Godina koja se vraća – 1967.

Mada su dinamovci doktorski pospremili u maksimirski džep momčad PAOK-a, oprezno s pričama koga bismo u četvrtfinalu. Solun je staro “pogubilište” ambicija hrvatskih klubova, a da su Grci na svom terenu uvijek spremni na sve, to i ne treba previše ponavljati. Na solunskoj fronti igrat će se sasvim druga utakmica, što je nervozni rumunjski trener Lucescu, sin ipak puno darovitijeg oca Mircee, i najavio na odlasku iz Zagreba. Pa tko je i ljetos nakon onih pospanih 0:0 na Poljudu predviđao da će PAOK s laka tri komada riješiti Lekin Hajduk? Jedno je sigurno: ispusti li to Dinamo, vraćamo se na Ćirinu priču o 2:0. Ne bi bilo prvi put da dva gola prednosti iz Maksimira ode niz vodu. Prije 30 godina plavi su s 3:1 uz promašen Cvitanovićev penal ispratili Auxerre u Francusku. Ali u tom “selu” na putu Dijon – Pariz dočekao ih je veliki lisac o kojem je nedavno snimljen film pod naslovom “Guy Roux, jedna priča o Francuskoj”. Pokojnom Tomici Židaku svojedobno je rekao da je o trenerskom poslu najviše naučio gledajući djeda kako uzgaja kokoši, a svojom obiteljskom filozofijom jedan amaterski klub iz pete lige doveo je do naslova prvaka države! Ćiro, Boysi i stanoviti Majan Debić bili su u neviđenoj formi i Auxerre je tadašnju Croatiju u paklenoj atmosferi izbacio iz Europe, a Uefa je dodala i još godinu suspenzije. Kad su se vratili, dočekao ih je moskovski Spartak. I opet su plavi ponijeli dva gola razlike, ali momčad znamenitog Olega Romanceva u uzvratu im je igrom kratkih dodavanja sakrila loptu i s 2:0 ih elegantno eliminirala. Na povratku iz Rusije novoustoličeni predsjednik Canjuga spavao je u avionu kao beba, a pokojni trener Barić objašnjavao: “Je, dečki, treba još puno delati. Moj Salzburg bi odmah na startu napravil’ dva šarf faula i mi bismo ih splašili! Rusi bi se razbežali!” Jednom je skoro u lovu na Ligu prvaka ispušteno 4:1, protiv Malmöa, ali švedski prvak nije uspio poništiti sve Sammirove čarolije iz Zagreba, a špotanciju je na kraju umjesto trenera Jurčića pobrao samo HRT-ov izvjestitelj Hrengek. Da vrag nikad ne spava, sjetili smo se ove sezone kad se u kvalifikacijama za Europsku ligu u Prag stiglo s mirnih 3:1, da bi ondje uslijedila prva noćna mora u životu trenera Jakirovića. Za vjerovati je da je Dinamo sada puno spremniji, i da u startu zna: s Grcima nikad opušteno. oš od Igora Cvitanovića koji je 1997. otišao iz kluba kao najbolji strijelac europskih kupova u tom trenutku, nijedan napadač za Dinamovu igru nije toliko značio kao Bruno Petković. Na trenutke to izgleda kao priča o Bruni i sedam patuljaka, mada ne treba podcijeniti kako je Jakirović na kraju pogodio obranu zazidavši u sredini “Maginot liniju” Théophile – Bernauer. Valjda je u rukometu našao

Jinspiraciju. Bez Petkovića, ova momčad ne postoji, baš kao ni Hajduk bez Livaje, samo na drugi način. Najbolje se to vidjelo u onih mjesec dana poslije Splita kad nije bilo ni Brune ni Dinama. lavi će ovim ritmom “europski gladac – hrvatski jadac”, prije do finala Konferencijske lige nego do obrane naslova prvaka. Vraćamo se u 1967., kad su sa Zambatom, Rorom i Lamzom do finala rušili Juventus i Eintracht, na kraju i Leeds, ali naslov prvaka Jugoslavije otišao je na – Koševo. Iako Dinamo te sezone nije izgubio nijedan derbi velike četvorke ni od prvaka Sarajeva, a Zvezdu je oba puta pobijedio, koštali su ga porazi na Kantridi i Grbavici, dva remija s uvjerljivo posljednjim Čelikom i neshvatljivo ispuštena prednost u finišu. Umjesto te megamomčadi, u Kup prvaka na noge Busbyjevu Man. Unitedu otišle su Sarajlije Miroslava Brozovića koje su engleski novinari opisali kao “najgrublje goste u povijesti Old Trafforda”. Iako se taj fenomen da Dinamo briljira u Europi, a posrće u prvenstvu kojim je godinama vladao može tumačiti na sto načina, u zemljama s jakim ligama to i nije čudo. Sevilla je kao lanjski osvajač Europske lige u Primeri bila 12., a Eintracht 2022. tek 11. u Bundesligi. Posljednji put kad je bio prvak Europe, Milan je u Serie A za Interom zaostao čak 36 bodova! Ne treba bježati ni od istine da je Konferencijska liga ipak C razred i da Betis i PAOK ne mogu u rang s pobjedama protiv Tottenhama ili Chelseaja. Ali tko bi sad Uefinu poklonu gledao u zube? Posebno ako se sjetimo Praga, Plzeňa i Prištine. Po stadionu i vrijednosti ove ipak skromne momčadi Dinamo je sad upravo razina Konferencijske lige. Za nešto više, rješenja bi morala dati nova uprava. Valjda ih ima... Samo zgrabiti vlast, makar i izborima, i nije neka poanta.

P