Dario Hrebak

Birači neće imati dileme kad im se ponudi Plenković s jedne i Grbin, Benčić ili Grmoja s druge strane. Teško da će ih netko tko ne može voditi Zagreb ili Metković uvjeriti da može voditi državu

Odatumu izbora, pritiscima s ljevice i budućnosti aktualne vladajuće koalicije za Večernjakovu Nedjelju govori Dario Hrebak. Predsjednik HSLS-a procjenjuje da je okupljanje ljevice “s figom u džepu” te da će se na ovom dijelu spektra voditi bitka za prestiž pojedinih stranaka. S druge strane priznaje kako je uteg za vladajuće dojam sveprisutne korupcije, kao i da je pogriješio kada se, baš kao i premijer Plenković, upustio u javnu procjenu je li EPPO nadležan za slučaj Geodezija. Kaže da nije na politici da o tome odlučuje, ali i dodaje kako su i političari “ljudi od krvi i mesa”.

Tvrdite da će parlamentarni izbori biti u svibnju. To vam je netko iz HDZ-a potvrdio?

Ne, nitko to nije rekao, to je samo moje mišljenje. To da će biti svibanj, mislim zbog nekoliko razloga. Prvo, zato što moram znati kako pripremati stranku uoči izbora. Drugo, važno mi je da za Hrvatsku to bude dobar termin. Srpanj to ne bi bio, jer se građani tada već opuste, odu na ljetovanje. Godine 2020. ipak su bile drukčije okolnosti, pandemijske. A za vladajuću većinu najlošije bi rješenje bio rujan, jer bi nas tada prozivali da smo toliko željni vlasti da je želimo iskoristiti do zadnjeg dana. Osim toga, mislim da je politički oportuno da sada zaokružimo ovu cjelinu dobrih gospodarskih rezultata i dobrih poteza koje smo napravili tijekom krize. I da, smatram da je ispravno i politički legitimno da svaka vladajuća većina na kraju mandata odlučuje o periodu kada će biti izbori. Ovo je izborna godina i bilo koji termin zakonski je opravdan.

Kažete da morate znati kako pripremati stranku za izbore. Zar to ne bi trebale znati i druge stranke?

Pa imaju priliku, Ustav im to jamči u razdoblju od 30 do 60 dana uoči izbora. Ni ja ne znam točan termin, nitko mi nikad to nije rekao i mislim da ni premijer u ovom trenutku nije siguran kada će biti izbori. Ja samo slušam, gledam, pratim i na temelju nekakvog iskustva koje imam u politici mogu otprilike zaključiti kada bi bio najbolji termin.

Kako će HSLS na te izbore?

Drago mi je da kao stranka možemo reći da smo u ove četiri godine ispunili sve što smo dogovorili s partnerima, od manjih poreza i ukidanja parafiskalnih nameta, reforme HGK, uvođenja transparentnosti za sve općine, gradove i županije. HSLS-u je bila važnija realizacija tih programa od svih drugih političkih aspiracija. Žao mi je da se u Hrvatskoj trenutačno ističe isključivo lijevoliberalno, kao da ništa drugo ne postoji. Mi nismo lijevi liberali, mi smo samo liberali. Upravo zato što smo dobro radili zadnje četiri godine, pogotovo u 2. izbornoj jedinici, ne bojimo se izići na izbore i samostalno. Međutim, budući da nam je cilj isporučivanje politika, a ne samo priča bez rezultata, gledamo kako da i u sljedećem mandatu budemo dovoljno dobro pozicionirani da građanima možemo isporučiti i novih pet do šest liberalnih politika. Zato ćemo, naravno, razgovarati i s našim partnerima, ali ako oni ne budu zainteresirani, HSLS će na izbore izići samostalno i onda će nam građani ispostaviti račun jesmo li dobro radili ili nismo.

Kako gledate na pokušaje predizbornog okupljanja na ljevici?

Mislim da je to okupljanje s figom u džepu. To se vidjelo nakon prosvjeda lijevih stranaka. Već drugo jutro od tog ujedinjenja nije bilo ništa. Do njega sigurno neće ni doći, ostalo je premalo vremena, a pritom su interesi pojedinih lijevih stranaka sebični i nemaju kao prioritet interes Hrvatske. Da je njima toliko stalo do uspjeha, ujedinili bi se. Ali tu je interes SDP-a više da “pojede” Možemo! nego da okupi ljevicu. Interes Možemo! je pak da iziđe samostalno i pobijedi SDP. Svi tu glume da žele pobijediti nas, ali ovi će izbori za njih zapravo biti izbori za prestiž na ljevici. S jedne strane drago mi je da to mogu ovako otvoreno reći, a s druge mi je žao jer i nama treba prava alternativa, koja može iznjedriti politike, a ne mržnju i prosvjede. Nema dobre države bez zdravog rivaliteta temeljenog na sučeljavanju ideja.

Nakon tog skupa vidljiv je i pomak u retorici HDZ-a udesno. Ljevici se spočitava manjak hrvatstva, ističu se potezi poput donošenja Zakona o hrvatskom jeziku... Kako na to gledate?

Ne zaboravimo da je HSLS nastao na temeljima Hrvatskog proljeća i zato sam začuđen, pa i razočaran što je ljevica odbila prijedlog Matice hrvatske. Zato i ne zamjeram Plenkoviću što je tako reagirao vezano za Zakon o hrvatskom jeziku, posebno uz činjenicu da su neke stranke zagovarale tzv. zajednički jezik i da su bile potpisnice takve inicijative. Konkretno, Možemo! je sam sebe svrstao u taj segment jer, kako protumačiti da netko ne želi prihvatiti hrvatski jezik, a zauzima se za nekakav zajednički? Zajednički s kim?

