Politički i ekonomski utjecaji ovog rata na svijet vrlo su veliki. S druge strane, nitko se ne usuđuje prognozirati kako će završiti
Rat Rusije i Ukrajine, nažalost, opet je u modi. Točnije, na naslovnim stranicama. Dvije godine od početka invazije koju je ruski čelnik Vladimir Putin pokrenuo u Ukrajini diljem Europe i svijeta ponovno se vrlo mnogo govori o sukobu koji je na neko vrijeme pao u drugi plan. Još prije nekoliko mjeseci ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ustvrdio je da je rat Izraela i Hamasa skrenuo fokus s agresije na njegovu zemlju. No niz je događaja taj fokus vratio natrag na Moskvu i Kijev: promjene u samom vrhu ukrajinske vojske, smrt ruskog disidenta Alekseja Navaljnog u zatvoru, intervju koji je američki novinar Tucker Carlson napravio s Putinom, ruska okupacija Avdijivke... Druga godišnjica od početka ove faze rata obilježava se točno danas, i dobra je to prilika da se vidi crna bilanca rata – koliko je ljudi stradalo, koliko ih je ranjeno, kako je sukob promijenio Rusiju i Ukrajinu, kakav će utjecaj imati na budućnost ratovanja... Mnogi vjeruju da je svijet nakon početka sukoba u Ukrajini i Pojasu Gaze ušao u “eru ratova” zbog koje niz europskih zemalja, među kojima je i Hrvatska, razmatra uvođenje vojnog roka. Isto tako, valja imati na umu da konflikt zapravo traje još od 2014. godine.
Stanje na bojišnici nije dobro za Kijev. Nakon prošlogodišnjeg neuspješnog protunapada, ukrajinska se vojska povukla na obrambene pozicije. Nedostaje joj artiljerijske municije. Zapadne sile sve su manje spremne pomagati joj. Američki Kongres još nije odobrio novi paket pomoći od 60 milijardi eura. Europa je također sve umornija od rata koji je dugo opisivala kao egzistencijalan. Najnovije istraživanje YouGova i Datapraxisa provedeno među stanovnicima 12 zemalja Europske unije, među kojima su, primjerice, Italija, Austrija, Francuska i Mađarska, pokazalo je da samo 10% ispitanika vjeruje da će Ukrajina pobijediti Rusiju, dok dvostruko više njih misli da će Putinova zemlja pobijediti. Najčešći je odgovor Europljana ipak bio da vjeruju da će rat završiti nekim kompromisom, prema ovom istraživanju koje je prvi objavio britanski Guardian.
Broj ubijenih i ranjenih vojnika teško je pratiti, najviše zato što te podatke obje strane skrivaju. Američki dužnosnici procijenili su još u kolovozu prošle godine da je broj ranjenih i ubijenih ukupno premašio 500 tisuća, od čega je 300-tinjak tisuća na ruskoj strani. No Washington je saveznik Kijeva i iz očitih razloga moglo bi mu biti u interesu precjenjivati ruske, a podcjenjivati ukrajinske žrtve.
Veliki gubici na obje strane promijenili su izgled ruske i ukrajinske vojske koje su danas znatno starije no ranije. Hrvoje Barberić, hrvatski analitičar koji je nedavno objavio obimnu enciklopediju “Suvremeni ratovi”, rekao nam je da je rat u Ukrajini prvi u povijesti u kojem u velikom broju ratuju sredovječni muškarci.
– Iako je informacija o životnoj dobi ukrajinskih vojnika kolala po društvenim mrežama kao sporedna anegdota, magazin Time nedavno je doista objavio podatak da je prosjek dobi ukrajinskih vojnika narastao na 43 godine, dok je u trenutku izbijanja rata bio desetak godina niži. Sociolozi će jednog dana objasniti je li posrijedi čuvanje života sinova, odbijanje mlađih generacija da sudjeluju u ratu, proruski stavovi dijela populacije ili nešto četvrto. Gledano kroz povijest, mladi muškarci pogonsko su gorivo ratova kao i svih radikalnih ideologija. Zbog smanjenja demografskih kohorti mladih ljudi s kojim se suočavaju gotovo sve zapadne zemlje osim Izraela, u bliskoj bi budućnosti vojske mogle imati ozbiljnih problema s novačenjem, posebice visoko motiviranih novaka. S druge strane, taj će proces vjerojatno još ubrzati uvođenje različitih besposadnih oružanih sustava, ali i povećavati otpor javnosti ratovima. U pogledu Ukrajine koja ipak ima manje ljudske i vojne resurse od Rusije, takav trend u slučaju produljenja rata dodatno ograničava njezin obrambeni potencijal, osobito uzevši u obzir činjenicu da je već više od šest milijuna Ukrajinaca izbjeglo u inozemstvo – smatra Barberić.
Rat je temeljito promijenio Rusiju. Ionako atomizirane, međusobno nepovjerljive Ruse vlast je uspjela dodatno uplašiti. Represija je sveprisutna, a jedino što je Rusima omogućilo da ju zaobiđu jesu već ranije izgrađene navike na neslobodu koje su uspjeli usavršiti otkad je Putin prije više od deset godina dodatno učvrstio svoju vlast. Ako su prva dva njegova mandata do 2008. mnogim Rusima donijela rast životnog standarda, od 2012. krenula je ekonomska stagnacija i društveno nazadovanje. Prostor za politički život drastično se smanjio i vlada je u sovjetskoj maniri zabranila mnoge organizacije te je disidente pohapsila i bacila iza rešetaka. Nedavna smrt Alekseja Navaljnog kulminacija je represije. Sudbina Jevgenija Prigožina, šefa paravojske Wagner koji je sredinom 2023. pokrenuo pobunu protiv vrha vojske, a na kraju je ubijen, također je dio priče o političkoj represiji. Drugi disidenti, poput Vladimira Kara-Murze i Ilje Jašina, također služe dugogodišnje zatvorske kazne, najčešće zbog očitih političkih “zločina” poput kritiziranja vojske ili rata u Ukrajini. Rusiju danas mnogi vide kao “mračno mjesto”, ali Kremlj će se potruditi za mjesec dana organizirati uredne predsjedničke izbore na kojima će Vladimir Putin ponovno osvojiti šestogodišnji mandat na čelu zemlje. Time će nekim Rusima dati potvrdu da je njihov prvak Putin zaista popularan u narodu, drugima će pokazati da se ni nemaju što buniti, a najveći broj Rusa ionako će pognuti glavu i nastaviti svoj svakodnevni apolitični život. Nitko, naposljetku, ne želi završiti kao Aleksej Navaljni. Mnogi u njemu vide hrabrog čovjeka, a druge podsjeća na uzaludnost otpora.
