo dosta stranih opernih redatelja u našim opernim kućama. Mislim da tu ima prostora za naše mlade redateljice i redatelje?
Prostora ima, ali to je jako izazovno područje. Neki ljudi, nažalost, imaju i averziju prema mladim ljudima pa možete vi uspjeti ne znam kako, ali uvijek to nekome neće odgovarati pa vam onda znaju umanjiti osjećaj radosti. Ali mislim da imamo jako dobru mladu generaciju i opernih solista i kolega na području scenografije ili kostima koji žele raditi velike projekte. Mislim da će za sve nas biti puno mjesta.
“Amfitrion” nije vaš prvi projekt takve vrste?
Radila sam i Kuljerićevu “Životinjsku farmu”, Massenetovu “Pepeljugu”...
Pred vama je premijera “Beštija” u Teatru ITD. Koji se tekst tu igra?
Tekst je nastao prema motivima filmova Larsa von Triera. Von Trierov film “Dogville” centralni je motiv, a tu su i filmovi “Manderlay” i “Breaking the Waves”. Ta su tri filma bitna jer smo odlučili da se želimo baviti odnosima unutar male zajednice. I Karla Leko, koja je dramaturginja, i ja iz Dalmacije smo pa smo išle u tom smjeru i okupile mlade ljude koji dijele ista iskustva i frustracije života u malim sredinama života u Dalmaciji. Tekst je nastao na temelju naših osobnih iskustava i uz ove filmove koje sam spomenula kao okvir. Uza sve to bavile smo se i momentom rituala i reli