Infrastruktura nije idealna, kažu, no bolje se nego kroz gužve probijati automobilom

Voziti biciklom metropolom

– Najčudnije mi je kad odjednom, dok se vozim kroz najveću gužvu u frekventnom dijelu grada, biciklistička staza jednostavno nestane – priznaje nam Taranath Adhikari koji je rodni Nepal prije šest mjeseci zamijenio Zagrebom. Velika je to promjena, domeće, pa mu je na početku bilo teško usvojiti neka pravila, poput toga da se kod nas vozi s desne strane, ili se pak naviknuti na naš krajolik koji se itekako razlikuje od brdovitog Nepala.

Pravedna raspodjela prostora

Prvi mu je to put da je došao u Europu i govori kako mu je na početku gotovo sve bilo kao iznenađenje, a u to spada i biciklistička infrastruktura u metropoli. Radi kao Woltov dostavljač i svakodnevno na biciklu, što klasičnom, što električnom, provodi najmanje osam sati. Kaže kako se u Zagrebu na dva kotača sada već dobro snalazi te da je upoznati glavni grad na biciklu zaista poseban osjećaj, a tako i puno brže može doći do cilja. Ipak, dodaje da ga određeni zaostaci u infrastrukturi ponekad zbunjuju.

– Nerijetko se dogodi da staza nije “najavljena” nekakvim znakom pa nisam siguran mogu li voziti po toj ruti. Ili su pak iscrtane linije toliko izblijedjele da je teško razaznati je li to zaista biciklistička staza – ističe Adhikari pa domeće kako je ponekad nezgodno manevrirati između automobila i pješaka, a nerijetko se, upravo zbog nepostojanja staze na dijelu rute na kojoj dostavlja, odluči na vožnju kolnikom. A takvi potezi ne čude ni njegova kolegu Juricu Ćutuka koji biciklističku infrastrukturu u Zagrebu smatra lošom. Vozi bicikl na struju, prvenstveno kako bi uštedio na vremenu i snazi, a zbog nesnosnih gužvi auto mu nije ni nakraj pameti.

– Radije ću provesti svoje radno vrijeme na zraku nego u zagušljivom autu. Kamo god idem, vozim se biciklom. Ipak, ne mogu reći da je sve idealno, pogotovo su kritične te nedovršene staze. Primjerice, na potezu od Palmotićeve do Maksimira ih uopće nema pa morate voziti ili po tramvajskoj pruzi ili između zgrada i automobila, što i nisu najsretnija rješenja. Opasno je i uvijek morate paziti da vam netko ne izleti, a bio sam u više situacija u kojima bih radije pao s bicikla nego da nekoga udarim – govori Ćutuk. Kao problematičan dio ističe i zeleni val na potezu od zapada prema istoku, a osim nedostataka biciklističkih staza, smatra da pojedini pješaci ne poštuju ni one postojeće.

– Drugdje u Europi biciklističke staze su zakon i nitko ne hoda po njima. Kod nas to nije praksa i ljudi danas svuda idu sa slušalicama na ušima, tipkaju po mobitelu i jednostavno ne paze pa ja moram biti odgovoran i za sebe i za njih. Radeći i vozeći naučite kako ljudi reagiraju i znate se pripremiti na takve situacije, ali kad prvi put krenete malo vas iznenadi – kaže Ćutuk.

Neugodnih iznenađenja za one koji se Zagrebom vole voziti biciklom, nažalost, ima podosta, rekli su nam i u Sindikatu biciklista.

– Najveći je problem nepovezanost staza. Svaka ulica trebala bi imati dio namijenjen za bicikliste, a ako to nije moguće, onda je potrebno osigurati mjere smirivanja automobilskog prometa kao što je na primjer ograničenje brzine. Gradovi poput Beča i Graza nemaju idealnu infrastrukturu, ne možemo govoriti o tome da potiču ljude na vožnju biciklom, ali im barem omogućavaju da sigurno dođu od jedne do druge točke. Zagreb još nije došao ni na tu razinu – ističu u Sindikatu. Velik je problem i manjak parkirališnih mjesta, a tu je i činjenica da prostor ne bi trebalo uskraćivati pješacima.

– Prostor bi se trebao oduzimati motornom prometu, to je norma u svim metropolama. On ionako zauzima više od 80 posto Zagreba pa je nekorektno da u ovom slučaju ispaštaju pješaci. Pravedna raspodjela prostora vidi se u Deželićevu prilazu, premda ni ta ruta nije povezana. Više ne morate odlaziti u Nizozemsku da biste vidjeli dobra rješenja za bicikliste, dovoljno je skoknuti u

Beč, Ljubljanu, Budimpeštu pa i u Novi Sad – navode u Sindikatu.

Zamolili smo ih da s nama podijele nekoliko savjeta za bicikliranje po još ograničenoj infrastrukturi u Zagrebu, a neke od njih možete primijeniti i na ruti 41. Večernjakove biciklijade koja starta 3. lipnja sa zagrebačkog Trga dr. Franje Tuđmana u 10 sati. Vozi se 22 kilometra do samoborskog Vugrinščaka, gdje su tijekom cijelog dana na rasporedu brojne radionice i igre za djecu, kvizovi znanja, bogata ugostiteljska ponuda, osvježenje u bazenu, sportska natjecanja te večernji koncerti uz Vatru i goste iznenađenja.

Bisage, odjeća, lokot

– Jako je bitno koji tip bicikla odabrati. Ljudi kod nas kao po nekoj inerciji još biraju brdske bicikle koji imaju široke gume i dosta su sporiji. Često se u tom slučaju žale da su se preznojili tijekom vožnje, a ustvari bi im cestovni ili gradski bicikl puno bolje odgovarao – kažu u Sindikatu. Domeću i da je umjesto ruksaka uvijek bolje koristiti bisage, odnosno torbe koje se mogu prikvačiti na stražnji dio bicikla, a neophodno je i odjenuti se sukladno vremenskim uvjetima. S obzirom na to da je gotovo nemoguće prijeći neku rutu cijelom dužinom legalno po infrastrukturi, u nekim mirnim jednosmjernim ulicama preporuka je da se vozi cestom jer je brže i lakše nego po nogostupu. Ključno je unaprijed isplanirati rutu te nakon završetka vožnje dobro osigurati bicikl.

– Nebrojeno puta čuli smo da su ljudi odustajali zato što im je netko otuđio bicikl, ali to se zaista može jednostavno prevenirati. Vezanje okvira uz lokot neophodno je da biste pronašli svoj bicikl ondje gdje ste ga i ostavili – zaključuju u Sindikatu.