Švicarsku kuću kane dati u zakup uz uvjet da se revitalizira i otvori
Poznato zdanje u parku Maksimir zaključano je od 2014., a iako se proteklih godina obnavljalo, 2021. radovi su stali
Ulazna vrata parka Maksimir vode na zelene površine koje se protežu u svim smjerovima, a staze prekrivene šljunkom vijugaju kroz gustu šumu i otvaraju put prema njegovim skrivenim kucima i prirodnim ljepotama. Neke otkrivaju i slikovite proplanke te mirna jezerca “zagrebačkog Central Parka”, a vode i do Švicarske kuće. Poznata je i kao Tirolska kuća, a naziv je dobila po prozorima s vitrajima s prizorima tamošnjih krajolika. Gradila se prema nacrtima Franza Schüchta i dovršena je u jesen 1842. godine, a od 1964. zaštićena je kao spomenik kulture. Na katu se nalazi salon koji je uredio biskup Juraj Haulik, a prizemlje se koristilo i za ugostiteljstvo. Danas pak u okolici jednokatnice vlada grobna tišina.
Kad je vidim, stisne me oko srca
A prije gotovo šest desetljeća u Švicarki, kako je od milja zovu Zagrepčani, živjela je Gordana Miščenić. – Tada sam bila mala, ali čula sam priče da su je moji roditelji dobili na korištenje od Grada – govori nam. S obitelji je stanovala u Švicarskoj kući do svoje 12. godine, odnosno do 1978., a kada su se iseljavali, ističe, rekli su im da će se obnoviti te da će njezin gornji dio postati muzej. Iako se jedno vrijeme u nju moglo ući, pod ključem je od 2014.
– Ovo što vidite danas kroz prozore nekada je bio stan. Gore su unutarnji zidovi izrezbareni, kao i strop, a na podu je okrugli parket. To je nešto stvarno prelijepo i unikatno – kaže. Njezina je obitelj koristila i prizemlje i kat, imali su kuhinju sa špajzom te veliku i malu sobu, a unutar zdanja koje opasuje i balkon, napominje, krije se i polukružno stubište koje vodi u gornji dio i jedinstvenu izrezbarenu prostoriju.
– Često bi ljudi koji su tada šetali parkom znali zastati pokraj kuće i ispitivati moje roditelje o jednokatnici. Otac bi ih i poveo unutra i pokazao izrezbarenu sobu. Ispred kuće je nizbrdica na kojoj je mama imala veliki vrt i voćnjak, sada više nema ničega. Bili smo u gradu, a zapravo smo imali sve kao na selu – prisjeća se Gordana Miščenić, koja danas živi u inozemstvu. Ipak, često zna doći u Zagreb i prošetati se Maksimirom. – A kada vidim Švicarsku kuću, stisne me oko srca, žao mi je što se o njoj ne brinu – zaključuje nekadašnja stanarka zdanja.
I doista, što je s projektom revitalizacije poznate jednokatnice? Pisalo se da se obnavlja, a iz Javne ustanove Maksimir najavljivali su da bi se svježe renovirana Švicarska kuća mogla otključati 2019.
Do toga, međutim, nije došlo, a u Gradu nam kažu da se u zdanje od 2004. do 2021. godine investiralo 391.600 eura. – Ulaganja su uključivala građevinsko-obrtničke i radove na restauraciji, krajobrazno uređenje okoliša, fumigaciju, izradu cjelovite projektne dokumentacije obnove. Zadnji radovi izvedeni su 2020. i 2021., obuhvaćali su sanaciju i obnovu od vlage, hidroizolaterske i kamenarske zahvate te drenažu – objašnjavaju.
Vlasnik jednokatnice je pak Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, i to od 1993. godine, kada je izvršena pretvorba dotadašnjeg prava korištenja Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u pravo vlasništva. A pravo korištenja tom je predniku dodijeljeno još početkom 20. stoljeća. No od veljače 2013. godine zdanje je koristila Javna ustanova Maksimir na temelju ugovora o zakupu. Ugovor je, međutim, istekao 1. listopada 2023. pa je posjed Švicarske kuće preuzeo fakultet. Ondje nam kažu kako objekt nije doveden u stanje podobno za sigurnu uporabu te kako je potrebno uložiti znatna sredstva da bi ga se stavilo u funkciju.
Što prije na raspolaganje
– Fakultet u svojim poslovnim planovima za ovu godinu nema predviđena sredstva za ulaganje u Švicarsku kuću, već je namjera objekt ponovno dati u zakup. Namjera je i ugovorom uvjetovati zakupniku da ga o vlastitom trošku dovede u stanje podobno za uporabu – poručuju. Napominju i kako su svjesni da je riječ o značajnom objektu u Maksimiru i kako će nastojati da Švicarska kuća bude što prije stavljena na raspolaganje Zagrepčanima.
Gore je izrezbarena soba koju je moj otac znao pokazivati šetačima, govori Gordana Miščenić, koja je nekoć živjela u slavnoj jednokatnici. Vlasnik objekta je Fakultet šumarstva, a korisnik je do lani bila Javna ustanova