Profesor s Fakulteta političkih znanosti (FPZG) u Zagrebu Davor Boban, stručnjak za temu Rusije o kojoj je napisao više knjiga, smatra da je Putinova pozicija “još uvijek čvrsta”.
– Koristi represivni aparat protiv neistomišljenika, kontrolira medije jače nego u prošlosti, a izvješća pokazuju da se životni standard većine stanovništva još uvijek nije pogoršao. Tek događaji poput smrti Navaljnog izazivaju javne reakcije protiv njega, no čini se da ga ne mogu uzdrmati. Nakon što vjerojatno osvoji svoj peti mandat u ožujku, imat će dodatnu javnu potvrdu legitimnosti svoje vladavine. Ne treba izgubiti iz vida da ga milijuni ruskih građana i građanki i dalje podržavaju jer njegova karizma i propaganda kroz medije djeluju na njih, a mnogi nemaju alternativni izvor informacija. Putin je tijekom protekle 24 godine gradio autoritarni režim koji je s godinama postajao sve oštriji pa se stoga u budućnosti teško može očekivati da će popustiti – govori nam Boban.
Putin se danas osjeća dobro, naročito zato što Rusija napreduje na bojišnici što je pokazalo zauzimanje grada Avdijivke, no to je samo dojam na prvu. Najprije, taj pozitivan momentum osjeća se samo zbog niskih kriterija koji su uspostavljeni nakon početnih ruskih neuspjeha. Ruska je vojska u međuvremenu prilagodila mnogo toga, i postala ubojitija sila, ali glavni ciljevi invazije – podčinjavanje Ukrajine, ili barem dijela zemlje, te smjena tamošnjeg režima – nisu ispunjeni. Autor Hrvoje Barberić smatra da je napad Rusije na Ukrajinu “na strateškoj razini jedna od najvećih pogrešaka u povijesti suvremenih ratova”. Može li se pogrešku koju je Putin počinio invazijom usporediti sa sovjetskim ratom u Afganistanu ili pak američkim u Vijetnamu?
– Usporedba ipak ima malo dodirnih točaka budući da je ukrajinski rat međudržavni rat koji se vodi u unipolarnom svijetu na način frontalnog rata, dok su ratovi u Afganistanu i Vijetnamu bili uglavnom unutardržavni konflikti u koje su intervenirale tadašnje supersile te su se odvijali u hladnoratovskom političkom kontekstu, na način protugerilskog rata. Međutim određene paralele se mogu i trebaju povući sa invazijom Čehoslovačke 1968. godine. Invaziju zemlje s tri puta manje stanovnika i pet puta manjom površinom od Ukrajine, kulturološki različitu, bez osobito ukorijenjene vojničke tradicije te aktivnog oružanog konflikta na svom teritoriju je u početnoj fazi izvelo 165 tisuća vojnika Varšavskog pakta što je naraslo na pola milijuna vojnika, s tim da je zbog negativnih konotacija istočnonjemačka vojska ipak bila izuzeta od sudjelovanja u invaziji. Za usporedbu, invaziju Ukrajine 2022. započelo je otprilike 150 tisuća ruskih vojnika u 127 taktičkih skupina razine bojne (ne računajući snage u Donbasu), bez realno postavljenih vojnih ciljeva, uz lošu obavještajnu pripremu, bez zračne i topničke podrške, s manjkavom logistikom i bez poduzete ozbiljnije diplomatske kampanje koja je trebala amortizirati negativne političke reakcije u svijetu. Također jedna od važnih razlika je i činjenica da su ruske žrtve u Ukrajini već sada vjerojatno znatno veće od sovjetskih žrtava u Afganistanu i američkih u Vijetnamu zajedno – naglašava Barberić.
S druge strane, Ukrajina se također nalazi u ozbiljnim problemima. Dok sa zebnjom čeka hoće li joj Zapad osigurati novi paket pomoći ili će biti prepuštena sama sebi, ukrajinski lider Zelenski također je donio nekoliko odluka koje su došle pod povećalo javnosti. Smijenio je dosadašnjeg šefa vojske Valerija Zalužnog i na njegovo mjesto postavio Oleksandera Sirskog. Neki su Zalužnog već proglasili političkim rivalom ukrajinskog lidera i smatrali su da bi se popularni general mogao kandidirati na budućim predsjedničkim izborima. Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko upozorio je da Ukrajina postaje sve autokratskija i sve više nalik na Putinovu Rusiju.
Politolog Boban smatra da je malo realno da će se demokracija u nekoj zemlji razvijati usred rata za njezin opstanak.
– Ukrajina ni prije rata nije imala liberalnu demokraciju zbog niza razloga. Neki od njih su slab državni kapacitet, moćni poslovni akteri koji su uživali političku moć i velika korupcija. Nakon pada (bivšeg predsjednika Viktora, op. a.) Janukoviča napravljen je određen pomak, ali nedovoljan da bi se uspostavila i konsolidirala liberalna demokracija. Ukrajina zbog toga ima teške zadatke vlastite obrane, ali i jačanja slabe države u kojoj će se demokracija moći dalje razvijati – smatra Boban.
