Toranj smo mogli snimiti jedino dronom, ali nismo imali dozvolu, no nakon brojnih poziva pomogao nam je jedan vojnik
Jedna vijest uvijek lako pronađe put do praktički svih domaćih portala – ona kada se na nekom od znamenitih tornjeva bliskoistočnih metropola pojavi hrvatska zastava. Zadnji je put to bilo upravo prije finala Svjetskog prvenstva u vaterpolu, kada je naša zastava zabljesnula na tornju Burj al Mana u Dohi. Atraktivan prizor bio je rado viđen u Hrvatskoj jer potvrđuje da se za Lijepu Našu zna i na Bliskom istoku. Zasluga je to Omara Šaćiragića, Zagrepčanina s trenutačnom adresom u Dohi, glavnom gradu Katara, za koju kaže da je, kao i za većinu Hrvata tamo, privremena.
– Za razliku od svih drugih zemalja u koje odlazimo, iz Katara se svi vrate. Ne zato što je ovdje loše, baš suprotno, svi se snađu i odlično zarađuju, ali onda je to vjerojatno i razlog da se u nekom trenutku vrate da bi nešto radili kod kuće. Uvijek je ovdje od 500 do 1000 naših zemljaka, koji su ili na nekim menadžerskim pozicijama ili su to piloti, inženjeri ili programeri, dobra zanimanja u pravilu – kaže Šaćiragić. I prije je Omar uspio napraviti nešto slično, bilo je to u gradu Lusailu tijekom Svjetskog prvenstva u nogometu, koje se održavalo u Kataru. Tada je na tornjevima Al Jaber u tom gradu osvanula naša zastava. – Kontaktirao sam vlasnika zgrada izravno, a on je pristao i još mi odobrio ozbiljan popust. Objasnio sam da predstavljam sve naše navijače, a nama to puno znači. I kako su nam otprije skloni, pristao je. Tako sam platio samo tehničke troškove, a nakon pobjede nad Brazilom sami su postavili poruku: Čestitamo! – sjeća se Omar, koji dodaje kako zastava na tornju u Dohi nije nikakva slučajnost jer su odnosi dviju država nekako i počeli na sličan način. – Katar je bio prva zemlja Zaljeva koja je otvorila veleposlanstvo u Zagrebu 2012. godine i do danas je jedina. Tada sam kao mladić dobio posao glasnogovornika veleposlanstva pa sam, želeći nekako krenuti na pravi način, shvatio da bi se na tada tek otvorenim Bandićevim fontanama ispred Nacionalne i sveučilišne knjižnice moglo nešto ocrtati. I pokojni je gradonačelnik dopustio pa smo postavili zastavu Katara. Bila je to velika senzacija, katarski su diplomati bili oduševljeni, a Bandić mi je nakon nekoliko dana rekao da sam ga teško uvalio jer ga je zvalo već deset veleposlanstava želeći to isto! Koliko je važno bilo to otvaranje veleposlanstva, svjedoči i činjenica da još visi katarska zastava ispred hotela Esplanade, u kojem je bilo prvo sjedište veleposlanstva – kaže nam Šaćiragić.
Dvije zemlje spaja i nešto drugo – sport. Podsjeća nas kako je Goran Ivanišević igrao finale prvog izdanja ATP Dohe, a sada se upravo igra 30. izdanje turnira. – Tko se ne sjeća, bilo je to 1993. godine protiv Borisa Beckera. Ali povezanost tu ne prestaje, jer i u Kataru su tri najpopularnija sporta nogomet, tenis pa rukomet, tim redoslijedom, slično kao i u Hrvatskoj. Recimo, sadašnji katarski emir šeik Tamim bin Hamad Al Thani prije nego što je postao prijestolonasljednik ranih je 2000-ih profesionalno igrao tenis. Pa pronađite mi još jednu zemlju s takvom karakteristikom – kaže nam Omar Šaćiragić. Omar je rođen, odrastao i školovao se u Zagrebu. U hrvatsku je metropolu Omarov djed stigao 1930. godine iz Žepča, a zanimljivo je da mu je upravo Večernji list 1958. godine prepoznao baku kao najstariju Zagrepčanku.
Suprugu Nabilu, koja je iz Južne Afrike, upoznao je na novogodišnjoj zabavi u Dohi, a vjenčali su se u srpnju 2011. godine u Zagrebu, kada mu je na svadbu došlo i deset Kataraca. Među njima i članovi obitelji Al Mana, među kojima i sadašnji vlasnik zgrade iz priče s našom zastavom, koji mu je bio i kum. Zgrada je sagrađena više od deset godina poslije zbog zahtjevnosti dizajna i konstrukcije.
Nakon posla u veleposlanstvu u Zagrebu karijera ga je odvela u Katar, u kojem je poduzetnik, ali i dalje je u diplomaciji pa je tako bio angažiran i u Business Councilu Qatar, tijelu koje prije svega promiče gospodarske interese ove zemlje u Hrvatskoj i obrnuto.
– Rezultata tu svakako ima, Konstruktor je svojedobno ovdje dobio veliki posao na izgradnji prometne petlje kod Dohe, kada je ovdje radio ogroman broj naših zemljaka, IGH na čelu s Ottom Barićem rukometnu dvoranu za Svjetsko prvenstvo 2015., koja je sad i rukometni dom katarskog rukometnog saveza.
