Premijeri dokumentarca o Ratku Rudiću nazočio je i premijer Plenković koji je ustvrdio da se tek nakon gledanja ovog filma uvjerite kakav svjetski sportski velikan živi među nama
”Treba znati podnijeti i pobjedu i uspjeh.” Moto je to najtrofejnijeg svjetskog vaterpolskog trenera Ratka Rudića o kojem je snimljen dokumentarni film čija se premijera dogodila ovih dana. A potpisao ga je naš poznati redatelj i glumac Dejan Aćimović, veliki štovatelj sportaša i dramatike koju sport nudi jer u njemu je svaka predstava ujedno i premijera.
U publici političari i sportski asovi
A sama premijera bila je, očito, važan društveni događaj kada je privukla političare, predstavnike akademske zajednice te sportske veličine poput nogometaša Bobana, košarkaša Plećaša, Vrankovića, Rađe, Nakića, Knege, Cvjetićanina, Pavličevića, karataša Šafranića, ali i niz vaterpolista poput Bukića, Šimenca, Bebića, Lušića, Lozice, Milanovića, Andrića, Paškvalina, Perišića...
A premijeru je uveličao i hrvatski premijer Andrej Plenković, osvjedočeni poklonik sporta, koji nam je samo potvrdio ono što smo htjeli reći:
– Tek kada pogledate ovaj film steknete pravi dojam o tome kakav svjetski velikan živi tu među nama.
Oduševljena Aćimovićevim uratkom bila je i ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac koja smatra da bi ovaj dokumentarac trebao biti obvezna lektira za sve trenere, naročito one iz ekipnih sportova:
– Ovo je film koji bi trebao pogledati svaki trener. Nisam mogla vjerovati da su dva sata filma ovako brzo prošla.
I doista, jedno je kada čitate o svim Rudićevim medaljama u nekom enciklopedijskom izvoru, a drugo je kada vam o tome priču ispričaju svjedoci vremena. Oni koji su bili velikanovi suigrači, igrači i suradnici, ali i veliki suparnici.
A neki od 125 anketiranih (su)govornika su isticali Ratkove autokratske manire pa je i on sam, nakon premijere, rekao da se redatelj možda malo previše bavio s tom temom ali mu to nije zamjerio što je pokazao i čvrsto zagrlivši autora. A da je Rudić, koliko god kao trener bio zahtjevan, tvrd i neumoljiv, imao i svoju topliju stranu dala su nam do znanja dvojica njegovih bivših igrača iz vremena kada je reprezentacija bivše SFRJ u četiri godine osvojila dva olimpijska zlata i jedno svjetsko.
– Drago mi je da sam dio ove premijere, da sam podijelio ovako emotivne dojmove s mojim trenerom, starijim bratom, ocem Ratkom. Ovdje ću reći ono što je među nama ostalo nedorečeno i neizrečeno i premda si to jedan drugome nismo reli – volim te – ali su se ljubav, odanost i poštovanje u našem odnosu uvijek osjećali. Neki od sugovornika u filmu imali su oštar kritički pogled na Ratkove trenerske metode, no sagledavati Rudića samo kroz to plitko je i banalno. Rudić možda jest bio trener autokrat, ali i nešto mnogo, mnogo veće – kazao nam je svojedobno najbolji vaterpolist svijeta Igor Milanović.
Dopuštao je i neke “ventile”
A jedan drugi svjedok tog vremena, Dragan Andrić, doputovao je iz Grčke gdje živi već 20 godina. Evo kako je on doživljavao Ratkovu čvrstu trenersku ruku:
– Omogućavao je Ratko nama i neke ventile. Evo vam primjera. Kad smo prije Olimpijskih igara u Los Angelesu, za vrijeme priprema, pozvani na neku večeru kod naših iseljenika, Paškvalin je pitao Ratka može li on ne ići jer ima neku rodbinu s kojom se može vidjeti samo taj dan. A trener mu je na to odgovorio: “Ne, moramo ići svi zajedno.” Kad smo pak igrali neku sparing-utakmicu s Amerikancima, tijekom posljednje četvrtine plivalištem je prošetala djevojka koja je tako dobro izgledala da smo stali igrati i mi i Amerikanci. Poslije utakmice jedan od nas došao je do Ratka i kazao: “Ova djevojka došla je zbog mene, mogu li ja ne ići s momčadi”, na što je Ratko rekao: “Naravno.” Shvaćao je on i te stvari i zato smo, kao što je rekao Perone, za njega bili spremni “lupati i glavom o zid”.
Rudić možda jest bio trener autokrat, no sagledavati ga tako je plitko jer on je bio i nešto mnogo, mnogo veće, kazao je nekad najbolji vaterpolist svijeta Igor Milanović