Zanimljivo, iako je rat Rusije i Ukrajine jedan od najpraćenijih svjetskih događaja posljednjih godina, pomalo je ispod radara prošao vrlo važan razvoj događaja – ukrajinski uspjesi na moru. Naime, iako Ukrajina zapravo nema svoju mornaricu, inovativnim je rješenjima, prije svega korištenjem dronova, uspjela ostvariti djelomičnu premoć u Crnom moru. Od početka rata oštetila je ili potpuno razorila više od 20 brodova te jednu podmornicu, prema neovisnim istraživačima poput nizozemskog Oryxa. To znači da je Ukrajina zapravo izvan stroja bacila trećinu ruske crnomorske flote. Posljednji brod koji je nedavno potopila bio je desantni brod Cezar Kunikov. Ukrajina vrlo spretno koristi pomorske dronove MAGURA V5 koji, bez posade, ali naoružani eksplozivom, siju paniku na Crnom moru. Za razliku od letećih dronova koji se koriste na kopnu, ova mala plovila kreću se brzo površinom mora dok ne dosegnu svoju metu. Rusija je neoštećeni dio svoje mornarice tako morala preseliti u zapadni dio Crnog mora. S druge strane, Ukrajini je to omogućilo da uspostavi pomorski koridor koji joj omogućuje da iz Odese i drugih luka izvozi žito, što je najvažnija izvozna grana za tu zemlju.
No, dok se tu radi o važnim događajima, posebno zabrinjava šira, geopolitička slika: najprije, moguće izbijanje sukoba između najvećih sila i geopolitički odnosi na koje je rat u Ukrajini ostavio pečat te osjećaj da nitko ne zna kada i kako bi sukob mogao završiti. Bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev ponovno je prije nekoliko dana prijetio nuklearnim ratom, ovog puta izravnim napadom na Kijev, Berlin, London i Washington u slučaju ukrajinske pobjede u ratu.
Politički i ekonomski utjecaji ovog rata na svijet vrlo su veliki. Zapad je pokušao izolirati Rusiju na globalnoj sceni, ali nije uspio. Rusija je pokušala staviti svoju šapu na blisko susjedstvo, naročito na zemlje koje su nastale raspadom Sovjetskog Saveza, također neuspješno. Ukrajina pak je pokušala zadržati pažnju svijeta na agresiji koju je pokrenula Moskva, ali ni to nije uspjelo. Cijene hrane i energije znatno su porasle što je u nekim dijelovima svijeta prouzrokovalo ozbiljne probleme, a u drugima dovelo do masovne gladi.
S druge strane, nitko se ne usuđuje prognozirati kako će rat završiti. Sve dosadašnje prognoze, one o brzoj ruskoj pobjedi, pa zatim o mogućem velikom preokretu u ukrajinsku korist te na kraju o potpisivanju primirja, pokazale su se pogrešnima. Rat još uvijek traje. Rusija i Ukrajina također nisu ništa bliže političkom rješenju za kraj rata – čini se da su jednako udaljene u veljači 2024. kao što su bile prije šest mjeseci ili pak šest mjeseci prije toga...
Hrvoje Barberić smatra da je najveća vjerojatnost da dođe do “zamrznutog sukoba”.
– Prognozirati ishod rata uvijek je nezahvalno budući da na njega utječe veliki broj varijabli. S obzirom na to da su u slučaju ukrajinskog rata stajališta dviju strana toliko udaljena, ciljevi trenutno teško dostižni a rat iznimno iscrpljujuć za obje strane mislim da je najveća vjerojatnost da u nekom trenutku u budućnosti dođe do prekida borbi i zamrzavanja konflikta na neodređeno vrijeme kao na Cipru ili u Moldaviji, dakle bez cjelovitog mirovnog sporazuma. Eventualni događaji koji bi mogli voditi ka prekidu vatre jesu Trumpova izborna pobjeda, rušenje Zelenskog ili neki treći neočekivani događaj, međutim sve su te opcije u sferi spekulacija kao i vremenski horizont nastupa događaja. Trenutno je rat nakon kolapsa ambiciozne ukrajinske ljetne ofenzive u pat poziciji te se svodi na bespotrebno bacanje tisuća ljudskih života sa obje strane, iako je moguće da nakon pada Avdiivke inicijativa ponovo pređe na rusku stranu. Zasad su jedini stvarni pobjednici ukrajinskog rata vojnoindustrijski sektor i industrija ukapljenog plina – smatra ovaj autor.
Zamrznuti konflikti relativno su česta pojava u tom dijelu svijeta, a jedan je prošle godine završio nakon što je Azerbajdžan zauzeo regiju Gorski Karabah, pobijedivši Armeniju poslije sukoba koji traju 35 godina. Politolog Davor Boban smatra da su zamrznuti konflikti žalosna ostavština iz posljednjih godina i mjeseci Sovjetskog Saveza koja je pogodila nekoliko tadašnjih sovjetskih republika.
– Prvi veliki sukob počeo je u veljači 1988. oko autonomne oblasti Gorski Karabah u Azerbajdžanu, a potom 1991. i oko Pridnjestrovlja u Moldaviji te Južne Osetije i Abhazije u Gruziji. Gorski Karabah je došao pod punu kontrolu azerbajdžanskih vlasti tek u jesen 2023., dok ostale regije državne vlasti matičnih zemalja i dalje ne kontroliraju. U Ukrajini je zbog rata i puno veće zainteresiranosti i Rusije i Zapada teško očekivati da bi zamrznuti konflikt mogao trajati dulje od 30 godina, ali s obzirom na to da završetak rata nije na vidiku, teško je prognozirati što će biti nakon što borbe prestanu – smatra Boban koji vjeruje, isto tako, da je teško prognozirati kako će rat završiti.
– Mogu se pretpostavljati različiti scenariji, ali mislim da je način završetka rata nepredvidljiv. To ne ovisi samo o Ukrajini i Rusiji nego i o međunarodnim akterima koji imaju odnose s jednom i drugom stranom i time utječu na tijek rata. Nakon što se on završi, pitanje što će biti poslije toga. Hoće li to biti uspostava trajnog mira ili zamrznutog konflikta koji se godinama može protezati i time otežavati razvoj Ukrajine – zaključuje ovaj politolog.
Telefon je zazvonio, na ekranu je prikazan nepoznati broj. – Molim? – javlja se vlasnik telefona. – Vaša je osobna iskaznica korištena u kriminalnim aktivnostima i postoji aktivan nalog za uhićenje, pritisnite 1 za razgovor s agentom – začuje se s druge strane slušalice, i to na engleskom jeziku.
