Turudićeva važeća provjera je stroža nego za zamjenike GDO-a
Predsjednik države Zoran Milanović uz to što se teškim riječima obrušava na imenovanog Glavnog državnog odvjetnika koji 26. svibnja treba stupiti na dužnost ne posustaje u inzistiranju da Ivan Turudić mora biti podvrgnut sigurnosnoj provjeri. Unatoč tome što je najrigorozniju provjeru 1. stupnja kao uskočki sudac Turudić prošao 2009., 2014. i 2019. pa s obzirom na petogodišnji rok trajanja potonja provjera je još važeća. Na saborskom Odboru za pravosuđe je SDP-ov saborski zastupnik Arsen Bauk u tom kontekstu postavio vrlo relevantno pitanje kad je prof. dr. sc. Zlata Đurđević govorila na tu temu, ali je na žalost u raspravi ona to prečula pa je to ostalo neodgovoreno. Bauk je pitao razlikuju li se sigurnosne provjere koje prolaze uskočki suci u odnosu na provjere koje se traže za zamjenike Glavnog državnog odvjetnika.
Predsjednik nije u pravu
Baukovo pitanje je relevantno s obzirom da je i predsjednik Milanović u svome priopćenju naveo: “Jako je važno znati, pa i ovdje ističemo: svaka sigurnosna provjera provodi se specifično za točno određenu dužnost ili posao, tome se prilagođava i sadržaj sigurnosne provjere! Znači, sigurnosna provjera za suca nije ista kao sigurnosna provjera za državnog odvjetnika. Evidentno o Državnoodvjetničkom vijeću, pokazuje da su sigurnosne provjere jednako uređene kako za kandidate koji tek ulaze u sudstvo ili u državno odvjetništvo, tako i za uskočke suce i uskočke zamjenike državnog odvjetnika, kao i za suce Vrhovnog suda i zamjenike GDO-a. S tim da najstrože provjere prolaze uskočki dužnosnici, kako suci tako i državni odvjetnici. Ostali prolaze temeljnu sigurnosnu provjeru 2. stupnja i to samo kad prvi put ulaze u pravosudni sustav i eventualno kad se kandidiraju za vrhovne suce ili zamjenike GDO-a, dok pravosudni dužnosnici koji rade na uskočkim predmetima prolaze provjeru 1. stupnja i to svakih pet godina. Dakle, odgovor na Baukovo pitanje je da Turudić ima još važeću strožu provjeru 1. stupnja, a provjera zamjenika GDO-a je stupanj slabija.
U oba slučaja SOA provjerava javne izvore, službene evidencije i zbirke podataka nadležnih sigurnosno-obavještajnih agencija, drugih državnih i javnih tijela, evidencije i zbirke osobnih podataka, poslovnu ili drugu službenu dokumentaciju. Dok je kod provjere 1. stupnja razgovor s provjeravanom osobom obvezan, kod provjere 2. stupnja provest će se samo ako SOA procjeni da je to potrebno, što vrijedi i za razgovore s drugim osobama. Dok se kod provjere 1. stupnja provjeravaju supružnici i drugi ukućani provjeravane osobe, te se razgovara s osobama koje u sigurnosnom upitniku navede kao osobe koje mogu potvrditi podatke iz upitnika. Razlika je i u tome što je kod provjere 1. stupnja moguće provesti i mjere tajnog prikupljanja podataka, i posebne uvjete koji se traže za imenovanje zamjenika GDO-a (članak 52. stavak 3. Zakona o DOV-u). Predsjedniku Milanoviću i svima koji inzistiraju na njegovu tumačenju ključna je odredba članka 58. stavka 5. Zakona o DOV-u u kojoj je propisan “postupak imenovanja zamjenika GDO-a” pa se navodi: “Prije donošenja odluke o imenovanju Vijeće će nadležnoj sigurnosno-obajveštajnoj agenciji podnijeti zahtjev za provedbu temeljne sigurnosne provjere za kandidate iz stavka 4. ovoga članka koji ne obnašaju državnoodvjetničku dužnost.”. Kako je Turudić sudac, drže da se ta odredba odnosi i na njega. Međutim, Turudić sada nije imenovan zamjenikom GDO-a, već je imenovan GDO-om. Kad bi predsjednikovo tumačenje bilo ispravno, onda je po toj odredbi DOV trebao od sudačkog vijeća Visokog kaznenog suda tražiti i ocjenu obnašanja sudačke dužnosti za Turudića. Premda se DOV ogradio da nema nikakvu ovlast u postupku imenovanja GDO-a, jer je sve u nadležnosti Vlade i Hrvatskog sabora, zagovornici sigurnosne provjere Turudića, inzistiraju da na njega treba primijeniti članak 58. koji se odnosi na postupak imenovanja zamjenika GDO-a.