Kada se o sportu govori, Katar ima autentične sportske uspjehe, ali u rukometu je to i našom zaslugom jer su za njihovu reprezentaciju igrali i naši igrači. Nije čudno da su dobili organizaciju Svjetskog prvenstva, strahovito puno ulažu u infrastrukturu, tako da su dobili i organizaciju FIBA Svjetskog prvenstva u košarci 2027., po čemu su rijetka zemlja koja je organizirala finalne turnire svjetskih prvenstava u nogometu i u košarci, rukometu 2015. i Atletici 2019. u vodenim sportovima, a odnedavno imaju Formulu 1 i već više od 15 godina Moto GP. Katarci su, kaže nam Omar, svjetski prvaci u organiziranju sportskih događaja, nije slučajno da je tamo održani SP proglašen i najboljim do sada. U rukometu su već četiri puta zaredom prvaci Azije, spomenimo i da je Qatar Airways najbolja zrakoplovna kompaniju na svijetu, a u Kataru je i drugi najbolji aerodrom na svijetu.
– Jedina zemlja koja ima ambicije dostići ih, a vjerojatno će to i učiniti, jest Saudijska Arabija. Samo oni još nemaju infrastrukturu, kada je podignu, vidjet ćete kako će to tamo izgledati – kaže naš sugovornik, a mi se vraćamo povodu ovog razgovora, zastavi na tornju Burj al Mana. – Želio sam napraviti nešto ludo kao što je to učinio Jason Kovac, koji je na svoj jet-ski stavio najveću hrvatsku zastavu koju je mogao pronaći i s njome napravio nekoliko krugova. Svi su to prenijeli, s razlogom jer je to doista nešto sasvim van pameti pa je za svoj pothvat na jet-skiju dobio i nagradu za Guinnessov rekord! I onda sam gledao što bih mogao ja pa sam se sjetio tih prvih dana katarskog veleposlanstva i zastave na fontanama. Kako sam i privatno povezan s vlasnicima tornja Burj al Mana, priča je krenula. Obitelj Al Mana, u čijem je toranj vlasništvu, inače je veliki poklonik hrvatskog sporta pa je lako pristala na prijedlog, a vizual je izradio upravo Jason Kovac.
Toranj je tehnološki najmoderniji u Dohi, ali u ovih nekoliko mjeseci koliko je otvoren nikome ovako nešto nije dozvoljeno. Osim nama – kaže nam Omar Šaćiragić. Otkriva da je postojao i jedan problem – kako snimiti zastavu. Jer dozvole za snimanje dronom nemoguće je dobiti u tako kratkom roku.
– Najbolji je kadar bio s jedne plaže, na kojoj je snimanje bilo dozvoljeno samo dva sata, ali ne u terminu kad se toranj sa zastavom najbolje vidi. I onda smo nakon desetaka poziva preko zajedničkih prijatelja došli do jednog vojnika koji je imao dozvolu za snimanje dronom u terminu od 18 do 19 sati pa nam je pristao pomoći i tako smo mogli ovjekovječiti taj prizor – objašnjava nam naš sugovornik, kojeg smo i našli u Kataru. Isplati se s ovom zaljevskom državom biti u prijateljskim odnosima ne samo zato što su bogati plinom i naftom pa imaju i novca već i zato što imaju i velikih iskustava u sportskom marketingu, znaju kako ući u sportske projekte i imaju strategiju. Za one koji ne znaju, trenutačno je najveći nositelj prava sportskih prijenosa u svijetu upravo katarska agencija beIN Sports, koju vodi Nasser Al-Khelaifi, i sam nekadašnji sportaš, a igrao tenis.
– Sport je napravio nevjerojatne stvari za Katar, otvorio ogroman marketinški potencijal, brendirao Katar kao zemlju i otvorio joj vrata mnogih zapadnih zemalja. Sport zaista to sve može kada za njega postoji strategija, a Katarci to svakako imaju – kaže Šaćiragić. beIN Sports, spomenimo, nastao je kao projekt Al Jazeere, televizije rado gledane i u nas. Ali Al-Khelaifi je i predsjednik teniskog saveza Katara, ali i nečega puno poznatijeg, nogometnog kluba Paris St. Germain. Jednom smo prije nekoliko godina pisali kako to da se i prebogatim Katarcima ipak isplati tolike stotine milijuna uložiti u jedan francuski nogometni klub. Matematika je jasna, veliki igrači donose veliku gledanost i veliki marketing, iako, kao što i sami znamo, nije tako jednostavno. – To je sve bilo prenaglo, a nogometna se momčad ne može napraviti naglo, tako da PSG-u nedostaje rezultat, osvajanje Lige prvaka. Jednom će i to doći, ali oni sada znaju da se za to mora puno raditi. Samo, oni su sa PSG-om ostvarili što su željeli. Proglašeni su jednom od tri najdinamičnije sportske franšize u svijetu, odmah uz New York Yankeese i Golden State Warriorse, što iznimno puno znači za vidljivost na tom tržištu.