Poziv je s hrvatskoga broja, ali pozivatelji komuniciraju na engleskome. Računalne su prijevare u sve većem porastu pa, u strahu da su i sami mete takvog kriminala, građani su pritiskali broj 1. Javljala im se potom osoba koja se na engleskom jeziku predstavljala kao zaposlenik hrvatske policije. U strahu od prijevare, građani su tako i sami postali žrtva cyber kriminalaca, i to tko zna s kojeg dijela svijeta. Jer, ono što su začuli kada su se javili na nepoznati poziv, bila je automatizirana poruka koja građane uvjerava da im je kompromitirana ili istekla osoba iskaznica pa se moraju hitno javiti jednom od operatera, odnosno agenata. Ovakav se tip prijevare koristi za krađu osobnih podataka, a potencijalno i krađu financijskih sredstava, upozorili su nedavno iz Ministarstva unutarnjih poslova. Učinili su to nakon što je nove pokušaje prijevare zamijetio nacionalni CERT, odnosno odjel Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNET, čiji je osnovni zadatak obrada računalno-sigurnosnih incidenata s ciljem očuvanja kibernetičke sigurnosti u našoj zemlji. Ako nešto nije istinito u stvarnom svijetu, nije ni u virtualnom – pamtljiva je i razumljiva poruka preventivne MUP-ove kampanje “Web heroj”. Jer, iako je počinjena u virtualnom svijetu, šteta koja nam je tako nanesena, dodajmo, itekako je stvarna. A ona se u pojedinim slučajevima zna mjeriti i u stotinama tisuća eura. Iako i dalje lažni socijalni radnici i medicinske sestre kucaju na vrata starijih i nemoćnih građana, nudeći im masažere, mjerenje tlaka i slične usluge, pa ih usput opljačkaju, sve je više onih koji se ni ne ustanu iz fotelje, a zgrnu grdan novac, ne birajući mete i vođeni mantrom “tko se upeca – upeca”. Zbog neznanja, lakovjernosti, ali i želje za brzom i lakom zaradom, nemali broj građana upadne u njihovu mrežu.Na vrata varaždinske policije jesenas je pokucao 63-godišnjak kojega je e-mailom i telefonom kontaktirao nepoznati muškarac i “izvijestio” kako se na njegovom kripto računu ranije uplaćeni iznos povećao na 4000 eura. Zatražio ga je, stoga, podatke njegova bankovnog računa, uključujući broj tokena i lozinke, što mu je Varaždinac i dostavio. S računa je potom “skinuto” 7000 eura. Nešto je opreznija, ali ipak nedovoljno bila 71-godišnja Riječanka koja je putem internetske aplikacije naišla na obavijest o prodaji dionica te je uključila aplikaciju i upisala svoj broj mobitela. Kontaktirala ju je ubrzo nepoznata žena i tražila od nje osobne podatke i broj tekućeg računa. Riječanka joj je ustupila tražene podatke, a za nekoliko dana uslijedio je novi poziv i muškarac s druge strane “žice” rekao joj je kako je dobila određeni iznos novca, ali prije isplate mora uplatiti 900 eura. Nije na to pristala. Nije to, nažalost, kraj priče. Nakon nekog vremena, ponovno je zove nepoznata žena i traži bankovne podatke kako bi joj isplatila iznos od 250 eura. Nesretna Riječanka je povjerovala, proslijedila podatke, a ubrzo je primijetila da joj na tekućem računu nedostaje oko 2300 eura.
Nedavno je pak uhvaćena 28-godišnjakinja za koju policija sumnja kako je još lani u travnju “izvukla” 14.000 eura s računa jedne osječke tvrtke. Na adresu te firme stigao je, naime, lažni e-mail s linkom banke u kojem ih se navodi da ažuriraju aplikacije bankarske usluge. Povjerovali su, a putem tog linka ustupili su prevarantici podatke bankovnog računa tvrtke.
Dan sigurnijeg interneta u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, već 21. godinu obilježava se svaki drugi utorak u veljači. Policijska uprava osječko-baranjska stoga je nedavno poduzetnicima i obrtnicima sa svoga područja predstavila kampanju “Web heroj” i prezentirala im kakve sve prijevare vrebaju na njih na internetu te kako mogu zaštititi svoje poslovanje. Gotovo svakodnevno na svojoj web-stranici PU osječko-baranjska objavljuje nove slučajeve kaznenih djela počinjenih na internetu. Ukupno 110 kaznenih djela računalne prijevare zaprimila je osječko-baranjska policija u protekloj godini, što je porast za čak 34 posto u odnosu na 2022.
– Žrtve internetskog kriminala osobe su svih životnih dobi i društvenog statusa, neovisno o obrazovanju, međutim, najčešće je riječ o osobama starije životne dobi i koje su informatički slabije pismene. U pravilu se tu radi o investicijskim prijevarama. Relativno lako budu prevareni zbog obećanja o lakoj zaradi, slatkorječivosti počinitelja, uhodanoj shemi rada počinitelja koji su upućeni u načine zavaravanja oštećenika, kao i zbog nepoznavanja materije, a tu mislimo na neprovjeravanje tvrtki i osoba s kojima komuniciraju, nove tehnologije poput kriptovalute i slično – započinju u PU osječko-baranjskoj. Ističu i kako su kriptovalute relativno novi način stvaranja vrijednosti i ulaganja, a podložne su brojnim promjenama i pojavama novih oblika kriptovaluta i digitalnih novčića.
– Riječ je neuređenom i netransparentnom tržištu koje se temelji na anonimnosti korisnika te je otežano praćenje tijeka novca kao i identifikacija korisnika. Kripto tržište kao takvo već je dugo vremena tema razgovora te ga se najčešće spominje u kontekstu lake zarade, što nije slučaj, a takve predrasude dovode do ishitrenije odluke o ulaganjima u kripto tržište, što su prepoznali i počinitelji kaznenih djela. Istina je da su sve češće takve vrste prijevare te je potrebna adekvatno informiranje prije samog ulaganja kao i provjeravanje osoba i tvrtki koje nude svoje sadržaje – kažu nam. Do počinitelja, odnosno internetskih kriminalaca teško je doći, upozorava policija, a više je razloga. Prvo, najčešće se radi o strancima. Nadalje, otežan je način praćenja tragova, kao što su trag novca, provjeravanje osobnih podataka i drugih svojstava osoba. Otežavajuća je okolnost i međudržavna suradnja.
