Kako (zauvijek) riješiti izborne jedinice, manjince i dijasporu

Što ima Novljanin s nekim iz Vrginmosta, u istoj županiji? Karikirajmo: Što ja imam sa susjedom dva kata iznad, a komu ne znam ni ime, a niti on moje? Ovo nisu komunalni izbori

Ja sam vam poput većine Hrvatića – svejedno mi je u kojoj će izbornoj jedinici moj glas otići u vjetar. Ili u kojoj će se utopiti u masi. Neće biti prvi ni zadnji put. No, za razliku od većine, ja ću svoju dužnost ispuniti pokornim odlaskom na izborno mjesto, gdje god mi ga skrojili. Ovca na pašu ili ovca na klanje, pitate me sad? Ovo drugo prije ili kasnije, ali glasat ću (se), dokle god sam ovdje.

Sviđa li mi se kroj izbornih jedinica koji nam nudi Veliki Krojač? Ne baš. Ne vjerujem ni da je on sam sretan, jer zna, što god napravio, to neće biti haute couture, već samo hrvatski patchwork. Krpa na zakrpu. Načelno taj izborni kroj sezone nije ništa gori nego do sada. A pri tom, što god zborili kritičari, ipak papirnato rješava zahtjev Usuda – ujednačavanje izbornih jedinica. Pravo je pitanje trebam li se time zadovoljiti,? Mogu li zamisliti bolji kroj? Svakako, barem prema mojim mjerilima. No, tu se vraćamo na početak – moj glas opet odlazi u vjetar. Dobro, ponekad i glasno u eter. Ali mnogi će reći da je to ionako isto.

Hrvati se ne mogu složiti niti kad bi slavili Dan Državnosti, pa je iluzorno da bi se dogovorili o novom izbornom zakonu. Ta niti oporba nije kadra iznjedriti neki usuglašen kontraprijedlog, pa kako onda očekivati neki nacionalni konsenzus? Svatko tko je očekivao da će Plenković ususret izborima krenuti u široku raspravu o posve novom sustavu, doista je naivan. Zahtjev Usuda je ispunio, preporuke zanemario, temu skinuo s dnevnog reda. Koji tjedan rasprave i – život ide dalje. A izborno mjesto svakom od nas ostaje na istim koordinatama, bez obzira jesmo li među onih “čak” 78 posto koji ostaju u istoj izbornoj jedinici, ili među njih opet “čak” 22 posto koje deložiraju.

Jedna od duhovitijih dosjetki na ovu temu je o tramvaju broj 12, koji će voziti kroz tri izborne jedinice. No, vidi vraga, većini promiče da je trenutno moguće s kartom od 4 kune provozati se kroz – čak četiri izborne jedinice. Tramvajem broj 7, ako vas baš zanima. Od Savskog mosta preko Novog Zagreba do Dubrave. Provozajte se dok još možete, kako bi mogli pričati unucima.

Ima li ovdje izbornog inženjeringa, pitanje je sad? Oporba, naravno, puše i na hladno, no vidjeli smo već da čudan kroj nikome ne garantira pobjedu – HDZ glatko gubi svaki put kad nešto temeljito uprska. A birači daju šansu nekom drugom, pa i mijenjati izborni zakon, ako je tako loš. No, SDP je to svejedno propustio. Tko je sad doživio veći šok, SDP u Koprivnici kad su vidjeli da su upareni s Osijekom, ili osječki župan Anušić, kad je shvatio da nema ništa od povijesnog uspjeha na izborima?

Imao sam priliku pred kamerama o tome ćaskati s dvoje liberala, zastupnika u Saboru koji su krenuli iz iste stranke, a završili na suprotnim stranama političke bojišnice. Kad sam im rekao da bi najbolje bilo da biramo 80 zastupnika na teritoriju cijele Hrvatske kao jedne izborne jedinice, te 20 zastupnika iz županija u zaseban saborski dom u koji bi prebacili i 20 zastupnika iz redova manjina i dijaspore, naravno, zgrozili su se. Jer oni po takvim pravilima sabornicu – nikad više ne bi vidjeli.

Nisam im rekao da su baš oni izvrstan primjer onoga što u izbornom sustavu – ne valja. Iako ih oboje cijenim kao političare, a simpatični su mi i kao osobe, oni

Hrvati se ne mogu složiti niti kad bi slavili Dan Državnosti, pa je iluzorno da bi se dogovorili o novom izbornom zakonu

u Saboru – ne bi ni trebali biti! Barem ne kao predstavnici atomizirane političke alternative. Sasvim je ludo da smo stvorili sustav koji potiče unutarstranačke svađe umjesto da zauzdava ambicije stranačkih poglavnika koji ne mogu otrpjeti drugačije mišljenje te moraju biti glavni svaki u svojoj vlastitoj džepnoj stranci. U rezultanti, oni koji ne znaju zatomiti vlastiti politički ego i tolerirati niti članove vlastite stranke, donose Hrvatskoj manje koristi nego štete.

S obzirom na čuvstveno stanje nacije, možda jedino pravedno bilo bi da je svaki Hrvatić jedna izborna jedinica. No, tu bi, gle vraga, vjerojatno ipak bilo nekih logističkih poteškoća, pa moramo naći neki kompromis. A najbliže je da cijela Hrvatska bude jedna izborna jedinica. To bi se sigurno svidjelo Plenkoviću. No, ne bi mu se svidjelo ako zastupnici dijaspore i/ili manjina ne bi više bili nagrada relativnom pobjedniku, kamoli kingmakeri. Njih treba vratiti u zaseban dom parlamenta, s ograničenim ovlastima. Tri muhe jednim udarcem!

Ostaje pitanje, naravno, može li Plenkovićevo novo ruho donijeti ključnu prevagu kad nedostaje zastupnik ili dva. Nije nemoguće, no to se iz ovog kroja još ne vidi. Možda HDZ na jednoj strani dobije mandat više, ali na drugoj izgubi dva. I dalje presudan ostaje ne kroj već činjenica da HDZ-u kao izglednom relativnom pobjedniku u krilo pada obilan nagradni bonus zastupnika manjina i dijaspore – samo ako im Plenković da sve što oni traže. Mislite li stvarno da neće?