Moje slike nisu lake za konzumaciju, ali slike i moraju malo provocirati

Docent na slikarskom odjelu ALU studente uči da u slikarstvu nema “točnih” odgovora, a interesi mu sežu od gotike do digitalnog arta

Rijetko se događa da se u Zagrebu otvara nov galerijski prostor i da je pritom na ulici zbog toga zaustavljen promet jer se okupilo more ljudi. To se doista dogodilo, u Mesničkoj ulici, gdje je otvorena nova galerija Trotoar, a čast da prvi u njoj postavi samostalnu izložbu pripala je Pavlu Pavloviću, jednom od ponajboljih naših figurativaca mlađe generacije.

Nedostaje li Zagrebu kulturnih zbivanja poput ovog otvorenja?

Otvaranje novih galerijskih prostora i prostora za umjetničke projekte izuzetno je bitno za Zagreb jer se time širi kulturni krug i stvara vibrantnost umjetničke scene. Otvorenje je bilo sjajno posjećeno i nadam se da je ovo samo početak takvih inicijativa, za kojima Zagreb i kulturna javnost metropole očito imaju potrebu.

A što kronično nedostaje mladim slikarima, dakle i vama, u Hrvatskoj?

Tu bih se nadovezao na prethodno pitanje. Svakako su to izložbeni prostori i adekvatni umjetnički ateljei. Mnoge kulturne institucije, muzeji i galerije u gradu znatno su oštećeni ili zatvoreni nakon potresa, od Umjetničkog paviljona, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Muzeja za umjetnost i obrt do galerije Greta u kojoj su mladi umjetnici nakon što završe Akademiju često dobivali prvu priliku za izlaganje.

Svoje slike opisujete kao problematične. Zašto i za koga problematične?

Uvjetno rečeno problematične. Svakako mislim da nisu lake za konzumaciju. Primijetio sam da često kod gledatelja izazivaju podvojene osjećaje - s jedne strane su vizualno privlačne, dok s druge strane izazivaju osjećaj nelagode, možda zbog prenatrpanosti i nerijetkog koketiranja s elementima kiča. Nikad nisam bio previše zainteresiran za umjetnost u službi dekoracije i smatram da slike trebaju na neki način poticati pa čak i provocirati gledatelja.

Na njima nerijetko citirate važne vam autore iz povijesti umjetnosti i povijesti filma. O kojim uzorima je riječ?

Moji interesi u umjetnosti sežu od klasične slike kasne gotike, renesanse i manirizma, preko filmskih eksperimenata Hansa Richtera, montažnih postupaka Dzige Vertova i Sergeja Mihajloviča Ejzenštejna, Kristlovih animacija i pop arta do današnje digitalno generirane umjetnosti. Sve što me na neki način pokreće i potiče skupljam i implementiram u svojim radovima. U ovom najnovijem ciklusu “Trijumf vrlina” glavni fokus mi je bio na kasnogotičkom i ranorenesansnom slikarstvu, ponajprije na njihovu shvaćanju prostora, kompozicijskih načela i rješenja likovnih problema koja možemo smatrati čak i u današnje doba poprilično nekonvencionalnima. I sam naziv ciklusa preuzet je od slike Andree Mantegne iz 1502. godine, meni veoma bitne na koju se često vrlo rado vraćam.