– Povrat sredstava nije u nadležnosti policije, već pravnog sustava koji, po pravomoćnosti presude, može izreći mjeru povrata ilegalno stečenih novčanih sredstava. Ako se u kratkom vremenskom roku dođe do saznanja, može se putem institucija s kojima surađujemo, kao što je Ured za sprječavanje pranja novca ili nadležno državno odvjetništvo, postaviti zahtjev za zamrzavanjem sredstava do okončanja postupka – navodi policija.
Kada govorimo o šteti od kibernetičkog kriminala, još prije dvije godine baratalo se, po procjeni Europola, iznosom od 530 milijardi dolara na godišnjoj razini. Može se pretpostaviti da se taj iznos ozbiljno povećao.
U policijskom je rječniku, inače, poznat čitav niz online prijevara, konkretno prijevara s računima, direktorska prijevara, investicijska prijevara, zatim prijevara pri online kupnji i romantična prijevara. Kako je objašnjeno na službenoj stranici kampanje “Web heroj”, tzv. direktorska prijevara oblik je prijevare u kojoj zaposlenik koji ima ovlasti za obavljanje plaćanja bude prevaren da plati lažni račun ili izvrši neovlašteni prijenos s računa tvrtke. Prevarant obično zove ili šalje poruke predstavljajući se kao direktor ili član uprave tvrtke, a dobro je upoznat s organizacijom tvrtke. Traži hitnost u izvršavanju plaćanja i koristi fraze poput “povjerljivost”, “tvrtka ima povjerenje u vas” ili “trenutačno sam nedostupan”. Često se, nadalje, zahtjevi odnose na međunarodna plaćanja prema bankama izvan Europe. Zaposlenik prenosi sredstva na račun koji kontrolira prevarant. Što se krađe identiteta tiče, i tu je više razina: “phishing” mrežna krađa identiteta, “smishing” krađa identiteta SMS-om, “vishing” krađa identiteta pozivom te lažne stranice banaka.
Primjerice, “vishing” je oblik telefonske prijevare u kojoj prevaranti koriste glasovne pozive kako bi navodili žrtvu da otkrije svoje osobne, financijske ili sigurnosne podatke ili da izvrši uplatu novčanih sredstava.
“Očekivali ste dolazak voljenog doktora iz egzotične zemlje i platili mu putovanje?! Nažalost, oženio se vama, ali samo za novac! “– još je to jedna poruka iz preventivne kampanje “Web heroj”. I objašnjava pojam “romantične” prijevare.
Kako se zaštititi od ovakvog kriminala? Policija savjetuje ne odgovarati ne nepoznate brojeve telefona i e-mail poruke. Treba provjeriti pošiljatelja e-mail poruka obraćenjem pozornosti na detalje u poruci, kao što su nelogičnosti u nazivu, broju, logu institucije, korištenje lošeg ili nepravilnog jezika u pisanju, kao i eventualno provjeriti sadržaj poruke s nadležnom policijskom postajom ili upravom. Velika je pomoć i informiranje o novim načinima počinjenja kaznenih djela kroz brojne inicijative kao što su “Web heroj” i slične.
– Ne trebamo dijeliti svoje osobne podatke i podatke o svojim bankovnim računima i druge osjetljive informacije, kao ni podatke o bliskim osobama koje su nam dostupne. Savjetujemo aktivaciju i korištenje dvostruke autentifikacije pri korištenju različitih usluga, a ponajviše financijskih ustanova. Preporuka je i postavljanje adekvatne snažne lozinke na korisničke račune, od najmanje osam znakova, korištenje velikog i malog slova, kombinacije brojeva, slova i interpunkcijskih znakova, kao i periodično mijenjanje lozinke – navode iz PU osječko-baranjske. Još jedna nevjerojatna priča stiže iz Osijeka. Nakon što je dobio na kladionici, 59-godišnjak se, po svemu sudeći, pohvalio prijateljima pa – ostao bez novca. Fotografirao je dobitni listić te ga putem mobitela poslao većem broju ljudi. To je iskoristio, sumnja se, 48-godišnji počinitelj te uz pomoć serijskog broja listića i sigurnog koda putem interneta podigao nepripadajući dobitak od 500 eura. Zbilo se to u siječnju. Treba paziti na svakome koraku, pa i kad se unajmljuje stan. Jedan je Osječanin proteklog ljeta putem društvene mreže stupio u kontakt s 31-godišnjim Zagrepčaninom koji je nudio stan u najam. Lažnim prikazivanjem činjenica Zagrepčanin je naveo Osječanina da plati 440 eura za najam nepostojećeg stana, no na koncu je uhvaćen. Opreza pri kupnji putem internetskih trgovina ili oglasnika, posebno, nikada dosta, a zna to 35-godišnjak koji je prevaren dok je pokušavao kupiti građevinsku skelu. Dogovor je bio da prije isporuke uplati pola novčanog iznosa od 1250 eura na račun koji mu je poslan, novac je uplatio, ali skela nikada nije stigla. Poznat je slučaj i kada je kupac uplatio 1000 nekadašnjih kuna za novi mobitel, a u paketu su mu stigle – papirnate maramice. Lažne ponude za posao u Njemačkoj također su ‘’popularne’’ među prevarantima, a na meti takvih bili su i Hrvati. Iako su mislili da im se pružila izvrsna ponuda za posao, na kraju bi se uvijek ispostavilo da se radi o običnom lopovluku.
Romantična prijevara jedna je od najčešćih financijskih online prijevara u kojoj se prevarant pretvara da su želi romantičnu vezu, a cilja žrtve na stranicama za upoznavanje, društvenim mrežama ili putem e-pošte kako bi ostvario protupravnu imovinsku korist. Upozorili su na to ljetos iz PU vukovarsko-srijemske. Romantični prevaranti, iako u tom nazivu nema ništa romantično, u komunikaciji iskazuju snažne osjećaje prema žrtvi, a nakon što zadobiju njezino povjerenje, traže novac, darove ili podatke o bankovnim karticama. Usto, mogu tražiti i da im žrtva pošalje osobne fotografije ili videozapise. Ako vas nepoznata osoba traži da joj uplatite novac iz bilo kojeg razloga, odustanite od takve komunikacije i ne uplaćujte novac, upozorili su. Ako ne pošaljete novac, mogu vas pokušati ucjenjivati. Ako ga pošaljete, tražit će još više.
