Bez glasanja po savjesti nemamo pravu demokraciju

Dinamo i Mirko Barišić ispali su demokratski giganti jer nisu spriječili glasanje po savjesti. Nadajmo se da će u budućnosti to biti čest prizor i u Saboru

Nedjeljno jutro na dan održavanja skupštine Dinama počelo je s viješću da dosadašnji predsjednik Dinama Mirko Barišić planira izbaciti trojicu skupštinara koji su najavili da će glasati za Velimira Zajeca. Mnogi sportski komentatori odmah su zavapili da tako nečeg nema ni u Sjevernoj Koreji i do toga nije došlo te su i trojica spomenutih skupštinara mogla prisustvovati povijesnoj skupštini na kojoj je naposljetku i izabran Velimir Zajec za novog predsjednika Dinama. Ideja Barišićeve struje bila je da su tri skupštinara u sukobu interesa jer će glasati za nositelja liste na kojoj nisu oni izabrani, no jasno je da glasanje po savjesti ne može biti niti ilegalno niti se tu može govoriti o sukobu interesa. No potpuno razumijem prvi instinkt čovjeka kandidiranog za bilo što u ovoj zemlji jer nam država od vrha tako funkcionira, glasanje po svojoj savjesti praktički je onemogućeno ili se najstrože kažnjava. Vjerojatno se na prste jedne ruke mogu izbrojiti slučajevi u Hrvatskom saboru kada su pripadnici neke stranke glasali suprotno od većine. Ironija je da Hrvatska sada kreće u izbore koji se zovu parlamentarni, ali naši građani imaju dojam da zapravo biramo premijera, odnosno čovjeka koji će dirigirati i nadzirati rad Vlade, ali i parlamenta! I uopće ne čudi što ljudi vjeruju da biramo premijera jer oni saborski zastupnici iz pobjedničke stranke ili koalicije koji ne uđu u Vladu i ostanu sjediti u saborskim klupama ne služe ničemu drugome nego da dižu ruke u zrak i osiguravaju da prolaze one odluke koje je Vlada poslala u proceduru i kod nas u parlamentu to je u punom smislu te riječi samo obična procedura. Sabor bi kod nas trebao biti centralno mjesto demokracije, on bi trebao diktirati u kojem smjeru ide Hrvatska, koji zakoni se donose, a koji ne, ali to kod nas to čini predsjednik stranke koji sjedi na čelu stola, ali u drugoj zgradi, onoj koja se nalazi sa suprotne strane Markova trga. Saborski zastupnici godinama samo odrađuju svoju sporednu ulogu da znamo svi napamet kako izgleda aktualni sat, kako izgleda glasanje o amandmanima i svakom zakonskom prijedlogu koji je predložila oporba. Što je najgore, oni koji bi glasali suprotno većini kolega iz stranke, na kraju ne bi bili uzor savjesti, nego bi većinom ispali upravo suprotno, ljudi bez savjesti koji bi bili “žetončići” i promijenili bi stranačke kapute. Na kraju dana Dinamo i Mirko Barišić ispali su demokratski giganti jer nisu spriječili glasanje po savjesti te se nadam da će u budućnosti to biti čest prizor i u Saboru. Ako netko glasa protiv nekog prijedloga jer ide na štetu grane koja je jaka u njegovu kraju, ne znači da mora glasati za nepovjerenje Vladi. Tako bi parlament morao funkcionirati. Dok ne zaživi kao demokratska norma glasanje saborskih zastupnika po savjesti, nećemo imati pravu demokraciju.