Pierre-Gabriel u kadru plavih, dolazi
Robert Junaci
Do kraja prijelaznog roka nogometaša još je malo, do 15. veljače još su mogući ulazni transferi u naše prvoligaše. Dinamo još nije završio svoju priču što se tiče dolazaka. Nakon dovođenja Ronaëla Pierre-Gabriela, Francuza iz Nantesa, na poziciju desnog beka, prva želja je još jedan stoper s obzirom na to da Šutala i Perića neće biti još dugo na travnjaku. I novi igrač plavih odmah će biti s momčadi danas protiv Lokomotive.
– Odradio je trening s momčadi, a još u nedjelju trenirao je s Nantesom, prošao je pripreme i ako smo ga na vrijeme registrirali, bit će u kadru za utakmicu, kako bi malo osjetio momčad i atmosferu, ipak je igrao na malo drukčijim stadionima – kazao je trener Dinama Sergej Jakirović.
Gabriel Rukavina u Gorici
I dok se čeka mogući dolazak novog stopera, plavi bi već danas trebali dobiti novog igrača, ali ne stopera nego veznog igrača, dobro poznatog plavim navijačima. Naime, u Maksimir se vraća Marko Rog, najskuplji ulazni transfer plavih, kojeg je Dinamo iz RNK Splita doveo 2015. godine za pet milijuna eura. Rog je to višestruko vratio, prodan je u Napoli za 15 milijuna eura. Rog je sjajan igrač, odličan dečko, no iza sebe ima vrlo teške godine. Ove sezone nije odigrao nijednu utakmicu jer se oporavlja od ozljede, treći put su mu puknuli ligamenti koljena, a ukupno je u zadnje četiri sezone odigrao samo 47 utakmica zbog tih ozljeda. Posljednju ozbiljnu sezonu odigrao je 2020./21. kada je u 16 utakmica igrao prosječno 80 minuta po susretu, no u sljedećoj je nastupio samo osam puta, i to 38 minuta u prosjeku, a u sezoni 2022./23. upisao je 23 nastupa, 48 minuta u prosjeku po utakmici. U te posljednje četiri sezone, računajući i aktualnu, jednom je bio strijelac i upisao je dvije asistencije.
Uz sve to Marko Rog još nije spreman, još se oporavlja od operacije koljena i očekuje se da bi se na teren mogao vratiti krajem ožujka ili početkom travnja. Rogov motiv je jasan. Nakon oporavka želi oživjeti
Što se potencijalnih stopera tiče, i dalje se najviše spominju Ukrajinac Arsenij Batagov iz Zorje i Španjolac Raul Torrente iz Granade
svoju karijeru, možda se i igrama u Dinamu vratiti i u reprezentaciju za koju je odigrao 21 utakmicu. No ne bude li na ljeto odlazaka iz veznog reda, upast će u veliku gužvu jer tu su Mišić, Ademi, Baturina, Bulat, Sučić, Halilović. Plavi imaju na posudbi i Vidovića, a trebali bi se oporaviti Stojković i Kačavenda. No, dobro, valjda su i Dinamo i Rog procijenili da u njihovu “braku” postoji obostrani interes.
Što se stopera tiče, i dalje se najviše spominju Ukrajinac Arsenij Batagov iz Zorje i Španjolac Raul Torrente iz Granade. Ukrajinac se čini boljom
Momčad Rijeke ove sezone HNLom hara poput bure. Nisu svi konkurenti otpuhani, ali svjesni su u svlačionicama Rujevice da sa svojih 200 km/h do kraja sezone svašta mogu napraviti. Momčad Željka Sopića trenutačno je vodeća na tablici, zabija najviše golova (41), a u redovima ima i Tonija Fruka (22) koji je na vrhu liste asistenata (10). Rođeni Slavonac na Kvarneru je od ljeta prošle godine i tamo stasa u igrača europskog kalibra.
– Nisam očekivao da ću živjeti uz more, ali lijepo je promijeniti okolinu. Slavonija je Slavonija, no uživam u Rijeci. Prilagodio sam se, a s obzirom na tablicu i igru, još mi se više sviđa – kaže nam Toni koji je prošlo ljeto na stolu imao nekoliko ponuda, ali odabrao je ovaj put.