Povod je bio slučaj 64-godišnjakinje koja je putem društvene mreže stupila u ljubavnu vezu s osobom koja se predstavila kao liječnik u vojnoj misiji u Siriji, a potom i u kontakt s osobom koja se predstavila kao zaposlenik kreditne institucije. Oni su je doveli u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica o preuzimanju paketa iz Sirije s novcem u svrhu realizacije kredita pa im je uplatila više desetaka tisuća eura, a paket nikad nije primila.
Prihvaćanjem većine zahtjeva sindikalno najglasnijih resora – prosvjete i zdravstva – Vlada je u četvrtak donijela dokument kojim je u najvećem dijelu zaokružila novi sustav plaća u državnim i javnim službama. Nakon Zakona o plaćama i Uredbe o koeficijentima, preostaje joj još “popeglati” način na koji će se od siječnja iduće godine službenike koji kvalitetno i savjesno obavljaju svoj posao moći dodatno novčano nagraditi. Ono što je neprijeporno dobro u novom sustavu činjenica je da je broj kategorija radnih mjesta u službama s definitivno prekobrojnih 2500 smanjen na ispod 1000, što bi trebalo smanjiti i razlike u plaćama za ljude koji u različitim resorima rade isti ili gotovo isti posao. Velik pozitivan pomak je i ukidanje 560 različitih dodataka koje su tijekom godina različitim akcijama isposlovali sindikati po pojedinim službama. Svi ti dodaci sada su inkorporirani u nove koeficijente i, bude li minimuma dosljednosti u politici, više se ne bi trebali pojavljivati kao rezultat popuštanja onima koji su najglasniji ili onima čijim resorima upravljaju politički najmoćniji ministri.
Loša strana je to što će znatno veće povećanje osjetiti oni s najnižim primanjima, budući da plaće ne bi trebale biti socijalna kategorija, a sve bi u konačnici moglo demotivirati zaposlenike s visokom stručnom spremom, uključujući i one koji javnoj upravi najviše nedostaju, što je i do sada rezultiralo usporenim procesima i slabijom kvalitetom javnih usluga. Zbog ovakvog sažimanja koeficijenata i dalje su nezadovoljni sindikati u prosvjeti i visokom obrazovanju, dok su se liječnici zasad primirili, no poručuju da na sustavu treba dodatno raditi i pitanje je dana kada će se koeficijenti ponovo morati dotjerivati. O tome je, uostalom, neki dan govorio i ministar Radovan Fuchs, poručujući kako “koeficijenti nisu u kamen uklesani”. Time se, međutim, nameće pitanje stoji li onda tvrdnja da je riječ o konačnom uređenju sustava i bi li bilo mudrije, iako bi za vladajuće možda bilo manje oportuno, ovako opsežan posao ne raditi u predizbornom vremenu, pod pritiskom sindikata i prijetnjom socijalnih nemira, koje si nijedna vlada uoči izbora ne može priuštiti.
Uređivanje sustava plaća Plenkovićeva Vlada najavljuje još od 2021. godine, od kada je imala pune tri godine bez izbora, ali i punu blagajnu, za razliku od Vlade Zorana Milanovića, čiji je ministar rada Mirando Mrsić davne 2013. godine također najavljivao uređivanje sustava i povratak platnih
razreda, no u poslu su ga prekinuli izgubljeni izbori.
Mrsić se sada prisjeća kako je ideja bila prvo donijeti uredbu o vrednovanju radnih mjesta, kako bi se precizno utvrdilo koliko je složen i odgovoran koji posao u javnoj upravi. U tu je svrhu, kaže, izrađena i metodologija kojom bi se napravio taj posao, uz procjenu da će im za vrednovanje radnih mjesta trebati oko dvije godine i onda još dodatna godina za utvrđivanje koeficijenata.
– Krenuli smo u imenovanje timova koji će raditi taj posao, no onda su nas prekinuli izgubljeni izbori i čitav proces je stao – govori Mrsić, koji za novi sustav plaća Plenkovićeve Vlade tvrdi da se ne radi ni o kakvoj reformi, upravo zato što mu nije prethodilo vrednovanje radnih mjesta.
– Nije mali posao utvrditi koliko vrijedi rad učitelja u odnosu na rad specijalista ili socijalnog radnika. Ovu situaciju sada su iskoristili sindikati znajući da si Vlada ne može priuštiti štrajkove i prosvjede u predizbornom vremenu. Zbog toga ovo i nije prava reforma, nego nešto što bi trebalo poslužiti HDZ-u da u predizborno vrijeme poveća plaće, tu nema neke sistematizacije, bolje su prošli oni čiji je ministar politički jači – tvrdi Mrsić.
A na pitanje očekuje li da će ovo povećanje plaća HDZ-u doista i pomoći na izborima uzvraća kako je kod takvih poteza uvijek riječ o “lutriji” te kako njegovo iskustvo, kao i ono što je gledao kod nekih drugih vlada, govori da povećanje plaća ne vodi znatno većem broju glasova.
– Dobro je da su ljudi u javnoj upravi dobili veće plaće u uvjetima visoke inflacije, no cijena loše odrađenog posla mogla bi biti novi kaos u sustavu, novi pritisci na povećanje pojedinih koeficijenata i, na kraju, štrajkovi na ovu temu i u budućnosti, iako je jedan od važnijih ciljeva bio da se takve situacije izbjegnu jednom za svagda – uvjeren je bivši ministar.
Ekonomist Željko Lovrinčević smatra, međutim, da je iznos od oko milijardu i pol eura koji će Vlada usmjeriti u povećanje plaća dovoljno visok da će biti odlučujući za izbornu utakmicu.
– HDZ je danas riješio pitanje izbora, ostaje samo tehnikalija da se oni raspišu i provedu – rekao nam je Lovrinčević u četvrtak, nakon donošenja Uredbe o koeficijentima.
Upozorava pritom kako je politika plaća u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina i u javnom i u privatnom sektoru bila vrlo restriktivna, što je dijelom prouzročilo pojačano iseljavanje.
