Dinamo iz jedanaesterca u posljednjoj minuti nadoknade došao do velika tri boda
Veliki derbi Dinama i Rijeke završio je pobjedom Dinama, plavi su do velika tri boda stigli u posljednjoj minuti sudačke nadoknade kada je Brodić pogodio iz jedanaesterca. S ova tri boda plavi su postali najozbiljniji favorit za osvajanje naslova prvaka, potpuno su se približili Rijeci i Hajduku, uz to što imaju i utakmicu manje (s Varaždinom). Bila je to utakmica u kojoj smo gledali jedan nogomet u prvom dijelu, tvrd, s malo prilika i tek jednim udarcem Petkovića u okvir, a drugi, puno bolji, zanimljiviji i s puno više prilika i događanja, da bi nakon svega plavi slavili u utakmici u kojoj su bili ukupno bolji.
Kako se i očekivalo, trener plavih Sergej Jakirović nije kemijao sa sastavom, odlučio se u veliki derbi krenuti s istom momčadi koja je s Betisom odigrala 1:1 i ostala u Konferencijskoj ligi u kojoj će u osmini finala igrati protiv grčkog PAOK-a, nije mijenjao ni jednog igrača pa su tako i oni koji nisu mogli igrati u europskoj utakmici (Ademi, Pierre-Gabriel i Brodić) bili na klupi.
Čvrst i nervozan početak
S druge je strane Željko Sopić ipak napravio promjene u odnosu na momčad koja je ‘zgromila’ Lokomotivu u prošlom kolu, na stopera je ušao Mitrović umjesto Galešića, na desnoj strani umjesto Pašalića sraz s Dinamom počeo je Alen Grgić, a u napadu je umjesto Obregona bio Ivanović. No izgleda da je imao još nekih dvojbi pred početak susreta jer je rekao Godi da se malo ozbiljnije zagrijava, ali do nove promjene na početku susreta ipak nije došlo.
Maksimir je bio lijepo ispunjen na svim tribinama, osim “potrošene” istočne. S nestrpljenjem je čekao ovaj veliki susret, pa je i navijača Rijeke bilo puno na južnoj tribini. Na početku, umjesto obostranih uobičajenih uvreda ili navijanja, Armada je ponovila svoj stih “umri, Livaja” i za to od BBB-a dobila pljesak. A s južne tribine zvižduke je dobio Sergej Jakirović, vjerojatno mu nikad neće oprostiti to što je napustio Rijeku da bi preuzeo Dinamo.
Počelo je prije svega vrlo čvrsto, Rijeka bi svoju zadnju liniju dignula visoko kad je lopta bila kod plavih stopera i onemogućavala dobar izlazak Dinamu te pokušala po oduzetoj lopti brzo odigrati i ugroziti vrata Dinama, no ništa ozbiljnije nije uspjela napraviti. Dinamo je pokušavao kombinatorikom, ali najviše je prolazio po lijevoj strani gdje je Hoxha mučio obranu gostiju, ali nije bio konkretan i odlazio do kraja, već bi uglavnom stao. No u nekoliko dobrih situacija udarci Dinama završavali su u bloku tako da u prvoj polovici prvog poluvremena vratari Nevistić i Labrović nisu imali ozbiljnijeg posla.
No onda je poslao imao sudac Bel, činilo se da je Nevistić napravio prekršaj izvan šesnaesterca, sudac mu je pokazao žuti karton, a klupa Rijeke poludjela i tražila crveni. Na kraju je Bel išao pogledati snimku te poništio karton vrataru plavih.
Rijeka je prvi udarac uputila u 39. minuti, visoko preko vrata, a drugi minutu kasnije s istim učinkom, dok su plavi dotad imali tri, sva tri u blok.
U 43. minuti poludjela je plava klupa nakon prekršaja Ivanovića na Théophileu jer Bel nije pokazao žuti karton, bio bi to drugi Ivanoviću, prvi je dobio zbog simuliranja.
VAR poništio Marića
U drugoj minuti nadoknade vidjeli smo najbolju priliku na utakmici, Petković je odlično pucao glavom nakon ubačaja Ristovskog, Labrović je već bio svladan, ali Radeljić je to spasio na crti.
Tako u prvom dijelu nismo vidjeli ništa posebno osim puno nervoze, bilo je to poluvrijeme u kojem je viđen tek jedan udarac u okvir vrata, taj Petkovićev u posljednjim trenucima prvog dijela susreta.
Puno zanimljiviji i konkretniji nogomet vidjeli smo u drugom poluvremenu, s puno više prilika i opasnosti pred oba vratara.
