Hrvatstvo je u raspravama nešto što danas vidim kao ‘prazni označitelj’. Ne znači ništa suvislo, a i demokracija postaje štetna
ji i tehnološkoj revoluciji, stvoreno je mnoštvo novih, dosad nepostojećih tržišta: golemo tržište osobnih podataka, tržište iznajmljivanja vlastitih automobila i kuća (kojih nije bilo do pojave platformi poput Ubera, Airbnba…), te nekolicina drugih tržišta poput sve raširenije njege starijih osoba, brige o djeci ili kućnim ljubimcima, tržište kuhanja i dostave hrane itd. Sve je postalo naplativo, rentamo svoje automobile, stambeni prostor u kojem živimo – kaže dr. Polović koja najveću aktualnu podjelu na sjever i jug, izazvanu euforijom koja je krenula iz VAR sobe, smatra potpuno isforsiranom, s obzirom na našu međusobnu povezanost i isprepletenost odnosa.
– Europa gori, nalazimo se u vrlo osjetljivom geopolitičkom trenutku, mogućnost globalnog rata je realna. Svi trebamo biti zabrinuti. Rat na području Ukrajine velika je sigurnosna prijetnja za EU, kao i situacija na Bliskom istoku. EU nije ponudila nikakvo rješenje ni za rat u pojasu Gaze. Kada gledamo naše okruženje, imamo nekoliko kriznih žarišta, odnos Srbije i Kosova, probleme u BiH, nestabilnu Crnu Goru i skore izbore u Sjevernoj Makedoniji o čemu će se tek govoriti. Bez obzira na izbore koji su pred nama, nije vrijeme za forsiranje podjela – poručila je dr. Polović.
Isociolog dr. Krešimir Krolo također ističe kako podjele, u smislu razilaženja na temelju svjetonazorskih pitanja, nisu neuobičajena pojava u modernim društvima. Dapače, poželjno je da postoji pluralnost, iako naravno mora jednako tako postojati i konsenzus oko ključnih stvari kao što su ustavni poredak, teritorijalni suverenitet i slično.
– Političke podjele su sasvim normalne, kao i one socijalne ili navijačke i geografske, kako ste naveli. One nisu isključivo karakteristika hrvatskog društva, nego više-manje obilježje svih društava u Europi te jednako tako imaju i svoju duboku i slojevitu povijest. Ono što možda ostavlja dojam neposredne opasnosti od takvih razlika jest i činjenica da u medijskom i komunikacijskom prostoru te razlike često bespotrebno eskaliraju – kaže dr. Krolo koji smatra kako smo mi mediji pali na testu, odnosno svakodnevno dajemo obol u poticanju ne samo podjela već i netrpeljivosti.
– Za neke medije je pitanje i pristranosti u smislu ideološko-političke afilijacije, ali za neke druge je i pitanje pokušaja da se opstane na tržištu vijesti i informacija. Naša pozornost vrijedi samo ako se može zadržati na naslovima i tekstovima, a činjenica je da bolje prolaze senzacionalističke i naelektrizirane konstrukcije, nego trezveno i činjenično izvještavanje. Ozbiljno novinarstvo u takvim okolnostima redovno gubi bitku ili mu treba puno više vremena da poluči pozitivan rezultat – naveo je dr. Krolo kojega smo pitali koji je korijen ovakvog stanja.
– Kada govorimo o potencijalno polarizirajućim stavovima, onda u analizu treba uključiti cijeli niz različitih čimbenika kako bismo dobili jasnu sliku. Neki od tih čimbenika su svakako specifično “naši”, odnosno lokalni, dok su drugi vanjski, ali postoji mogućnost njihova utjecaja i na naše živote. U svakom slučaju, svakodnevica u vremenu višestrukih kriza, od ratova do klimatskih promjena, inflacije, recesije i migracija izgleda kao da ste se našli u savršenoj oluji koja može ostaviti ozbiljne posljedice na neposrednu budućnost. Sasvim je razumljivo tražiti i krivce za takvo stanje, no rijetko to bude racionalna analiza i upiranje prstom prema stvarnim problemima. Naime, egzistencijalna sigurnost potiče ponajprije emocionalnu reakciju koja je vezana za strah i anksioznost, a u takvim okolnostima puno je lakše donositi krive zaključke ili usmjeriti ljude da misle kako je problem tamo gdje suštinski nije niti je ikada bio – rekao je dr. Krolo koji nam je komentirao i podjelu na sjever i jug, odnosno Dalmaciju i kontinent, koja se gura u prvi plan.