– S povećanjem plaća u javnom sektoru kasni se nekih godinu i pol dana, postupni je rast tada trebao početi. Ovo je sada veliki skok, ali ne treba zaboraviti da smo plaće zanemarivali negdje od početka 2022. godine – govori Lovrinčević, koji je i ranije očekivao da će dio povećanih prihoda od inflacije Vlada preusmjeriti na plaće.
Što se tiče učinaka reforme, očekuje da će gospodarski rast u ovoj godini biti veći od projekcija, ali i kako će inflacija u Hrvatskoj ostati veća od prosječne u EU.
– U makroekonomskom smislu ovaj će potez prouzročiti strašan “push” aktivnosti i posljedično inflaciju koja će biti veća nego što bi bila da ga nije bilo. Kao zaštita od inflacije povećat će se ulaganje građana u nekretnine, što dodatno pogurava rentijerstvo – uvjeren je ovaj ekonomist.
Upozorava i da će se istodobno u Hrvatskoj polako segmentirati tržište rada.
– S jedne strane, imamo uvoz radne snage na minimalcu, a s druge ove uvećane plaće u javnoj upravi, što vodi ka segmentaciji tržišta, odnosno sustava među kojima neće biti ispreplitanja niti ikakvog dodira. Dakle, reforma ima i pozitivnih i negativnih učinaka – kaže Lovrinčević.
Procjenjuje, također, da bi značajno komprimiranje u strukturi koeficijenata, odnosno smanjivanje razlike između najnižih i najviših plaća u relativno nepovoljan položaj moglo dovesti najstručnije zaposlenike u državnim i javnim službama, koji bi se zbog toga ponovo mogli naći pred dilemom ostati ili ne ostati u sustavu, pa i u Hrvatskoj.
Zbog toga pak nije siguran u opstanak sustava koeficijenata u obliku u kojem ga je u četvrtak donijela Vlada. Dio sindikata, kaže, već izražava nezadovoljstvo zbog značajnog komprimiranja sustava koeficijenata, ali i zbog odnosa vlasti prema drugim službama, tamo gdje su uvjereni da su nepravedno manje plaćeni od drugih.
– Ranije smo imali sustav platnih razreda koji je 1990-ih ukinut, što je vodilo kontinuiranom postupnom razbijanju logike plaća. Svaki je ministar vukao za svoj sustav, a ni nakon ove uredbe nisu isključeni zahtjevi pojedinih službi koje će se žaliti da su zakinute u ovom ili onom dijelu. Sada imamo povjerenstvo koje bi trebalo pratiti sustav i po potrebi predložiti intervencije u koeficijente, no stvar je slična legalizaciji bespravne gradnje. U jednom trenutku rekli smo: legalizirat ćemo što je sagrađeno i nema više bespravne gradnje, no službe nisu radile svoj posao i bespravna gradnja na kraju nije smanjena – kaže Lovrinčević.
Dodatno očekuje kako će se uskoro dogoditi i pritisci na indeksaciju plaća u javnim sustavima u kojima plaće nisu vezane uz proračun, poput HEP-a, Hrvatskih šuma i sl., ali i u komunalnim poduzećima na lokalnoj razini, u kojima je dugo vremena također vladala restriktivna politika plaća. Sve bi, kaže, na kraju moglo stvoriti pritisak na povećanje cijena usluga budući da će prema kraju godine trpjeti bilance tih poduzeća, no očekuje da će se svi ti efekti vidjeti tek nakon izbora.
Što se tiče prihoda od poreza na dohodak, koji su temeljni prihod lokalne samouprave, govori da prvo treba pričekati dok stvari sjednu i dok se vidi koliki će biti neto rast plaća. Uvjeren je, međutim, kako je dio gradova koji su se nakon ukidanja prireza odlučili na povećanje stopa poreza na dohodak zapravo podcijenio vlastite fiskalne kapacitete te kako će imati znatno veće prihode od očekivanih, što bi im se u političkom smislu moglo vratiti kao bumerang.
– Svi ti gradovi imali su prostora podijeliti dio tog viška s građanima, no oni su zbog loše procjene odabrali manje popularnu varijantu. Izmjene u porezu na dohodak HDZ im je servirao kao mamac i oni su se na taj mamac uhvatili – tumači Lovrinčević, posebno apostrofirajući vlasti u Zagrebu koje su se odlučile na maksimalnu stopu poreza.
Da će HDZ u idućim danima i mjesecima, ovisno koliko nam je preostalo do parlamentarnih izbora, politički koristiti činjenicu da je Vlada znatno povećala plaće, dok su gradovi u kojima su na vlasti stranke parlamentarne oporbe propustili s građanima podijeliti višak prihoda koji im ne gine, ne treba sumnjati. A koliki će to efekt imati u broju glasova, ovisit će i o sindikatima. Nakon popuštanja dijelu njihovih zahtjeva liječnici su se primirili, iako njihov sindikat nije do kraja zadovoljan i poručuje kako će se stvari morati dodatno popravljati. Sindikati u znanosti i dio prosvjetnih ne odustaju, međutim, od tvrdnje da su izigrani, pri čemu spore i Plenkovićev izračun o najvećem rastu plaća u povijesti. A hoće li se oni na kraju odlučiti na oštrije sindikalne akcije, poput novih prosvjeda ili čak štrajka, ovisit će o procjeni mogu li time išta dobiti nakon što je uredba o koeficijentima zaključena. Uz procjenu je li im Vlada dala sve što im je mogla dati, ovi će sindikati morati voditi računa i da svojim akcijama ne iziritiraju javnost, posebno kad se uzme u obzir činjenica da plaće u tzv. realnom sektoru ni približno ne bilježe takav rast.