Tako se u nastavku odmah zatresla mreža Dinama, u 47. minuti Fruk je izveo slobodni udarac, a Mirko Marić, koji je tek ušao, glavom pogodio uz samu vratnicu, no nakon VAR provjere pogodak nije priznat, Marić je bio u zaleđu.
Potom je Dinamo imao priliku nakon prodora Sučića, paralelna lopta prošla je do Kaneka koji je nije uspio zahvatiti. Onda se sjajno oslobodio Petković i snažno opalio sa 16 metara, malo iznad vratnice. Uzvratio je Pjaca udarcem s 20 metara, ali Nevistić je obranio.
Dinamo je zaprijetio nakon odlične lopte Baturine, no Labrović je dobro zatvorio Špikića, dok je na drugoj strani Marić lukavo pokušao petom, ali nije pogodio vrata.
Plavi su bili blizu pogotka i u 71. minuti, no pokušaj Špikića iz same blizine završio je u bloku, a potez utakmice pripada Baturini, krasno je pucao volejem, no uz vratnicu, a ni Ademi pred kraj nije glavom uspio pucati bolje. Pokušao je Dinamo pritisnuti, a u posljednjoj minuti sudačke nadoknade plavi su imali jedanaesterac. Goda je laktom pogodio Špikića i sudac Bel pokazao je na jedanaesterac. Siguran je bio Fran Brodić i plavima donio veliku pobjedu.
Plavi u srijedu igraju kup-susret s Goricom, a onda ih u HNL-u čeka teško gostovanje u Osijeku, dok će Rijeka u sljedećem kolu igrati kod kuće protiv Varaždina. I nakon ove utakmice borba za naslov ostaje otvorena, svako sljedeće kolo nosit će nova uzbuđenja.
Zagreb – Stadion Maksimir. Gledatelja: 17.269. Sudac: Dario Bel (Osijek) 5.5.
Dinamo: Nevistić 6 – Ristovski 6.5 (od 86. Pierre-Gabriel), Bernauer 6.5, Theophile 6.5, Perković 6 – Mišić 7, Sučić 6 (od 58. Ademi 6) – Kaneko 6 (od 58. Špikić 6), Baturina 7, Hoxha 6.5 (od 74. Vidović -) – Petković 6 (od 75. Brodić 7). Trener: Sergej Jakirović.
Rijeka: Labrović 6 – Smolčić 6, Mitrović 6, Radeljić 7, Bogojević 6 (od 75. Goda 5) – Selahi 6 (od 86. Galešić -), Hodža 6 – Grgić 6 (od 59. Pašalić 6), Fruk 6 (od 75. Petrović -), Pjaca 6 – Ivanović 6 (od 46. Marić 6). Trener: Željko Sopić.
SUPERSPORT HNL
Parovi 24. kola: Lokomotiva - Osijek Varaždin - Hajduk Istra 1961 - Rudeš Dinamo - Rijeka Gorica - Slaven Belupo
Parovi 25. kola: Slaven Belupo - Lokomotiva (2.3., 15.00), Hajduk - Istra 1961 (2.3., 17.10), Rijeka - Varaždin (3.3., 15.00), Osijek - Dinamo (3.3., 17.30), Rudeš - Gorica (4.3., 17.00)
Nakon što joj je to uspjelo prošlog tjedna, Lucija Ćirić Bagarić stigla je do još jednog završnog slavlja na ITF World Tennis Touru iz W35 serije u tuniškom Hammametu – 20-godišnjoj Dubrovkinji finalni susret kod vodstva od 2:1 u prvom setu predala je Britanka Francesca Jones, 288. na WTA listi. Bila je ovo 18. uzastopna pobjeda naše igračice u ovoj godini uz jednu predaju zbog bolesti (Monastir). Osvojila je svoj sedmi profesionalni naslov u singlu te postala naša prva igračica nakon studenog 2022. koja je dva tjedna u nizu osvojila ITF turnir iz W35 ili W25 serije. Prije nje to je pošlo za rukom Ani Konjuh koja je naslove spojila na turnirima u Bratislavi (W60) i Ortiseiju (W25). Matej Dodig pobjednik je ITF World Tennis Toura u tuniškom Monastiru – 18-godišnji Osječanin odličan je tjedan zaključio finalnim uspjehom protiv 16-godišnjeg Talijana Federica Cine, sedmog juniora svijeta – 3:6, 6:3, 6:0. Ovo je Mateju ukupno četvrti profesionalni naslov u singlu, prvi ove godine. Ovim je rezultatom ujedno postao treći Hrvat koji je u dobi do 18 godina osvojio četiri naslova na World Tennis Touru, dosad je to uspjelo Borni Ćoriću i Dini Prižmiću. (dm)
Vjerojatno na ovom svijetu, gotovo sigurno, ne postoji osoba koja voli oproštaje. Ali da bi do velikih oproštaja došlo, ljudi moraju raditi velike stvari, a takve je radio Ivo Karlović (44).