– Ovdje valja jasno naglasiti kako je podjela na sjever i jug potpuna besmislica i fabrikacija koja je nastala kao potreba da se zamagle stvarni razlozi zašto postoji pobuna protiv nepravilnosti u načinu na koji se vodi nogomet i klupsko nogometno natjecanje u Hrvatskoj. Linija razdvajanja nije geografska ni kulturološka po tom ključu čitanja, već se vrti oko toga tko želi moderan, racionalan, održiv i transparentan sustav natjecanja, a kome odgovara životariti i dalje u “zarobljenom” sustavu kakav danas imamo. Nije ovo prvi put da se priča pokušava okrenuti u tom smjeru, s tim da je znala biti i eksplicitnija u prozivanju onih koji traže transparentniji i pravedniji sustav da “ne vole Hrvatsku”. Riječ je o zamjeni teza koja ponekad, nažalost, i uspije u svom naumu jer javnost ne barata jasnim i preciznim informacijama kako bismo donosili smislenije zaključke. Dakle, još jednom, nema ovdje mržnje s obzirom na geografsko ili regionalno podrijetlo, iako se znaju naći te stvari u navijačkim ritualima koji su više stvar folklora nego ozbiljne mržnje koja bi sutra rezultirala kolektivnim oblicima nasilja. Mržnju na toj razini isključivo generiraju PR službe prozvanih aktera i institucija, a nažalost, često i mediji nekritički prenose takve konstrukcije te onda (ne)svjesno pridonose širenju netrpeljivosti – poručio je dr. Krolo koji napominje kako iza tzv. “kulturnih ratova” treba uvijek tražiti druge motive.
– Ako ste kao običan građanin previše fokusirani na konstrukcije o sukobu sjever-jug, zaboravljate na pronevjeru javnih sredstava, zakone koji se donose, skandale ministara ili imenovanja važnih državnih službenika – zaključio je dr. Krolo. S obzirom na to kako je jedan od rijetkih koji je spreman javno govoriti o situaciji u hrvatskom nogometu, pitali smo ga je li ovo zadnje “ludilo” koje je krenulo iz VAR sobe samo posljedica stanja ili je uzrok još većeg ukopavanja na relaciji sjever-jug?
– Nije riječ ni o kakvom “ludilu”, već o informacijama, ili dokazima ako hoćete, koji nedvosmisleno upućuju na iznimno loš način vođenja možda najvažnije organizacije unutar krovnog nogometnog tijela. Kako se kolokvijalno kaže, u “normalnim društvima” ovakve informacije dovele bi do višestrukih smjena i pokretanja ozbiljnih reformi unutar navedenog tijela kako bi se vratilo povjerenje javnosti. No bojim se da je kod nas još uvijek sve pitanje kozmetičkih, a ne korjenitih zahvata. Dakle, još jednom, ovo što sada vidimo nije sukob na relaciji sjever-jug. Ako se traže potencijalni problemi koji su vezani za geografske i prostorne priče, u Hrvatskoj je već desetljećima izražen problem centralizacije. Složit ćete se da onda ono što nije centar može biti u svim geografskim smjerovima, bilo da je riječ o jugu, sjeveru, istoku ili zapadu. No ni to nije toliko izraženo danas koliko je bilo, primjerice, u devedesetima i na početku 2000-ih. Sukob se vodi oko toga kakvu državu želimo: pravnu, uređenu i odgovornu prema svojim građanima, ili klijentelističku tvorevinu ogrezlu u korupciji koja servisira političku elitu i sumnjive investitore – poručio je dr. Krolo.
Smatra da naši političari, jednako kao i većina medija, umjesto da “stanu na balun”, podjele raspiruju i produbljuju. – Politički diskurs posljednjih nekoliko godina, nažalost, otišao je u smjeru koji više izgleda kao svađa pijanih gostiju u nekoj lošoj birtiji, a ne ozbiljna rasprava i sučeljavanje programa i argumenata o kojima će ovisiti budućnost razvoja ove zemlje. Nije problem distinkcije lijevo, desno, centralno, progresivno, konzervativno, već načina kako se o temama iz tih ideoloških pozicija raspravlja u javnosti. Kada slušate predsjednika Milanovića, premijera Plenkovića, ali i cijeli niz drugih političara u Hrvatskoj, dojam je kao da netko naglas čita rasprave na društvenim mrežama napisane velikim tiskanim slovima. U takvim okolnostima ili dobijete navijačku politiku pri čemu stojite iza svog kandidata bez obzira na protuargumente, a nerijetko to s populističkim političarima zna poprimiti i obilježje kulta ličnosti (vidjeti pod Trump), ili dobijete rezigniranu javnost koja se sve više povlači iz tog prostora. I jedno i drugo je pogubno za razvoj i održivost demokracije i njezinih institucija – zaključio je dr. Krolo. Gdje je u cijeloj priči hrvatstvo, na koje se većina poziva, pitali smo ga.