Hrvati općenito vrlo rijetko podržavaju sindikalne akcije u državnim i javnim službama, koje mnogi smatraju “uhljebistanom”, mjestom gdje se uz vrlo malo rada može doći do visokih plaća. A kad se tome pridoda nezadovoljstvo javnim uslugama, na prosvjednike i štrajkaše u pravilu se sruči bijes zbog stvari na koje oni, objektivno, vrlo teško mogu utjecati. Kako objasniti prosječnom konzumentu zdravstvenih usluga da za liste čekanja nisu krivi liječnici, barem ne u mjeri u kojoj je to odgovornost zdravstvenih vlasti i činjenice da oni koji ravnaju sustavom, iz ovog ili onog razloga, godinama izbjegavaju utvrditi u što zapravo odlazi javni novac ili uspostaviti nekakav logičan sustav napredovanja. Vrlo je logično pitanje kako liječnik u javnom zdravstvu poslije radnog vremena ima snage dodatno raditi u privatnim klinikama. Zar nije umoran? Iako to pitanje ne bi trebalo postavljati liječnicima ni njihovim sindikatima, nego onima kojima je povjerena skrb za sustav javnog i zdravstva općenito.
Jednako prolaze i učitelji. Svaki put kada najave bilo kakvu sindikalnu akciju, njima se na nos nabija stanje školstva. I učenici i njihovi roditelji tada ih prozivaju za svaku boljku od koje boluje hrvatsko školstvo, od nelogičnih i današnjem vremenu neprilagođenih metoda podučavanja do preopsežnog gradiva. Studenti se pak žale na profesore koji u svoj posao ne unose ni minimum energije, koji odrađuju seminare samo da bi ih odradili, zatim na one koji i nemaju talenta za predavače, a opstaju isključivo zbog tromog sustava, koji se takvih i ne pokušava riješiti. Nitko pritom ne postavlja pitanje zašto u sustavu nema dovoljno kvalitetnog kadra. Zašto, recimo, nitko više ne želi predavati matematiku ili kemiju u osnovnim i srednjim školama i zašto se matematičari u posljednje vrijeme radije odlučuju na rad u bankama ili računanje koeficijenata za kladionice.
O odnosu javnosti prema zaposlenima u državnim službama da i ne govorimo. Ma koliko se mnogi među njima trudili savjesno i odgovorno raditi svoj posao, oni su za većinu puka uhljebi, što proizlazi iz činjenice da se u ovim službama godinama provodila negativna selekcija – nagrađivani su oni s dobrim vezama i stranačkim iskaznicama, a kako bi se ovakve sheme osiguralo od potencijalnog talasanja, i svima drugima je više-manje prepušteno da sami odluče koliko će raditi – bez obzira na to koliko malo radili, državni službenici vrlo teško mogu dobiti otkaz, a rezultat je višegodišnji egzodus kvalitetnog kadra na bolje plaćene poslove u privatnom sektoru i spomenuta devastacija javnih usluga.
S te bi strane svoj ugled u javnosti sindikati možda trebali podizati zahtjevima za rješavanjem nelogičnosti koje vode ka odljevu kadra iz državnih i javnih službi umjesto da su im u fokusu gotovo isključivo plaće i materijalna prava. Dapače, ponekad se čini da sindikati, posebno oni u sustavu obrazovanja, odbijaju svaku moguću promjenu koja bi od njihova članstva tražila veći radni angažman, čak i u slučajevima kad im se za takav angažman obećava i veća plaća.
Mirando Mrsić suglasan je da bi sindikati trebali biti dobar partner ministrima u sređivanju sustava, no smatra da izostanak suradnje nije toliko rezultat tromosti sindikata koliko činjenice da Vlada nije napravila nužni prvi korak u tom smjeru.
– U vrijeme naše Vlade mi smo pokušali uspostaviti takav partnerski odnos kroz Gospodarsko-socijalno vijeće i sindikati su pozitivno reagirali, no prvi korak uvijek mora napraviti Vlada. Ako ona iskreno krene rješavati stvari, sindikati će im dati svoju podršku – uvjeren je Mrsić. Iako je svjestan kako je činjenica da je nekom na državnim jaslama gotovo nemoguće dati otkaz ma koliko zabušavao dovela do ekstrema, baš kao i to što se revnosne službenike nije moglo kvalitetno nagraditi.
Dodatan novac za kvalitetan rada Vlada je sada predvidjela novim sustavom plaća. Od iduće godine “izvrsni” ili “naročito uspješni” službenici moći će računati na bonuse za svoj trud. Ovaj je plan, međutim, naišao na brojne kritike, i to zato što je ocjenjivanje službenika dano u ruke čelnicima institucija, zasad bez propisanh objektivnih kriterija. Ovakav je pristup izazvao bojazan jer otvorenom ostavlja mogućnost politizacije, koja je i do sada bila jedna od najvećih boljki javne uprave i službi. Nije teško pretpostaviti da bi takav sustav bez dodatnih osigurača mogao voditi nagrađivanju politički podobnih službenika i kažnjavanju onih iz “protivničke momčadi”. Poseban problem je i svojevrsan reciprocitet u ocjenjivanju, na koji je još krajem prošle godine upozorio prof. Vedran Đulabić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Primjerice, dekani fakulteta trebali bi kao čelnici javne ustanove ocjenjivati sve zaposlenike, dok će fakultetsko vijeće ocjenjivati dekana, kao tijelo koje ga bira. Nevolja je što fakultetska vijeća u ogromnoj većini čine nastavnici koje dekan kao čelnik prethodno treba ocijeniti. Slično je i u školama – ravnatelja ocjenjuje školski odbor, u kojem su i nastavnici koje prethodno ocjenjuje ravnatelj pa je jasno da u takvim okolnostima ne treba očekivati slobodne i nepristrane ocjene ni s jedne strane.
Da sustav ocjenjivanja u obliku u kojem je sada predviđen skriva brojne zamke koje bi ciljeve ove mjere mogle okrenuti u njihovu suprotnost, uvjeren je i Mrsić.
– Ovako postavljen sustav podložan je subjektivnom ocjenjivanju. Ako nekome stanete na žulj ili ako vas iz ovog ili onog razloga ne voli, nagrabusili ste. Zaposleni će biti u potpunosti prepušteni na milost i nemilost nadređenih, a nije tajna da kod nas veliku ulogu igraju i stranačke iskaznice. Sve skupa bi moglo dodatno tjerati ljude iz Hrvatske, u zemlje u kojima vas nitko ne pita kojoj stranci pripadate, nego znate li ili ne znate raditi. Dok tako ne bude i u Hrvatskoj, nikakvom prosperitetu ne treba se nadati – kaže bivši ministar.