Ne bojite se zaokreta HDZ-a udesno?

Ne. Na jednom od koalicijskih sastanaka Plenković nam je otvoreno rekao kako mu nije jasno zašto dio medija smatra da on vodi HDZ udesno. Baš suprotno, nama je ponovio kako želi da HDZ bude baš onakav kakav je bio u zadnje četiri godine i da zajedničkim snagama, dakle liberali, manjine i HDZ vode Hrvatsku u još jednom mandatu.

Što ako vam bude nedostajalo mandata za većinu? Kao jedini preostali izbor spominje se DP?

Nama su i prije četiri godine govorili da nema šanse, da HDZ nema koalicijskog potencijala i da je sastavljanje većine moguće iznimno, s DP-om pod vodstvom Miroslava Škore. Sjećam se da je tada premijer trebao biti Bernardić, a potpredsjednici Vlade Beljak i Matija Posavec. Sve je praktički već bilo gotovo, a onda se dogodio šok. HDZ je, zajedno s nama, osvojio 15 mandata više nego što su mu ankete prognozirale.

Ne mislite da je tada bio presudan utjecaj COVID-a?

Ne. Mislim da je najveći utjecaj imao dojam koji će se ponoviti i na ovim izborima. Mi svašta možemo kalkulirati do dana izbora, ali tada birač bira između samo dvije opcije, gleda isključivo tko je sposoban voditi Hrvatsku. Osobno mislim da je oporba napravila veliki ustupak HDZ-u kad je krenula s pričom premijerskih kandidata. Mislim da prosječan birač, kada mu se tu nedjelju ponudi Plenković s jedne i Grbin, Sandra Benčić ili Grmoja s druge strane, neće imati puno dileme. Teško da će netko tko ne može voditi Zagreb ili Metković uvjeriti birače da može voditi državu.

No HDZ i vašu koaliciju opterećuje dojam sveprisutne korupcije.

Korupcija je velik problem, ne bježim od toga, ali ne sjećam se da je ijedna vlada imala toliko procesuiranih članova kao ova. Iz percepcijskog kuta, naravno da je to loše, ali iz kuta suzbijanja korupcije je dobro, jer to znači da je pravosuđe neovisno i da se baš zato stvara ozračje da državni dužnosnici neće proći baš tako jednostavno ako se odluče “prijeći na tamnu stranu”. Ne znači da je Sanaderova vlada bila bez korupcije jer takvih afera tada nije bilo. Samo, pravosuđe tada nije bilo toliko slobodno da ih obradi.

Zašto je toliko važno da afera Geodezija nije u nadležnosti EPPO-a, što ističe premijer, a i vi ga u tome podržavate?

Ta priča najveći je poraz za državu jer, ako ćemo ikome vjerovati, onda bi to trebala biti akademska zajednica. Ako je vrh akademske zajednice korumpiran, kako ćemo riješiti problem korupcije u politici? Međutim, na politici je odgovornost da se postave standardi u svim sferama, da se što više ograniče razmjeri korupcije i zato mi je drago da je zaživio moj projekt transparentnosti lokalnih proračuna, da svi moraju pokazati kako troše novac poreznih obveznika. Što se tiče Fonda solidarnosti, i taj bi segment trebalo učiniti transparentnijim. Sve treba istražiti, neovisno radi li to USKOK ili EPPO, a odgovorne kazniti.

Je li na politici da procjenjuje u čijoj su nadležnosti pojedini pravosudni postupci?

Ne, ali i mi smo ljudi od krvi i mesa. Tu ću se prvi posuti pepelom, jer sam i sam rekao kako je moj dojam da EPPO tu nema posla. Međutim, smatram da to ipak treba odlučiti netko drugi, a ne političari.

Premijer ipak to uporno govori. Mislite da bi trebao šutjeti o tome?

Premijer je to rekao jer očito osjeća da postoji određeni medijski pritisak u predizbornom vremenu, da je to upereno i protiv Vlade. Ipak, mislim kako je najpametnije da pustimo da institucije istraže. Dojam mi je i kako tu nema ničeg spornog što se tiče same ministrice kulture, dapače, mislim da je ona odradila ogroman i dobar posao. Često zaboravljamo okolnosti u kojima se sve to događalo, da smo bili u situaciji nezapamćenog potresa, izloženi ogromnom pritisku javnosti da se sve ubrza, a znamo koliko smo birokratizirana zemlja. Jesu li tu pojedine skupine u obnovi tražile svoj Eldorado, što smo ranije vidjeli i kod poplave u Gunji, COVID-a, poslijeratne obnove... Uvijek se nađe netko tko na muci drugih pokušava zaraditi. Ako je toga bilo i ovdje, sve treba istražiti i, u svakom slučaju, odstraniti kukolj.

Ivan Turudić istodobno govori da Hrvatskoj EPPO nije ni trebao.

Turudić za to nije dobio našu podršku i ubuduće bi bilo dobro da se kloni takvih izjava. To su stvari o kojima odlučuje politika, a nitko u vladajućoj koaliciji nije za ukidanje EPPO-a. Podsjećam da nemaju sve zemlje EU EPPO, a mi smo ga doveli u Hrvatsku i nikom ne pada na pamet da on sada nestane.

Je li vam sada žao što ste podigli ruku za Turudića?

Nije mi žao, morali smo donijeti određenu odluku, a političke odluke uvijek su dio kompromisa. Već sam rekao da mi nismo oduševljeni izborom, ali alternativu nismo imali. Dokaz tome je da od četiri imena nijedna oporbena stranka nije rekla – izaberite ovog. Ponavljanje natječaja za nas bi bila politička šteta jer bi nam oporba rekla da u ovako nezgodnom trenu želimo zadržati postojeće stanje.