– Hrvatstvo je u takvim temama i raspravama nešto što vidim kao “prazni označitelj”. Ne znači ništa suvislo jer odgovorni građanin i onaj koji traži uređenu i pravnu državu vođen je načelima koja se ne mogu svesti (samo) na etničke ili nacionalne komponente. Onog trenutka kada to kao društvo usvojimo, takva će identifikacija postati besmislena umjesto da se koristi kao diskvalifikacija za svakog tko upozorava na nepravilnosti, bilo da je riječ o sudačkoj organizaciji ili izboru glavnog državnog odvjetnika – mišljenja je dr. Krešimir Krolo. Politički analitičar Jerko Trogrlić kaže kako uoči svake predizborne kampanje dolazi do zaoštravanja retorike te se stavlja naglasak na podjele.
– To obično čini oporba koja je prisiljena kao izazivač zaoštriti retoriku ne bi li okrenula trendove u svoju korist, ali ovaj put to čine i vladajući. I premijer je prihvatio priču o dvije Hrvatske, iako on to pokušava svrstati u urednu Hrvatsku koja radi i onu koja stvara nered, ali sam taj pojam je vrlo, vrlo nezgodan i teško ga je provući pod išta drugo osim forsiranja podjele. Iako je on time htio reći nešto drugo, nije lako iz toga izvući ništa drugo osim negativne konotacije – kaže Trogrlić koji drži kako je što se tiče uvreda i teških riječi danas stanje gore nego prije.
– Populistički način komunikacije u politici sve je prisutniji. Traže se sve žešće riječi, napadi su sve agresivniji, pokušava se privući pozornost na sve moguće načine. U tome su političari u Hrvatskoj, ali i u svijetu, agresivniji nego prije. To piramidalno ima negativan utjecaj, odnosno stvara domino-efekt na sve ostale aktere u društvu – primijetio je Trogrlić.
Zanimalo nas spada li namjerno huškanje i izazivanje podjela, čemu svakodnevno svjedočimo, u normalno ili neodgovorno ponašanje ljudi koji vode ovu državu ili bi je htjeli voditi.
– Mislim da je ostvarivanje političkog probitka tako da radiš dugoročnu štetu državi u kojoj živiš vrlo neodgovorno, ali bojim se da to rade gotovo svi politički akteri. Ako to imamo na vrhu, od predsjednika države za kojega znamo kako komunicira s premijerom, a ovaj mu odgovara na isti način, onda se to preslikava na niže razine, prvo na Sabor pa dalje. To postaje društveno prihvatljivo ponašanje pa ne znam zašto se čudimo što su navijači postali agresivniji nego prije kada imamo predsjednika koji apsolutno svaku temu koristi ne bi li produbio procjep prema premijeru i vladajućima, neovisno o tome što on o tome misli, ako treba srušiti i neke institucije, on je na to spreman. Kako onda kriviti nekoga na razini općine ili grada, ljude na ulici ili navijače na stadionima – zapitao se Trogrlić koji je nedavno bio u Sjedinjenim Američkim Državama i kaže da ni kod njih nije ništa bolje.
– Pratio sam američke predizbore ‘iz prvog reda’, a nisu mi bili prvi koje pratim. No vidim da je i tamo sve to dosegnulo razinu koja nikad nije bila ekstremnija. Također, pojedini izbori u državama zapadne Europe obiluju istom retorikom. Mislim da način na koji konzumiramo medije i društvene mreže te hiperinformiranost i borba za pozornost tjeraju političare na to da budu beskompromisni. Ne postoji više ni minimum političke korektnosti, mada ja nisam zagovornik političke korektnosti kakvu smo imali, a obilježava je prešućivanje i licemjerje. Međutim smatram da fair-playa zaista nedostaje. Potrebna nam je ta društvena odgovornost za izgovorenu riječ i mislim da nismo svjesni da idemo u fazu da ćemo imati demokraciju koja će biti vrlo štetna za društvo. Ne razmišlja se što će biti za 5-10 godina, fokus im je samo na sutrašnjim izborima, ulazi se ljudima u obitelji, u brakove, ništa više nije bitno... – kaže Trogrlić. Podjela na sjever i jug smatra on, jedna je od najštetnijih.