– Dinamo je bio dugo u priči, bilo je i inozemnih ponuda. Smatrao sam da je dobro da ostanem još koju godinu u HNL-u. Kada sam sve zbrojio i oduzeo, htio sam kontinuitet, minutažu koja mi je nedostajala. Na kraju sam izabrao Rijeku i nisam požalio. Zanimljivo je u ligi i klubu u odnosu na prije. Ne sjećam se kada su tri kluba bila u borbi za naslov. Mi smo prvi, nadam se da će tako i ostati. Nisam ni zamišljao da će situacija biti tako dobra kada sam dolazio. No, sada vidimo kako to ide i znamo da to moramo iskoristiti.
Trener Sopić je poseban
Toni je vrlo mlad napustio Hrvatsku. Otišao je u Belgiju, u Mouscron pa Fiorentinu prije povratka u HNL.
– Bilo je teško jer sam sa samo 17 godina otišao u Belgiju, teško je i starijim igračima, kako neće biti nekome tko je mlad. Mislili smo tada da trebam drugačiji put, nešto veće. Dogodila se Belgija pa Fiorentina, sve se znalo unaprijed. Prošao sam svašta i ne bih to ponovio. No, sve je to bila dobra škola, oblikovalo me. Naučio sam jezik i kulturu, a i bio sam bliže seniorskom nogometu, puno su bolji uvjeti tamo.
A iz tog razdoblja ostala su mu lijepa sjećanja...
– Kada sam bio u Fiorentini, odrađivao sam neke treninge s prvom momčadi. Tada je tamo bio Franck Ribéry. Bilo mi je nezamislivo trenirati s njim, razmjenjivati paseve, a prije toga si ga gledao na TV-u u Ligi prvaka.
Usprkos svemu, u Rijeci Toni također uživa. Momčad igra jedan od najljepših nogometa u HNL-u i drži vrh tablice.
– Prvi dio polusezone smo dobro odradili uz možda koji kiks, ali ne možemo se žaliti. Nitko nije očekivao da ćemo ovako dobro krenuti u nastavak sezone, ali jesmo. Ipak, svi smo zapravo mirni, nema euforije. Shvatili smo gdje se nalazimo i da imamo priliku. U početku smo se sjajno osjećali, kao al pari smo uz Dinamo i Hajduk, ali sada smo shvatili da nema potrebe za nekom nervozom ili strahom. Igramo svoju igru i želimo se pokazati.
No, dok je u svlačionici mirno, u gradu ljudi ipak više titraju oko naslova.
– Ljudi su sretni, imamo podršku. Prepoznaju me i na ulici. Imao sam situaciju kada sam ušao u restoran, jedan gospodin mi je dobacio: “Fruk, samo tako nastavite.” Dobar je to osjećaj.
A dobar je osjećaj i kada radiš s trenerom kojeg poznaješ, Toniju je to Sopić s kojim je bio i u Gorici. Tamo su se vadili s dna ljestvice, ovdje drže vrh.
– Trener Sopić je poseban. I po karakteru, ali i po poslu, a radi ga odlično. Treba on držati 25 različitih karaktera na okupu i na zemlji pogotovo sada kada smo na prvom mjestu. U Gorici je bio drugačiji pristup, cijelu godinu smo ispadali iz lige, a on je vjerovao da ćemo ostati. Za njega su ovo dvije različite prilike u dvije godine.
Pitali smo ga jesu li se obistinile i Sopićeve izjave kada je rekao da će nakon Hajduka prvo sve počastiti na benzinskoj, a potom će odraditi trening u dva ujutro?
– Bilo je tako. Igrači koji su igrali, imali su regeneraciju, a ostali su trenirali na terenu u dva ujutro, ali i
Tko kaže da ne sanja dres vatrenih – laže. Dečki u klubu zezaju me da sam zbog asistencija sljedeći na pozivu, kaže Fruk on je bio s njima. Neki se tome nisu nadali, pogotovo oni koji nisu navikli na njegov karakter. Ja sam to prošao pa sam znao što nas čeka.
Što se uzima na benzinskoj kada trener časti?
– Tko što stigne, uglavnom grickalice i čokolade. Častio je oba puta kada je obećao.
Kako se slavilo nakon pobjede nad Hajdukom?
– U autobusu nije bilo fešte, nakon utakmice smo slavili u svlačionici. Znali smo da nas čeka onaj trening u dva-tri ujutro pa nismo bili za neke fešte.
Može srušiti rekord
Bit će prilika za slavlje, sada je koncentracija ipak na nogometu. Pitamo Tonija, protiv koga je najteže igrati u HNL-u?