Čovjek je to koji je praktički grebao po zemlji ne bi li uspio u svijetu tenisa. Zemlja koja mu je ostala pod noktima i dan danas se vidi, ne doslovno, već po rekordima koje ostavlja iza sebe sada kada se odlučio oprostiti od profesionalnog igranja.
Počeo skromno
Div sa Šalate nedavno se oglasio na društvenim mrežama kako bi objasnio situaciju koje se pribojava svaki profesionalni sportaš.
– Neki od vas primijetili su da je prošlo dosta vremena otkako sam igrao turnir i još uvijek me svakodnevno pitaju hoću li se i kada vratiti. Žao mi je što ću vas razočarati, ali ovim pismom želim službeno objaviti umirovljenje. Imao sam vrlo zadovoljavajuću i dugu karijeru, koja je počela iznimno skromno, posebno za tenisača. Hrvatska je bila sasvim drugačija zemlja 80-ih i 90-ih godina kada sam odrastao, jako sam ponosan na svoja postignuća i ono što sam uspio prevladati. Želio bih zahvaliti svim trenerima i ljudima koji su bili uključeni i doprinijeli mom razvoju kao tenisača. Bez vas ovo sretno putovanje ne bi bilo moguće. Obitelj mi je pružila ogromnu podršku i neizmjerno ih volim. Veselim se što ću nastaviti provoditi vrijeme s njima radeći stvari koje su nam važne i koje nas ispunjavaju. Svima vama koji ste bili navijači i podržavatelji tijekom godina, hvala što ste bili dio mog putovanja. Volim vas sve i nadam se da se opet vidimo. Ostat ću blizak tenisu i pokušati podijeliti svoje znanje i sva nevjerojatna iskustva na turneji s novim generacijama tenisača. Putovanje se nastavlja i fokus se preusmjerava. Zahvalan sam – poruka je to koju je ostavio Karlović, u kojoj je praktički opisao svoj život.
Život koji je bio sve samo ne lagan i idiličan, barem dok se nije probio. Naime, Ivo je rođen 28. veljače 1979. u Zagrebu. Odrastao je u siromaštvu i bilo mu je vrlo teško financirati profesionalnu tenisku karijeru. Tijekom djetinjstva majka mu je radila u poljoprivredi, a otac je bio meteorolog. Nije tu bilo previše novca za financiranje jednog sna, koji će se na kraju ipak ostvariti. Karlovićev otac Vlado pokušavao je na sve načine, čak je početkom devedesetih napustio radno mjesto u Hidrometeorološkom zavodu i okušao se u privatnom biznisu. No ubrzo je sve propalo i doživio je financijski slom. Ostao je tako i bez posla i bez novca pa je otišao na burzu te radio svašta ne bi li zaradio, od prodaje knjiga do iznajmljivanja štandova na tržnicama. Zategnute odnose imao je s Hrvatskim teniskim savezom jer je smatrao da nema ravnopravan tretman, primarno financijski.
Alternative nije bilo,otac je morao raditi jer njegov sin tada se već neko vrijeme bavio tenisom. Ivo je prve teniske korake napravio sa sedam godina kod trenera Ive Lijića. No njegov otac navodno nije bio zadovoljan intenzitetom rada pa je svakodnevno dodatno trenirao sa sinom na betonu udarajući lopticu u zid. I to po čak sedam-osam sati dnevno.
Potkraj 90-ih Ivo je počeo trenirati u teniskom kampu Gilberta Schallera u Grazu. No kako je Schaller zatražio da Karlović potpiše ugovor koji mu nije bio po volji, suradnja je prekinuta. Neko je vrijeme proveo i u kampu Nikole Pilića u Münchenu. Nakon toga otišao je na tenisku akademiju trenera Boba Bretta u Pariz, ali nije to dugo potrajalo jer nije mogao skupiti 18 tisuća dolara koje je trebao uplatiti unaprijed za godinu dana.
S obzirom na to da nije imao novca za duža putovanja, bio je prisiljen igrati na malim turnirima u blizini Zagreba gdje je i nagradni fond bio malen.
Za njegove je probleme saznao cijeli svijet, i to nakon pobjede u Wimbledonu gdje je Karlović nadigrao najboljeg svjetskog igrača Leytona Hewitta.