– Ta podjela je suluda, pogotovo u maloj zemlji poput naše, koja je prožeta migracijama u prošlosti i danas. Svi mi Dalmatinci imamo obitelj i rođake u Zagrebu koji nastanjuju razni ljudi, a svih je više nego od Zagrepčana. Zoran Milanović je iz Sinja, a preci Andreja Plenkovića potječu s Hvara i iz Makarske. Nijedan od njih ne osjeća se kao Dalmatinac, obojica su originalni zagrebački dečki, takvih ljudi je jako puno i zato su takve podjele sulude – drži Trogrlić i dodaje kako je situacija kulminirala i došla do svoga vrhunca, a odgovornost je politike da se to vrati u neke normalne okvire. Odgovornost je i na medijima, koji još uvijek mogu zauzeti afirmativnu poziciju.
– U borbi za pozornost čitatelja mediji rade isto što rade političari u borbi za pozornost birača. Ako si pristojan, ako ti naslov nije intrigantan i poluhuškački, to nije to, nećeš imati dovoljnu čitanost. Naravno, nisu svi mediji isti, ali oni koji su najefikasniji u borbi za čitatelje nažalost su često najbrutalniji. Ipak, završio bih pozitivnim primjerom. S užitkom sam čitao The Times od prve do zadnje stranice jer obiluje ozbiljnim, analitičkim tekstovima koji su važniji od slika. Takve novine imaju svoju publiku – govori Trogrlić. I za kraj ove
priče, zanimalo nas je kako se najisturenija od svih podjela – ona na sjever i jug, odražava na svakodnevni život. Splitski Glumac Filip Radoš živio je u Zagrebu i zahvaljujući glavnoj ulozi u seriji “Stipe u gostima”, postao najpoznatiji Dalmatinac u metropoli.
– Jako se dobro osjećam u Zagrebu. Kao hajdukovac idem na utakmice na Maksimir i onoga tko bude sa mnom dobro počastim u onoj zadnjoj birtiji. I još kažu: “Gle, evo Torcida ovdje, Stipe u gostima, daj im pivo...” Bilo je tu raznih anegdota, što se Stipe tiče. Imao sam stan kod Kvatrića, odem u trgovinu i prodavačica kaže: “Odlično što ste danas došli, gospon Stipe, imamo popust za penziće”. Ja kažem: “Ma nisam ja u mirovini”, a ona meni: “Dajte, Stipe .... ” i onda ja prihvatim tu igru... – ispričao je u intervjuu Radoš kakav tretman kao ‘Dalmoš’ ima kod ‘Purgera’.
Slaven Rimac, legendarni košarkaš Cibone, danas je trener KK Split. Kako se on, kao pravi ‘Purger’ osjeća u dalmatinskoj metropoli?
– Imam kuću na Hvaru i već 20 godina barem tri ljetna mjeseca živim u Dalmaciji. To što sam prihvatio posao u Splitu, u urbanom dalmatinskom centru, dovoljno govori kako se ja u Dalmaciji osjećam jako ugodno. Čak i kao igrač Cibone najnormalnije sam se kretao posvuda. Jedna stvar su strasti na utakmici, a druga je situacija nakon nje. Kao i u Zagrebu, poznaju me svugdje: u Osijeku, Zadru, Splitu, nikada nigdje nisam doživio nikakav problem. Kada se rade takve podjele i širi antagonizam, to nema veze sa situacijom koja je stvarna.
Naravno, prije utakmica ima povišenih strasti. Ja sam direktni akter toga, sudjelovao sam na utakmicama koje se percipiraju kao utakmice velikog rizika, Cibona nije dobro dočekivana u Zadru ni u Splitu, ali to je vezano samo za 40 minuta koliko utakmica traje. Nakon nje čovjek najnormalnije izađe vani, među ljude i sve je OK. Po meni, treba smiriti strasti, ja ne vidim nikakav problem – ispričao nam je Slaven Rimac i dodao kako je istina da bi volio i da su neke stvari drukčije.
– Ne vidim razlog zašto neki navijač Dinama ili Hajduka ne može doći na derbi u Zagreb ili Split s dresom kluba kojeg podržava, ali treba imati razumijevanja da su to neki momenti kada su povišene strasti. Rijetko kada se događaju incidenti jedan na jedan, tada stupa na scenu psihologija mase, međutim mislim da se previše to negativno naglašava u medijima. Ljudi iz Dalmacije normalno žive i rade u Zagrebu, a isto tako ljudi iz Zagreba, Osijeka i ostalih dijelova unutrašnjosti Hrvatske najnormalnije žive u Dalmaciji. Umjesto da svi skupa pokušavamo napraviti dobro ozračje, uz jedno poticajno suparništvo, što se sporta tiče, umjetno se stvara razdor i jaz. Tome nema nikakve potrebe – poručio je Rimac. Samo se lud ili zločest čovjek s time ne bi složio.