– “Male utakmice” su dvosjekli mač, ovisiš o sebi, igraš svoje i ideš po tri boda. Oni se više nabriju, gušt im je to igrati i dat će više energije. Tih utakmica treba se paziti, a kada su tu Dinamo i Hajduk, ne trebaš puno motivacije, to je dobro samo za sebe. Mi sve shvaćamo ozbiljno, u tri kola nastavka sezone upisali smo tri pobjede. Do sada je možda najteže bilo u Gorici kada je bio snijeg na terenu, tu nema nogometa, ne znaš kako bi igrao, ne možeš spojiti pas. No, protiv Hajduka na Poljudu, pred 30.000 navijača, bilo je sjajno.
Koliko takva atmosfera generalno nedostaje HNL-u?
– Mislim da bi se igrao dvostruko bolji nogomet da uvijek ima navijača. Igrači bi se još više davali da znaju da ih čekaju pune tribine.
Kako vidi igre Dinama i Hajduka, pitamo ga?
– Dinamo je slabije krenuo u prvenstvo u odnosu na prijašnje godine, ali tu smo uskočili mi i Hajduk da to iskoristimo. Igraju dobar nogomet, misle ozbiljno, ali svašta im se događa. Vidimo i da Hajduk s pojačanjima cilja visoko. Sve je to zanimljivo. Koliko god da je bilo vatre oko prvog mjesta, sad će biti još više.
Tko je najbolji igrač lige? – Govorio sam uvijek da je to za mene Bruno Petković. Bez obzira na to je li u boljoj ili lošijoj formi, sviđa mi se njegov stil igre, vidi se da baš razumije nogomet, zna potez unaprijed. Može riješiti utakmicu jednim potezom.
Među najboljima je i sam Fruk. Trenutačno s 10 asistencija najbolji je u HNL-u. Sjajno odrađuje te ofenzivne zadaće.
– Nikad prije u ove dvije sezone nisu me krasile asistencije niti sam bio takav igrač. U Rijeci igramo ofenzivno, imamo sjajnih napadača i podredio sam se momčadi, promijenio stil igre što mi i odgovara. Nije mi problem, pogotovo kad imate igrače u napadu kao mi.
Igor Novaković je u sezoni 2005./06. imao 13 asistencija, to je za sada rekord Rijeke, no Toni bi to mogao srušiti.
– Ima tu zezanja u svlačionici na račun toga. Kako nisam igrao protiv Istre, rekli su mi da ne pauziram previše, da se moram vratiti i srušiti rekord. No, nisam opterećen time. Neka se samo nastavi kontinuitet i forma.
Toni je u HNL-u debitirao u dresu Gorice baš protiv Rijeke, a i prvi gol u ligi zabio je baš Rijeci.
– Sjećam se toga, tu minutu-dvije bio sam najsretniji čovjek na svijetu, a nakon toga je došao poraz 3:4. No ostaje mi to duboko u sjećanju, to je moj prvi gol u HNL-u. Bio sam sretniji nego riječki navijači tada.
Sada je pak na drugoj strani jer njegovu Rijeku u nedjelju čeka gostovanje u Gorici u 22. kolu HNL-a.
– S puno igrača Gorice ostao samu kontaktu, u dobrim smo odnosima. Njima nije najbolje krenula polusezona. U početku su dobro startali, sad su popustili. Željni su da se vrate na stari put. Bit će ovo teška utakmica.
Svirao je gitaru
Toni pak još ne zna hoće li on u njoj biti jer ima malih problema s ložom.
– Nije ništa strašno, bio sam na pretragama, malo treba povući ručnu, usporiti tempo. Ne treba riskirati, još ćemo vidjeti što će biti s Goricom.
Rizik se ne isplati pogotovo sada kada je u sjajnom naletu. Prošao je i sve uzraste mlade hrvatske reprezentacije, a u Rijeci svlačionicu dijeli s nekim vatrenima (Labrović, Pjaca, Pašalić) pa ga pitamo koliko se priča o reprezentaciji?
– Tko kaže da ne sanja dres vatrenih – laže. To je sam vrh i cilj igranja nogometa, pogotovo sada kada si svjesniji da ti možda stepenica fali do toga. Razgovaramo o reprezentaciji kroz šalu pa su tu klasična podbadanja suigrača. Zbog asistencija me zezaju da sam sljedeći na pozivu – kaže nam Toni koji je uistinu jednostavan dečko.
– Kada ne igram, volim s prijateljima raditi sve osim nogometa. U slobodno vrijeme sam na padelu, igramo košarku ili tenis. Štoviše, da ne igram nogomet, vjerojatno bih se posvetio tenisu. Jedno vrijeme sam čak učio svirati gitaru, ali nije me dugo to držalo, dojadilo mi je.