Trogrlić: Odabir Markova trga za prosvjed govori da je lijeva oporba nesigurna
Što nam sutrašnja subota može donijeti? Bude li odaziv građana na prosvjed ljevice masovan, kakvu će se poruka vlasti poslati? Bude li građana malo, što će to značiti za lijevu oporbu? Je li odabir Markova trga dobro pogođen ili je to tek vješto izbjegavanje Trga bana Jelačića koji nije lako napuniti? Koliko snagu prosvjeda mogu umanjiti obračuni između Mosta i Možemo!? Pitali smo to analitičare Jerka Trogrlića, Peru Maldinija i Aleksandra Musića.
– Već izbor lokacije govori da ambicije nisu velike i svjedoči koliko je oporba nesigurna u sebe jer izabrati Markov trg za masovni prosvjed pokazuje strah od mogućeg neuspjeha prosvjeda koji je zapravo velika prilika. Atmosfera se “pumpa” i ne vidim način da Markov trg ne bude pun jer riječ je o relativnom malom prostoru, a tko god dođe tamo, doći će ciljano. Situacija s izborom Ivana Turudića i lex AP-om prilika je da oporba zada udarac Vladi i u tom smislu prosvjed im služi kao dobar alat. Iako sve stranke ljevice pozivaju na prosvjed pojedinačno, organiziraju se između sebe pa SDP planira dovoženje svojih članova, a isto to rade i Možemo! i Centar, ipak je to prvi put da su toliko unisoni u nekom konkretnom oporbenom djelovanju koje bi potencijalno moglo nanijeti štetu Vladi. No tu se pojavljuju dvije opasnosti. Prva je to što Most šalje disonantne tonove i svađa se s Možemo!, a druga što građani ne žele biti prepoznati kao netko tko podržava bilo koju stranku u oporbi već žele prosvjedovati protiv konkretnih odluka Vlade – smatra Jerko Trogrlić.
– Odluka ljevice da otpor Andreju Plenkoviću pokuša iskazati privremenim seljenjem djelovanja na otvoreno, umjesto svađa u Saboru, za nju bi mogao biti koristan smjer. Sentiment javnosti je takav da sabornicu sve više u cjelini promatra kao mjesto besplodnih svađa, svojevrsni cirkus, što više koristi vlasti nego oporbama, dok bi se okupljanje ljudi, kada bi se znalo kako, moglo pretvoriti u poruku šireg društvenog otpora i iskru izbornog uspjeha. Ono što je vječni i zasad nepremostivi operativni problem, kako za SDP tako i za Možemo!, jest činjenica da nikad nisu izgradili ulaz u određene društvene skupine koje bi po potrebi mogli uvesti u igru kao saveznike u igri brojeva – mogućnost izvođenja tisuća i tisuća građana na ulice. U tom smislu rizik izvođenja ljudi na Markov trg jest to da medijanski birač sve naprosto shvati kao buru u čaši vode, a vlast elegantno ignorira. Trg bana Jelačića bio bi nešto sasvim drugo, nedvosmisleno moćan statement. Tek bi izgledni posrtaj u pokušaju njegova ispunjavanja pokazao stvarne odnose snaga u društvu, na štetu oporbi. Što se tiče odiuma ljevice prema Mostu, nejasno je koju matematiku ona ima u glavi – ako je cilj vlast, onda im je ovakvo “spaljivanje mostova” nelogičan potez. Jer ili se ide po vlast ili se ide po moralizatorsku galamu. Trećeg nema – poručuje Aleksandar Musić.
Pero Maldini smatra da ovaj prosvjed neće biti masovan, čega su svjesni i organizatori, ali je njima cilj biti prisutan u javnosti i medijima, te kaže:
– No neovisno o odzivu na prosvjed ne može se očekivati da će organizatori steći neku veću političku potporu niti da će vladajući izgubiti već postojeću. Odabir Markova trga nije nužno povezan s institucijama vlasti koje se tu nalaze, već je to prije “ziheraški” potez organizatora, nesigurnih u odziv građana. Okupi li se malen broj građana, taj fizički relativno nevelik prostor izgledat će napučen. Trg bana Jelačića, i s višestruko većim brojem ljudi, izgledao bi poluprazno. To je očit razlog zašto je odabran Markov trg.