DSV nije tražio što i DOV
Zanimljivo je što je na isti način propisano i imenovanje predsjednika Vrhovnog suda koji mora ispunjavati opće i posebne uvjete za suca VS-a, pa iako kandidati za suce VS-a moraju kao i zamjenici GDO-a proći sigurnosnu provjeru, Državno sudbeno vijeće u javnom pozivu nije poput DOV-a tražilo suglasnost kandidata za tu provjeru. Pa joj nije podvrgnut ni Radovan Dobronić jer je ni za njegovu dužnost zakon izričito ne navodi. Iako će po isteku mandata biti sudac VS-a kao i Turudić zamjenik GDO-a. To što se Dobronić nije zatekao u spornim okolnostima nije argument jer ne znamo bi li se i kod njega našla nešto sporno, kao što je kod Turudića otkriveno temeljem tajnih mjera da se 2015. sastajao s Mamićem dok je bio pod istragom. To jest etička dvojba, ali očito što ni Milanović kao premijer nije tada reagirao na takav “politički zalogaj” - s obzirom na ulogu Turudića u njegov premijerskom sramoćenju pred javnošću i EU-om 2013/2014. u vezi s izručenjem Josipa Perkovića - očigledno je i kod njega presudilo to što nije bilo ni indicija o pogodovanju, kao što ih nema ni nakon objave SMS-ova s Josipom Rimac, već isključivo ničim potkrijepljene medijske interpretacije pa Dobronić zbog toga nije pokrenuo ni etički sud.
Ratni načelnik Bugojna Dževad Mlaćo i nekadašnji zapovjednik postrojbi Armije BiH na tom području Selmo Cikotić, koji su optuženi za ratne zločine nad bugojanskim Hrvatima, izjasnili su se jučer na Sudu BiH u Sarajevu kako se ne osjećaju krivima ni po jednoj točki optužnice.
Mlaćo i Cikotić pred sucem su izjavili kako nisu krivi pa će sud u roku od dva mjeseca zakazati početak formalnog procesa na kojemu će Tužiteljstvo BiH dokazivati njihovu krivnju iskazima 62 svjedoka i predstavljanjem 780 materijalnih dokaza.
Prema navodima iz optužnice, njih su dvojica optužena za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika tijekom sukoba između Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na području Bugojna 1993. godine.
Za Mlaću je navedeno kako je zapovjedio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti i to tako što je osobno napravio popis onih koji će biti ubijeni.
Trojica zarobljenih Hrvata usmrćena su nakon zlostavljanja u improviziranom zatvoru u Bugojnu, dok su ostali odvedeni na obližnju planinu Rostovo i tamo ubijeni, a njihova su tijela pokopana na skrivenom mjestu.
Nakon rata posmrtni ostaci četvorice ubijenih pronađeni su i ekshumirani, a za tijelima preostalih žrtava još se traga. Procjena je kako lokalitet Rostova skriva ostatke najmanje još 15 ubijenih Hrvata.
Cikotić, koji je u tom razdoblju bio zapovjednikom operativne skupine Armije BiH, optužen je jer je izdavao naredbe da se zarobljeni Hrvati izvode na obavljanje prisilnih radova na prvim crtama bojišnice, gdje su ujedno bili živi štit. Dvojica zarobljenika pritom su ubijena, a više ih je ranjeno. Cikotić je uz to propustio spriječiti zlostavljanja i ubojstva zarobljenih pripadnika HVO-a i nije poduzeo mjere kako bi spriječio i kaznio počinitelje.