Prije toga šutio je i radio, a profesionalno je u tenis ušao 2000. godine. U karijeri je osvojio osam naslova na ATP turnirima. Od toga tri je osvojio 2007. godine (Houston, Nottingham i Stockholm), sljedeće godine obranio je titulu u Nottinghamu, 2013. je slavio u Bogoti, 2015. u Delray Beachu, a godinu kasnije osvojio je posljednja dva naslova (Los Cabos i Newport). Osim toga, ima i dva osvojena turnira u konkurenciji parova, a od najboljih Grand Slam rezultata izdvaja se četvrtfinale legendarnog Wimbledona 2009. godine. Vrhunac je doživio u kolovozu 2008. kada je bio 14. tenisač svijeta, a u društvu najboljih 20 proveo je ukupno 44 tjedna. Tih je godina igrao možda i najbolji tenis karijere.
Kralj aseva
Karlović je ipak poznat posebno po jednoj stvari. Naime, gotovo je sedam godina držao rekord po broju ispaljenih asova. U listopadu 2015. ispalio je 10.238. as i prestigao Gorana Ivaniševića (10.237). Sve od tada pa do 2022. godine “Div sa Šalate” držao je taj rekord i u međuvremenu stigao do brojke od 13.728 asova, no s vrha ga je skinuo John Isner.
Za Hrvatsku Davis Cup reprezentaciju odigrao je 27 mečeva i bio je dio momčadi koja je osvojila prvi, povijesni naslov 2005. godine.
Zanimljivo, za jednog tenisača iznimno je visok, ima 211 centimetara pa je zbog toga bio najviši tenisač koji je ikada dospio među top 100 tenisača svijeta i tako ispisao povijest.
Prema nekim podacima, nosi obuću veličine 49. Prototip je košarkaša koji je život i karijeru gradio u bijelom sportu. Zbog toga se ne kaje iako je prošao svašta – od toga da mnogi u njega sumnjaju, da nisu vidjeli potencijal, do toga da je čak spavao na kolodvoru jer nije imao za hotel kada bi igrao turnir.
– Kad sam postao profesionalni tenisač, život mi nije bio lakši. Nisam se uspio probiti u top 100 do 24. godine i bilo je trenutaka kada nisam vidio izlaz. Da bih preživio i zaradio novac za odlazak na veće turnire, morao sam igrati na klupskim prvenstvima u Hrvatskoj, Sloveniji i Njemačkoj. No pomirio sam se s time da sam bez novca, a nije me pogađalo ni to što ponekad ne bih mogao ostati u službenom hotelu do kraja turnira. Jednom sam prespavao i na kolodvoru. Sve sam to mogao pretrpjeti samo da bih preživio u profesionalnom tenisu i nekako se popeo na ATP listi – rekao je u jednom intervjuu Ivo.
No sve to – i siromaštvo i predrasude kao da nisu bili dovoljni pa je u karijeri dva puta bio prisiljen nakratko se povući s terena. Razlog broj jedan bio je rat u Hrvatskoj koji je počeo kada je navršio 11 godina, a kasnije je pauzirao zbog virusnog meningitisa od kojeg je obolio 2013. godine. Naime, 27. travnja 2013. primljen je u bolnicu u Miamiju. U početku su neki američki portali prenijeli vijest da se sumnjalo na blaži moždani udar, ali je ubrzo potvrđeno da boluje od virusnog meningitisa.
S obitelji živi u Miamiju
Ivo se nakon svega toga uspio vratiti i nastaviti igrati i rušiti rekorde, bio je toliko omiljen da je tijekom karijere zaradio nekoliko nadimaka
Ivo Karlović jedan je od rijetkih tenisača s pozitivnim omjerom protiv Novaka Đokovića (3-1). Karlović ga je pobijedio 2005. i 2008. u Madridu, te 2015. u Dohi. Izgubio je u Hamburgu
– dr. Ivo, kralj asova, Div sa Šalate...
Posljednji je meč odigrao 2021. godine u kvalifikacijama za Indian Wells i u njemu izgubio od Kolumbijca Emilija Gomeza u dva seta. Već tu je nekako njegova profesionalna karijera počela blijedjeti i sada je odlučio staviti točku na i. No kako je i sam najavio, tu nije kraj, promijenit će samo fokus pa se svi radujemo vidjeti kakva će čuda sada napraviti.
Svi se sjećamo kako nas je iznenadio 2008. godine kada je uz pomoć Baby Dooksa snimio svoj prvi hip-hoperski album i kada je repao na pjesmu “Baš sve”. S Đokovićem je 2010., u okviru kampanje “Ambasadori regije protiv droge”, snimio i duet “Moja droga je tenis”. Ivo je veliki poklonik te glazbe pa je tada i sam priznao da se odlučio okušati i u tome. Inače je miran i obiteljski čovjek, sa suprugom Alsi u braku je od 2005. godine, imaju kći Jadu Valentinu i sina Nou te žive u Miamiju.