Božić mi je zbog nemjerljiva utjecaja na našu klupsku košarku odmah iza Hezonje
Itrenerima u najboljim godinama događa se da su neko vrijeme bez posla, na svojevrsnom čekanju novog izazova. U jednoj takvoj situaciji je i Jurica Golemac (46), bivši trener Cedevita Olimpije – Prvi sam put u životu bez posla, od 17. godine, u kojoj sam počeo igrati seniorsku košarku. I nikad svih tih godina nisam bio u Zagrebu ovoliko dugo. Vrijeme provodim s obitelji i prijateljima.
Dobar sam sa Šarasom
No, Jurica nije od onih koji će dignuti sve četiri u zrak. Štoviše, višak slobodnog vremena provodi ulažući u sebe.
– Upravo sam se vratio iz Istanbula, gdje sam proveo dva tjedna. Jedan tjedan gledao sam treninge Šarunasa Jasikevičiusa u Fenerbahčeu, a drugi način rada Dušana Alimpijevića u Bešiktašu. Sa Šarasom sam dobar još iz vremena dok smo zajedno igrali u Olimpiji, a s Alimpijevićem sam se upoznao kada sam kao trener Cedevita Olimpije u Eurokupu vodio utakmice protiv njegova Bursaspora. Prije toga sam, po tjedan dana, bio kod Nevena Spahije u Veneciji i kod svoga bivšeg trenera Francesca Vituccija u Trevisu.
I to nije sve. Svjestan da su ove sezone termini trenerskih promjena uglavnom prošli, Jurica planira još neka putovanja s namjerom stručnog usavršavanja.
– Planiram otići još i do Željka Obradovića u Beograd, ali i u Njemačku, točnije u Bayern, kod Emilija Kovačića, koji je ondje razvojni trener. Zapravo, za vrijeme odigravanja završnih turnira nacionalnog kupa svakako ću otići ili u Španjolsku ili Njemačku. Sve to otvara mi nove vidike. Uspoređujući, vidiš što si radio dobro, a što možeš primijeniti. Ako kod svakog trenera uhvatiš samo jednu dobru stvar, već ćeš biti bogatiji.
No, baštini naš sugovornik i bogato iskustvo iz igračke karijere, u kojoj je nosio boje Efesa, Ural Greata, Hapoela Jerusalem, Paris-Levalloisa, Panelliniosa, Rome, Panathinaikosa, Albe Berlin, Colossusa, Avellina i Krke.
– Mnogi od trenera za koje sam igrao danas su renomirani. Recimo, u Colossusu sam igrao kod Sfairopoulosa, sada eminentnog euroligaškog trenera. Kao bivši igrač lakše shvaćam igrački mentalitet i pokušavam ne uspoređivati sebe kao igrača s igračima momčadi koju vodim. Najgora je stvar kad igračima kreneš s: “Eh, kad sam ja...”
Ako si Šarunas Jasikevičius, takva igračka veličina, kako izbjeći to “Eh, kad sam ja...”?
– Druga su vremena. Igrače ne zanima što je bilo kad si ti igrao košarku jer to je samo veličanje sebe. Ti iskustvom i znanjem moraš dobiti poštovanje svojih igrača, a ne svojom igračkom karijerom. kaz. Ovosezonska brojka od osam smijenjenih trenera u Euroligi je nevjerojatna. Oni koji vode klubove očito tako sebe štite. Problem je što ljudi koji nemaju znanja i iskustva vjeruju svemu što vide i čuju, podložni su čak i društvenim mrežama, i jako je malo klubova koji imaju dugoročan projekt i ambiciju na koju javnost ne bi trebala utjecati. Da i ne govorimo o Hrvatskoj, gdje neki treneri i po godinu dana ne dobiju plaću. Šteta što se hrvatski treneri jače ne organiziraju, dojma sam da Srbija i Slovenija imaju vrlo jake udruge trenera.
Kad smo već kod hrvatske košarke, kako se Jurici svidjelo ono što se od reprezentacije moglo vidjeti na prošloljetnim olimpijskim pretkvalifikacijama?
– Kao navijač sam bio oduševljen, a kao košarkaški radnik vidio sam nešto jer se igralo protiv dobrih reprezentacija. Sesar se pokazao kao dobar izbor, odlično je vodio reprezentaciju kroz taj turnir. Druga je stvar što naša javnost ne zna da su zemlje poput Švedske, Finske i Poljske iznad nas po ulaganju, radu i programu. A mi kao da smo zapeli u vremenu i mislimo da je Split još uvijek najbolji u Europi i da Cibona puni Dom sportova.
Kad je u pitanju ovoljetni olimpijski kvalifikacijski turnir, čini se da je Hrvatska, svrstana u skupinu s Grčkom i Slovenijom, od mnogih već otpisana.
– Otpisivali su nas i prije onog kvalifikacijskog turnira u Torinu 2016., kada je za Grčku također igrao Antetokounmpo, pa smo prošli. Nadam se da će Bogdanović biti zdrav i spreman i da će igrati za Hrvatsku. Ako on dođe, bio bi to još jedan igrač ekstra kvalitete jer mi imamo igrače, poput Šarića, Hezonje i Zupca, koji u svojim klubovima najviše razine igraju značajne uloge. A to su igrači u najboljim godinama.
A evo kako im je Jurica podijelio bodove u Večernjakovoj anketi za izbor košarkaša godine. Za prvoplasiranog kazao je da je neupitan.
– Meni je broj jedan Hezonja jer je postao stožerni igrač najboljeg kluba u Europi. Taj je dečko sada i mentalno sazrio, a sa svojim atletskim predispozicijama može braniti svih pet pozicija.
Šarićeva želja za pobjedom
Na drugom je mjestu igrač iz hrvatskog kluba, što je u ovom izboru već godinama rijetkost.
– Možda će biti malo iznenađujuće, no na drugo ću mjesto staviti Luku Božića, ponajprije zbog njegova utjecaja na hrvatsku košarku. Njegov Zadar skidao je skalpove euroligašima, a on je bio MVP regionalne lige i moram čestitati njegovu klubu da ga je uspio zadržati. Nažalost, on još nije bio u reprezentaciji zbog ovih ili onih razloga, u koje neću ulaziti, no nadam se da će u svakoj sljedećoj akciji biti.
U poretku slijedi tercet dugogodišnjih NBA igrača.
– Zubac je u prvoj petorci momčadi, njen stožerni centar, koja će ove godine ciljati na najviši plasman. Zubac je inteligentan i radin dečko koji je dokazao da se poniznim ponašanjem i velikim radom može napraviti jako puno. Bojan Bogdanović je dugo godina naš najcjenjeniji košarkaš, koji posljednje dvije sezone u prosjeku zabija 20 koševa. Da je u boljoj momčadi od Detroita, bio bi jako bitan igrač.
Premda mu je dao samo jedan bod, o Dariju Šariću Golemac je imao puno toga reći.
– S njim sam počeo trenersku karijeru u Ciboni kada me Rimac, tri mjeseca nakon što sam završio igračku karijeru, pozvao da mu budem pomoćnik. On je bio najzaslužniji što je te godine Cibona osvojila naslov regionalnog prvaka usred Beograda. U to je uvjerio sve suigrače, pa čak i nas trenere, koji smo tada bili trenerski neiskusni. Sve nas je zarazio svojom željom za pobjedom i radom, a isto je činio i u reprezentaciji, u kojoj smo se svi poistovjetili s njegovom liderskom ulogom.