Trideset godina nakon ubojstava i progona Hrvata Bugojna Tužiteljstvo BiH je u prosincu 2023. za te zločine optužilo Mlaću i Cikotića te nekadašnjeg časnika Armije BiH Tahira Granića. Sud BiH optužnicu protiv Mlaće i Cikotića potvrdio je u siječnju, a odbacio je dio optužnice koji se odnosio na Granića, koji je zapovijedao 307. brigadom Armije BiH. Sud je ocijenio kako tužiteljstvo nije prikupilo dovoljno dokaza koji bi potvrdili da je on naložio odvođenje zarobljenika na prisilni rad. Dževad Mlaćo je i nakon rata godinama bio na čelu bugojanske općine te je obnašao dužnosti u Stranci demokratske akcije (SDA), dok je Selmo Cikotić kao kadar te stranke bio na pozicijama državnog ministra sigurnosti, a potom i obrane. Zbog zloporabe položaja i ovlasti dok je vodio Ministarstvo obrane Cikotić je prošle godine osuđen na tri godine zatvora. (h)
Tijekom proteklih godina gotovo redovita pojava postale su pritužbe dijela poljoprivrednika na provedene natječaje za zakup poljoprivrednog zemljišta koje su provodili općine i gradovi. Najnoviji slučaj, a sigurno ne i posljednji, zabilježen je u Općini Vrbanja, u Vukovarsko-srijemsko županiji, koji će najvjerojatnije završiti i na sudu.
– Natječaj u Općini Vrbanja bio je raspisan početkom 2023. godine i na njega sam se javio siguran da ću dobiti u zakup zemlju i dalje se se baviti poljoprivredom te širiti se, za što sam imao planove. Međutim, ispostavit će se da sam bio naivan i da od toga zapravo, barem za sada, neće biti ništa jer su tako odlučili seoski šerifi – kaže Dario Landekić iz Vrbanje.
Kaže kako je predmet natječaja bilo 300-tinjak hektara zemlje, a da su se na natječaj pristigle 64 prijave. Prema njegovim riječima, on ima trajne nasade od prije 17 godina, a oni su uputama koje su pristigle iz Ministarstva poljoprivrede, a ne važećim zakonima, jednostavno obrisani i na ime njih nije dobio nikakve bodove što je, kako kaže, morao.
– Problem je u tome što su se uvjeti natječaja mijenjali ne samo tijekom njegove provedbe nego i nakon što smo svi mi predali traženu dokumentaciju. Natječaj je trajao od 17. veljače do 17. ožujka prošle godine da bi 24. ožujka, dakle nakon što je završen i predana sva dokumentacija, došla uputa iz Ministarstva poljoprivrede kako da se boduju pristigli zahtjevi. Međutim, to nije po zakonu, ali su se Povjerenstvo, koje je imenovala općina, i sama Općina držali tih uputa. Zbog toga sam ja od ukupno 25 bodova dobio 15 i tako sam umjesto planiranih 30 hektara, što je maksimum, u zakup dobio 1,5 hektar zemlje – pojašnjava Landekić.
Međutim, kako ističe ni to nije bio kraj jer je naknadno otkrio da su nekim drugim kandidatima prijavljenima na natječaj dodjeljivani “izmišljeni bodovi”.
– U raspisanom natječaju i zakonu piše da se točka H (udruživanje i zapošljavanje) boduje s maksimalno 3 boda, a oni su neke od prijavljenih bodovali s po 5 bodova. To je direktno pogodovalo jednoj osobi koja je s ta 2 boda dobila 30 hektara zemlje u zakup, a koja bez ta 2 boda ne bi dobila ništa – kaže Landekić.
Govoreći o provedenom natječaju, Landekić kaže kako ovo nije prvi put da se događaju čudne stvari oko njega te podsjeća i na provedeni natječaj od prije 15-ak godina, kada se dogodilo slično.
– Tada je moj prijatelj, inače magistar agronomije, ostao bez zemlje. Planirao je raditi i ostati ovdje, ali je na kraju bio prinuđen otići raditi u Njemačku, gdje je i danas. Završilo je sve i na sudu. Osobno sam mislio da se tako nešto danas ne može ponoviti, ali i sam se uvjerio da sam se prevario – rekao je Landekić.
Pokušali smo komentar slučaja dobiti i od načelnika Općine Vrbanja Velimira Redla (HDZ), ali se on nije javio na telefonske pozive niti je odgovarao na poruke. Zato je o ovome provedenom natječaju bilo riječi u Hrvatskom saboru, gdje je predsjednik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček rekao kako je rezultat išao na štetu onih koji ne pripadaju političkoj eliti, a da su u ovom slučaju to neki članovi Hrvatskih suverenista.
– Oni će svakako zadovoljštinu zatražiti na sudu, a od Ministarstva i DORH-a očekujemo da provjeri što se tamo sve događalo jer je jasno kako to nije bilo u skladu sa zakonima – zaključio je Pavliček.